Schola cantorum
Schola cantorum (lat. škola pjevača) ili zbor pjevača zborska je škola i pjevački zbor mladih određenih za praćenje bogoslužja u Katoličkoj crkvi. Prvu je osnovao papa Silvestar I. (oko 334.); od ove je nastala rimska škola u Lateranu i analogne škole u crkvama diljem katoličkog svijeta. Ime se primilo i u laičkim školama, od kojih je najslavnija pariška schola cantorum koju je 1894. osnovao Vincent d'Indy i kasnije ju preobrazio u skladateljsku školu.
Jedna od brojnih škola koje su osnovale pape jest ona koju je osnovao papa Grgur I. Veliki, koja je neizmjerno mnogo pridonijela povijesti glazbe, pišući knjigu, Antifonarij u kojem su prikupljeni svi napjevi iz Rimskog Carstva. Papa Grgur I. je postavio školu Silvestra I. na čvrste temelje.[1] Samo najumješniji pjevači izabiru se za pjevanje u slavni Schola cantorum Silvestra I.[2]
Zbor pjevača je skupina po ulozi slična lektoru. Čini ju probrana skupina ljudi za pjevačku službu, vrlo važnu u službi liturgijskog slavlja.[3]
- ↑ (eng.) Giulio Cattin, Music of the Middle Ages I (New York: Cambridge University Press, 1984), str. 51.
- ↑ (eng.) W.J. Henderson, Early History of Singing (Longsman, Green: New York 1921) str. 31.
- ↑ Zvonik br. 179 Andrija Kopilović: Upoznajmo govor liturgijskih znakova - Liturgijski znakovi sakramenata - Niži redovi u crkvi, Subotica: rujan 2009. (pristupljeno 4. travnja 2017.)