Snimanje zvuka
Zvuk se sastoji od titraja koji putuju u obliku valova promjenjivog tlaka zraka. Mikrofon stvara kopiju tih titraja u obliku električnog zvučnog signala, koji se može pohraniti na više različitih načina, uključujući CD-e, magnetofonsku vrpcu i gramafonske ploče. Pohranjeni signal može biti izravan prikaz orginalnog zvuka (analogno snimanje), ili se može pretvarati u elektroničke impulse (digitalno snimanje). Kompaktni disk (CD) nam omogućuje slušati ono što je prošlo. Informacije pohranjene na disku omogućavaju CD-playeru ponovno stvaranje zvukova nastalih u drugo vrijeme i na drugom mjestu.
Mikrofon se sastoji od žičane električne zavojnice pričvršćene za tanku pločicu koja se zove membrana. Zvučni valovi izazivaju titranje membrane i zavojnice unutar sile magnetskog polja. To gibanje stvara protok električne struje, takozvani analogni zvučni signal, koji kopira titraje u zvučnim valovima.
Zvukovi se često snimaju u studiju koji se obično sastoji od dviju međusobno povezanih prostorija. U jednoj prostoriji ljudi sviraju, pjevaju ili govore. Zvukove različitih glasova i instrumenata mikrofoni pretvaraju u električne signale koji se zasebno sviraju. Odvojeni zvukovi potom se ponovo spajaju u režiji.
Analogni nosači zvuka na sebi imaju valovite utore ili magnetske obrasce koji kopiraju promjene u analognom zvučnom signalu. Digitalni nosači zvuka sadrže informacije o digitalnom zvučnom signalu u binarnom kodu, u obliku magnetskih obrazaca ili niza sičušnih rupica.
Kod digitalnog snimanja, analogni zvučni signal što ga stvara mikrofon mjeri se, ili oprimjeruje, više tisuća puta u sekundi. Ta se mjerenja, u obliku brojeva, potom pretvaraju u binarni kod - odnosno u niz električnih impulsa. To je poznato kao digitalni zvučni signal.
- Gramofonske ploče (analogne)
Gramofonske ploče snimaju titraje zvučnih valova urezanih u obliku valovitih utora u vinilnu ploču.
- Magnetska audiokaseta
Magnetska audiokaseta (analogna) snima zvuk kao promjenjive obrasce magnetskih čestica na plastičnu traku.
- Digitalna audiokaseta (DAT)
Digitalna audiokaseta radi kao magnetska vrpca, ali zvučne informacije pohranjuje digitalno.
- Kompaktni diskovi (CD-1)
Kompaktni diskovi (digitalni) metalne su i plastične ploče koje pohranjuju zvuk u obliku sićušnih rupica na spiralnom utoru.
- Minidisk
Minidisk (digitalni) pohranjuje zvučne signale u obliku spiralnog obrasca na magnetski disk.
MP3 se pojavio 1990-ih kao vrlo kvalitetan nosač zvuka za digitalno pohranjivanje glazbe. MP3 datoteke, nastale kompjuterski, veoma su malene i mogu se prenositi putem Interneta ili presnimiti na prenosivi glazbeni uređaj koja se zove MP3 player. Na taj uređaj može stati nekoliko sati glazbe koje se može redovito ažururati.
Emile Berliner (1851. – 1929.), podrijetlom Nijemac, izumio je gramofon koje je mogao reproducirati zvuk snimljen na ravnim diskovima. Otkrio je način presnimavanja stotina diskova s izvornika.
| Godine | Povijesne značajke |
|---|---|
| 1876. | Alexander Graham Bell, porijeklom iz Škotske, izumljuje mikrofon i koristi ga u prvom telefonu. |
| 1877. | Thomas Edison, američki izumitelj, snima prvi zvuk - riječi »Mary je imala maleno janje« - na staniol. |
| 1887. | Berliner izumljuje gramofon. |
| 1898. | Danski izumitelj Valdemar Poulsen stvara magnetske snimke zvuka na čeličnoj žici klavira. |
| 1948. | Proizvode se prve gramofonske ploče od vinila. |
| 1964. | Postaje dostupna vrpca za kasetofon. |
| 1980-e. | Kompaktni diskovi postaju glavni nosači zvuka. |
| 1992. | Korporacija Sony iz Japana uvodi minidisk. |
| 2001. | Internet stranici Napster zabranjeno je besplatno razmjenjivanje MP3 datoteka jer to poseže u autorska prava umjetnika. |
- LZMK / Filmska enciklopedija: Snimanje zvuka
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: magnetoskop
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: elektroakustika