Sládkovičovo
| Sládkovičovo | |
|---|---|
 | |
| Država |  Slovačka |
| Pokrajina |  Trnavska |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Anton Szabó |
| Površina [1] | |
| • Ukupna | 29,09 km2 |
| Visina | 120[2] |
| Koordinate | 48°12′N 17°18′E / 48.200°N 17.300°E |
| Stanovništvo (2023-12-31) [3] | |
| • Entitet | 5411 (186,05 stan./km2)[4] |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeto (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 925 21[2] |
| Pozivni broj | +421 31[2] |
| Registarska oznaka | GA |
| Stranica | www.sladkovicovo.sk |
 | |
  Sládkovičovo | |
Sládkovičovo (do 1948. Diosek, njem. Diosek, mađ. Diószeg) je grad u zapadnoj Slovačkoj u Trnavskom kraju upravno pripada Okrugu Galanta.
Grad se smijestio u Podunavskoj nizini na rijeci Dudváh, u regiji poznatoj kao Dolné Považie, oko 45 km istočno od glavnog grada Slovačke Bratislave i 8 km od sjedišta okruga Galante.
Prvi pisani zapis o gradu datira iz 1252. a spominje se u dokumentu kralja Bele II. Slijepog, vjerojatno dobio ime po šumi oraha.[5] Godine 1530. osvajaju ga Osmanlije. Povlastice grada je dobilo 1582. Obitelj Esterhazy bila je vlasnik grada da bi u 19. stoljeću obitelj Zichy postala vlasnik grada. Tokom vladavine Josipa II., njemački poljoprivrednici i obrtnici naselili su grad. Željeznička pruga stigla je u grad 1850. godine i grad je dobio željeznički kolodvor, 1867. izgrađena je tvornica šećera. Godine 1870. naselja je ponovo dobilo status grada. Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine, grad je pripao Čehoslovačkoj. Kao rezultat Prve bečke arbitraže grad je ponovo kratko pripadao Mađarskoj od 1938. do 1945. Godine 1948. grad je preimenovan iz Dioseka da Sládkovičovo u čast slovačkoga pjesnika Andreja Sládkoviča.
| Godina | 1. siječnja 1993.[7] | 1999. | 2006. | 2013. | 2019. | 2020. |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Broj stanovnika | 5870 | 6090 | 5670 | 5365 | 5209 | 5180 |
Napomena: Ako nije drugačije naznačeno, stanovništvo je posljednjeg dana u godini.
Po popisu stanovništva iz 2001. godine grad je imao 6078 stanovnika.[8] Po popisu stanovništva u gradu živi najviše Slovaka.
Prema vjeroispovijesti najviše je rimokatolika 66,78 %, ateista 18,02 % i luterana 9,62 %.[8]
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7014rr_obc: 29,09S_SK, om7014rr_ukaz: Rozloha (Štvorcový meter). Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
- ↑ a b c Základná charakteristika. www.statistics.sk (slovački). Statistical Office of the Slovak Republic. 17. travnja 2015. Pristupljeno 31. ožujka 2022.
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Počet obyvateľov podľa pohlavia - obce (ročne). www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7101rr_obc: AREAS_SK.
- ↑ Statistical Office of the Slovak Republic (www.statistics.sk). Hustota obyvateľstva - obce. www.statistics.sk. Pristupljeno 28. ožujka 2024. Postavke: om7014rr_obc: AREAS_SK. Vrijednosti za 2023-06-31/2023-07-01.
- ↑ Povijest gradova Slovačke. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. srpnja 2008. Pristupljeno 6. lipnja 2009. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Štatistický úrad Slovenskej republiky. 21. ožujka 2021. Počet obyvateľov podľa pohlavia – obce, pogled "Stav trvale bývajúceho obyvateľstva na začiatku obdobia (Osoba)". datacube.statistics.sk (slovački)
- ↑ Štatistický úrad Slovenskej republiky. 21. ožujka 2021. Počet obyvateľov podľa pohlavia – obce, pogled "Stav trvale bývajúceho obyvateľstva na konci obdobia (Osoba)". datacube.statistics.sk (slovački)
- ↑ a b Municipal Statistics. Statistical Office of the Slovak republic. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2007. Pristupljeno 15. prosinca 2007.
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sládkovičovo |
| |||||||
