Smaragd
| Smaragd | |
|---|---|
_2.jpg) Smaragdni kristal (Muzo, Kolumbija) |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Oblik berila |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Molekularna masa | 537,50 |
| Boja | Zelene nijanse do bezbojna |
| Kristalni habitus | Masivni kristal |
| Kristalni sustav | Šesterokutna kristalna rešetka |
| Kalavost | Nesavršena na [0001] |
| Lom | Konhoidni prijelom |
| Mohsova tvrdoća | 7,5 do 8 |
| Sjaj | Staklast |
| Indeks loma | nω = 1,564–1,595, nε = 1,568–1,602 |
| Optička svojstva | Jednoosni (-) |
| Dvolom | δ = 0,004 do 0,007 |
| Ogreb | Bijeli |
| Gustoća | Prosjek 2,76 |
| Prozirnost | Proziran do neproziran |
| Reference | [1] |
Smaragd (lat. smaragdus od grč. σμάραγδος [λίϑος]) je zeleno obojeni oblik minerala berila (Be3Al2(SiO3)6). Svoju smaragdnozelenu boju dobio je od primjesa kromova oksida. Lijepi i čisti smaragdi ubrajaju se u najskupocjenije drago kamenje i bruse se u različitim oblicima za nakit. Smaragd dolazi u pegmatitima granita. Glavna su nalazišta: Kolumbija, Brazil, Ural i zapadna Australija. U starom vijeku najpoznatije ležište smaragda bilo je u drevnom Egiptu.[2]
Smaragd je izuzetno cijenjen i po težini se smatra najvrijednijim dragim kamenom. Beril ima tvrdoću 7,5 do 8 po Mohsovoj ljestvici. Ipak stvarna tvrdoća smaragda je manja zbog prijeloma i inkluzija. Većina smaragda ima dosta ubačenih čestica tako da se ipak lakše lome nego što bi se očekivalo po stupnju tvrdoće. Smaragdi se javljaju u zelenoj i plavozelenoj boji. Postoji širok raspon jasnoće, koji ovisi od inkluzija i rascjepa kristala. Najveću cijenu dostiže jasno kamenje s tamnom, ali živahnom bojom. Većina smaragda se ulji, da bi se poboljšala jasnoća. Ulje od cedra često se rabi u tu svrhu, jer ima sličan indeks prelamanja.
U antičko doba smaragdi su se vadili u Egiptu, Austriji i u sjevernom Pakistanu. Rijedak tip smaragda zvan trapiš nalazi se u Kolumbiji. Kolumbijski smaragdi su najcjenjeniji zbog jasnoće. Smaragdi se nalaze se i u Zambiji, Brazilu, Zimbabveu, Madagaskaru, Pakistanu, Indiji, Afganistanu i Rusiji. Vrijednost smaragda ovisi o brušenju, boji, jasnoći i broju karata.
Smaragdi su rijetko i vrijedno drago kamenje i zbog toga se pokušalo s umjetnom proizvodnjom smaragda. Prvi uspješan komercijalni proizvođač sintetičkih smaragda bio je "Carroll Chatham". Drugi veliki proizvođač je "Pierre Gilson", koji ih proizvodi od 1964. Obično se rabi bezbojni beril za kristalizaciju. Kristal raste oko 1 milimetar mjesečno, tako da se za 7 mjeseci proizvede smaragd veličine 7 milimetara. Prvi vrlo uspješan komercijalni smaragd prodavao se kao "Emerita" ili "Simeraldi", a proizvodnja je bila u Innsbrucku. Od 1965. do 1975 "Union Carbide" proizvodi umjetne smaragde hidrotermalnim postupkom. Postižu rast trećine milimetra dnevno.
Smaragd se smatra tradicionalnim dragim kamenom za one rođene u svibnju, kao i za rođene u znaku bika i raka.
Podrobniji članak o temi: PigmentSmaragdno zelena je izumljena u Njemačkoj 1814. Uzimanjem octene kiseline, miješanjem i kuhanjem s octom, a zatim dodavanjem arsena nastala je svijetla plavo-zelena nijansa.[3] Tijekom 19. stoljeća pariško zelena boja, koja sadrži arsen, stavljala se na tržište kao smaragdno zelena.[4] Bila je poznata po tome što je uzrokovala smrt jer je bila popularna boja koja se koristila za tapete. Viktorijanske su žene ovu svijetlu boju koristile za haljine, a cvjećarice na lažnom cvijeću.
Smaragdno zelena (eng. emerald) ili švajnfurtska zelena uvedena je u upotrebu početkom 19. stoljeća. Ima svijetlozelenu nijansu, otrovna je i nepostojan prema svjetlosti i kiselinama, reaktivno se ponaša prema mnogim pigmentima. Zamijenjena je sintetskim organskim bojama.
Podrobniji članak o temi: ViridianViridian ili kromhidroksidna zelena je plavo-zeleni pigment, hidratizirani kromov(III) oksid, srednje zasićenosti i relativno tamne nijanse. Sastoji se više od zelene nego plave boje. Točnije, riječ je o tamnoj nijansi proljetno zelene boje. Viridian uzima svoje ime od latinskog viridis, što znači "zeleno".[5] Prva zabilježena upotreba viridiana kao naziva boja na engleskom jeziku bila je oko 1860.[6]
Kromhidroksidna zelena ili viridian se često naziva i emerod zelena (fra. vert emeraude), što bi mogli prevesti kao smaragdno zelena. Vrlo brzo poslije pronalaska, sedamdesetih godina 19. stoljeća postala je tražena zelena boja. Kromhidroksidna zelena je dublje zelene obojenosti, prozirna i slabije pokrivne moći, otporna prema svjetlosti, alkalijama i kiselinama. Koristi se u svim tehnikama slikanja. Uljana boja suši umjerenom brzinom iako se priprema s više veziva, a osušeni premaz je elastičan i postojan. Kromhidroksidna zelena prilikom zagrijavanja gubi vodu gradeći kromov oksid blijeđe maslinaste nijanse.[7]
|
.jpg)
- ↑ Emerald at Mindat. Mindat.org. 19. srpnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2010. Pristupljeno 30. srpnja 2010.
- ↑ smaragd, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 30. 8. 2020.
- ↑ Pigments through the Ages - History - Emerald green. www.webexhibits.org. Pristupljeno 1. ožujka 2020.
- ↑ Emerald Green or Paris Green, the Deadly Regency Pigment. Jane Austen's World (engleski). 5. ožujka 2010. Pristupljeno 1. ožujka 2020.
- ↑ Maerz and Paul A Dictionary of Color New York:1930 McGraw-Hill Page 18 See: "Table--Polyglot Table of Principle Color Names" Pages 18-19
- ↑ Maerz and Paul A Dictionary of Color New York:1930 McGraw-Hill Page 206; Color Sample of Viridian: Page 93 Plate 79 Color Sample K11
- ↑ "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [2], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
