Slavonsko-srijemski podolac
Slavonsko-srijemski podolac, slavonsko-srijemsko podolsko govedo je stara hrvatska pasmina domaćeg goveda.[1]
Spada u podolska goveda, koja spadaju u dugorožnih goveda - Bos taurus i odomaćeni su oblik izvornog Bos primigenius. Od davnina je obitavala u hrvatskim slavonsko-srijemskih graničarskim krajevima. Zaključno s početkom 20. stoljeća, bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice. Na tom području činilo je oko 90% od ukupnog broja goveda.[1] Od izumiranja ga je spasilo Brodsko ekološko društvo. Danas na zaštićenom pašnjaku Gajni kod Oprisavaca živi trećina populacije podolskog goveda. Gajna je zaštićena na inicijativu Brodskog ekološkog društva. Danas uspješno surađuje s Javnom ustanovom Natura Slavonica i u sklopu brojnih projekata, na Gajni su nabavljeni primjerci hrvatskih autohtonih pasmina: slavonsko-srijemsko podolsko govedo, crna slavonska svinja i posavski konj, a tu su i psi hrvatski ovčari.[2]
Kasnozrela je pasmina, vrlo otporna i vrlo izdržljiva. Živahne su naravi, ali u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna.[1]
Čvrsta je kostura i nogu, "suhih" izraženih zglobova, umjereno otvorenih pigmentiranih papaka,[3] s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Bikovi su visine oko 140 cm, a krave su visoke oko 130 cm. Boja slavonsko-srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave, pri čemu je zamjetljiva kod bikova, te veći tamni koluti oko očiju.[1] Telad su žućkasto smeđa.[3] Tamno pigmentirani (crni) su gubica, sluznica očiju i papci. Vime je općenito maleno,[1] visoko vezano i obraslo bijelim dlakama.[3] Prepoznatljivi rogovi su glavna značajka.[1] Pri korijenu su svijetli, a od polovice ka vrhu tamni.[3] Izrazito su dugi, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu. Raspon među vrhovima je velik i tvori oblik lire. Drugi tip rogova koji se javlja su oni postavljeni više okomito, vrhova povinutih unatrag i tvore oblik vila. Krava je uz tele uvijek, a njih i do 20 ili 30 krava je s jednim bikom.[1] Bikovi su teški od 500 do 800 kg, a krave od 400 do 600 kg. Glava je duguljasta i uska. Njuška je srneća. Kratka su i plosnata vrata. Leđa su ravna i čvrsta. Lopatica je dobro povezana.[3]
Slavonsko-srijemsko podolsko govedo nije ni malo izbirljivo u pogledu hrane. Hranidbeni prohtjevi su mu vrlo skromni pa ga se većim dijelom godine drži na paši. Logično, boljim hranjenjem brže napreduje. Također nije zahtjevno što se tiče higijene i smještaja. Jedino ju se zimi zatvaralo u prostore koje ga štiti od oborina, npr. neku štalu, nadstrešnicu. Tad ga se hrani sijenom uz dodatak zrnja žitarica.[1]
Uzgajalo ga se uglavnom kao radno govedo za teške poslove u poljoprivredi.[4] Meso mu je bilo vrlo cijenjeno te je to bila također glavna svrha uzgoja. U laktaciji je proizvodilo oko 800 do 1.000 litara mlijeka. Danas je važan genetski resurs.[1] Danas je rastući uzgoj za ekološku proizvodnju mesa s naglaskom na iskorištavanju zapuštenih i neiskorištenih prirodnih resursa u krajevima gdje je pasmina povijesno u uskoj svezi s očuvanjem zaštićenih krajolika i biološke raznolikosti.[4]
Broj primjeraka dosta je opao u 20. stoljeću. 2013. godine broj je spao tek na 15-ak uzgajivača, kod kojih je prema službenim podacima HPA-a 13 bikova, 171 krava i 126 grla ženskog podmlatka od kojih su 34 grla do godinu dana a 92 grla preko godine dana starosti. 2008. godine osnovana je Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca sa sjedištem u Slavonskom Brodu, te uskoro i uzgojno udruženje u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.[1][5] 2017. godine ostala je 201 krava, od čega su 72 u Brodsko-posavskoj županiji, a na Gajni je otprilike trećina svih hrvatskih nacionalnih uzgajivača.[4] Javna ustanova Park priroda Lonjsko polje 2004. godine kupila je iz Centra za reprodukciju u stočarstvu u Križevcima osnovno stado od 19 krava, 1 bika i 1 telića. Godišnji prirast prodaje zainteresiranim uzgajivačima i lokalnom stanovništvu. U programu Uzgojni program slavonsko-srijemsko podolskog goveda u sklopu Nacionalne strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN143/08) i Strategije i akcijskog plana zaštite prirode Republike Hrvatske za razdoblje od 2017. do 2025. godine (NN 72/17), čiji je sprovoditelj Javna ustanova Park prirode Lonjsko polje, odgovorna ustanova za praćenje provedbe Središnji savez uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca i suradnici na provedbi Ministarstvo poljoprivrede RH, Brodsko ekološko društvo i lokalno stanovništvo na području Parka prirode Lonjsko polje, određeno je zaštita, očuvanje i povećanje brojnosti (osobito rasplodnih krava i bikova) izvorne i zaštićene pasmine slavonsko-srijemskog podolskog goveda, očuvanje tradicionalnog oblika poljoprivredne proizvodnje koju karakterizira «…arhetipski način stočarenja s miješanim krdima svinja, stadima konja, krava, gusaka i drugih domaćih životinja » te obogaćivanje tržišta zdrave hrane marketinškim konceptom dodane vrijednosti koja proizlazi iz fenomena slobodne ispaše i danas na tržištu nosi konotaciju «zdrave hrane». Dio prezentacije u sustavu posjećivanja Parka prirode Lonjsko polje je edukativni program o vrijednosti izvorne pasmine i matičnog stada slavonsko-srijemskog podolskog goveda.[3]
- ↑ a b c d e f g h i j Agroklub Damir Rukovanjski: Podolac mora naći mjesto na našim pašnjacima i jelovnicima 23. listopada 2017. (pristupljeno 8. travnja 2020.)
- ↑ Lokalni.hr Vedran Balen: Tipični slavonski pašnjak s autohtonim hrvatskim pasminama, 25. rujna 2017. (pristupljeno 8. travnja 2020.)
- ↑ a b c d e f Park prirode Lonjsko polje Uzgojni program slavonsko-srijemsko podolskog goveda (pristupljeno 8. travnja 2020.)
- ↑ a b c Agrobiz.hr Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2021. (Wayback Machine) Na Gajni stručnjaci i uzgajivači raspravljali o očuvanju slavonsko-srijemskog podolca u RH 17. prosinca 2018. (pristupljeno 8. travnja 2020.)
- ↑ Agroklub Slavonsko srijemski podolac (pristupljeno 8. travnja 2020.)