Simeon Roksandić
Simeon Roksandić (Majske Poljane kraj Gline, 14. travnja 1874. – Beograd, 12. siječnja 1943.), bio je srpski kipar hrvatskog porijekla i školovanja.[1]
Roksandić je Građansku školu pohađao u Glini. Potom ga otac, seoski kovač, šalje u Zagreb da tu, na Obrtnoj školi izuči bravarski zanat. U isto vrijeme Obrtnu školu pohađaju Robert Frangeš Mihanović i Rudolf Valdec, s kojima se Roksandić intenzivno druži. Klesarski-kiparski odsjek završio je 1892.[2]
Potpomognut od Uprave srpskih crkvenih fondova u Srijemskim Karlovcima, odlazi na studij u Budimpeštu, koji završava 1895. Grad Bratislava otkupljuje njegov đački rad Treditio legis.
Iz Budimpešte odlazi na münchensku Akademiju, te se pred kraj studija, s obzirom na to da je istekla njegova novosadska stipendija, uzdržava od kamenoklesarskih poslova.
Krajem 1898. kipar Đorđe Jovanović ga nagovara da ode u Srbiju, gdje dobiva mjesto nastavnika na gimnaziji u Užicu. Potom prelazi u Kragujevac gdje ostaje 8 godina.
1906. odlazi na godinu dana u Rim, gdje nastaje njegovo remek-djelo Ribar, izliveno u dva istovjetna izvornika, koji danas krase zagrebački Jezuitski trg, i beogradski Kalemegdan.
Od 1921. sve do smrti radi na Umjetničkoj školi u Beogradu, na kojoj će u to vrijeme predavati i Toma Rosandić.
Roksandićev je opus ponajviše nadahnut djelima njemačkih realista i antičke, a osobito helenističke skulpture.
Znatan dio njegovih djela je uništen tijekom stihijskih zbivanja Prvog svjetskog rata. Najviši domet ostvario je upravo u Ribaru, te u nekoliko kamenih i brončanih portreta.[3]
Jedan je od utemeljitelja srpskog novovjekovnog kiparstva.
- Kolarić 1966 - Kolarić, Miodrag: Roksandić, Simeon, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 113
- Maroević 1997 – Maroević, Tonko: Kiparstvo u 19. i 20. stoljeću, u: Tisuću godina hrvatskog kiparstva, Zagreb, 1997., str. 301
- Protić 1982 - Protić, Miodrag: Skulptura XX veka, Beograd - Zagreb - Mostar, 1982., str. 7, 22-24