Sitna konica
Sitna konica | |
---|---|
sitnocvijetna konica | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Asterales |
Porodica: | Asteraceae |
Rod: | Galinsoga |
Vrsta: | G. parviflora |
Dvojno ime | |
Galinsoga parviflora Cav. | |
Baze podataka | |
Sitna konica (sitnocvjetna konica, lat. Galinsoga parviflora) je zeljasta biljka iz porodice Asteraceae. Biljka potječe iz Južne Amerike, a danas se može naći širom svijeta kao dosadan korov. Mlada se biljka može koristiti za jelo. Kod nas se za ovu vrstu koristi naziv sitnocvijetna konica.
Galinsoga parviflora je u Europu donesena iz Perua oko 1796. godine, te se kao korov prvo raširila diljem Velike Britanije i Irske.[1] Ime je dobila po španjolskom botaničaru Ignaciu Mariano Martinez de Galinsoga.
Sadrži stigmasterol, gumu. Listovi sadrže inulin, triterpene saponine, flavonoide, organske kiseline (kava, limunska, jantarna, oleinska, palmitinska), tanine. U biljci je pronađeno 15 aminokiselina, među njima 9 esencijalnih: arginin, valin, treonin, metionin, izoleucin, leucin, fenilalanin, lizin i histidin. Visok sadržaj kalija, silicija, kalcija, fosfora i magnezija utvrđen je u sastavu nadzemnog dijela biljke.
Uvarak od bilja pomaže u normalizaciji visokog krvnog tlaka, učinkovit i kod bronhitisa, prehlade. Stanovnici Dalekog istoka koriste nadzemne dijelove kao hemostatsko terapijsko sredstvo za krvarenje uterusa. Aktivne tvari koje se nalaze u travi aktiviraju tjelesni imunitet, pomaže vratiti zdravlje tijekom iscrpljenosti i duge bolesti. Uvarak korijena biljke koristi se kao antipiretičko terapijsko sredstvo.[2]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
https://pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Galinsoga+parviflora
- ↑ Lovett., Jones, Gareth; )., Gibbons, Bob (1949-. Flora Britannica : supported by common ground. Chatto & Windus. ISBN 1856193772. OCLC 805221553CS1 održavanje: numerička imena: authors list (link)
- ↑ http://lektrava.ru/encyclopedia/galinsoga/ Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2019. (Wayback Machine) Pristupljeno 16.06.2019.
-
G. parviflora
-
G. parviflora
-
G. parviflora
-
G. parviflora