Senjsko sjemenište
Senjsko sjemenište bila je središnja odgojna ustanova Senjsko-modruške biskupije.
Otvorio ju je 1806. godine biskup Ivan Krstitelj Ježić.[1] Sjemenište je zatvoreno 1940. godine.[2]
Sjemenište se nalazilo u zgradi starog franjevačkog samostana.[3] Uz samostan se nalazila stara crkva svetoga Franje koja je služila kao sjemenišna crkva. Ona je do temelja srušena prigodom bombardiranja Senja 1943. godine.[4]
Godine 1810. sjemenište je stradalo u požaru te je obnovljeno tek 1816. godine. Sjemenište je radilo sve do 1919. godine. Godine 1933. biskup Ivan Starčević obnavlja sjemenište.[4] Ono djeluje do 1940. godine kada ga biskup Viktor Burić ponovno zatvara.[5]
Ulaskom partizana u grad vojska preuzima dio inventara sjemeništa. U zgradu se zatim useljavaju institucije gradske vlasti. Zgrada je uskoro popravljena, ali je oduzeta Senjsko-modruškoj biskupiji te je nacionalizirana.[5]
- ↑ Velčić 2007, str. 475.
- ↑ Velčić 2007, str. 476.
- ↑ Lokmer 2007, str. 497-498.
- ↑ a b Lokmer 2007, str. 498.
- ↑ a b Lokmer 2007, str. 499.
- Velčić, Franjo. 2007. Senjsko sjemenište i Krčka biskupija. Riječki teološki časopis. Riječki teološki časopis. Rijeka. 30 (2): 475–495
- Lokmer, Juraj. 2007. Sudbina inventara bogoslovnog sjemenište u Senju. Riječki teološki časopis. Riječki teološki časopis. Rijeka. 30 (2): 497–515
