Sava Petrović Njegoš
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
| Sava II. Petrović Njegoš Сава Петровић Његош | |
|---|---|
| |
| Crnogorski vladika | |
| Vladavina | 11. siječnja 1735. − 1750. 10. ožujka 1766. − 26. veljače 1781. |
| Prethodnik | Danilo Petrović Njegoš |
| Nasljednik | Arsenije Plamenac (1781. − 1784.) Petar I. Petrović Njegoš (1784. – 1830.) |
| Dinastija | Petrović Njegoš |
| Rođenje | 18. siječnja 1702., Njeguši, Crna Gora |
| Smrt | 9. ožujka 1782., Cetinje, Crna Gora |
| Vjera | Pravoslavac |
Sava II. Petrović Njegoš (na crnog. ćirilici Сава Петровић Његош) (Njeguši, 18. siječnja 1702. – manastir Podmaine kod Budve, 9. ožujka 1782.), bio je državni poglavar i vladika/mitropolit (1735. − 1781.) iz crnogorske vladarske obitelji Petrovića.
Prethodnik vladike Save, mitropolit Danilo umro je 11. siječnja 1735. godine. Još za života odredio je mitropolit Danilo nasljednika pa na duhovno i državno prijestolje Crne Gore dolazi vladika Sava Petrović.
Vladika Sava Petrović Njegoš kao nasljednik vladike Danila na tronu ostao je do 1750. godine. U ratovima Rusije i Austrije pomagao im je, ali za vrijeme njegove vladavine nije bilo većih ratova protiv Turske. Više je bio okrenut crkvenim pitanjima pa je i njegov put u Rusiju rezultirao na dobivanju priznanja crkvene autokefalnosti od Ruskoga sinoda. Materijalnu potporu koju je carica Elizabeta dodijelila Crnoj Gori (500 rubalja svake tri godine, narodu pomoć od 3000, a vladiki Savi još 1000 rubalja za put) uglavnom je iskoristio za gradnju manastira Stanjevići koji je završen 1747. godine.
Zbor crnogorskih glavara koji ga je i poslao za Rusiju i koji je imao jasniji državni program nije bio zadovoljan tom pomoći, a dok je Sava bio u Rusiji, kao vođa nametnuo se njegov sinovac Vasilije. 22. kolovoza 1750. godine u Beogradu, na preporuku mitropolita Save, srpski patrijarh Atanasije II. iz Srijemskih Karlovaca rukopoložio za mitropolita Vasilija što je značilo povlačenje vladike Save s trona i vlast je prepustio vladiki Vasiliju.
Nakon smrti Vladike Vasilija Petrovića, vladika Sava formalno opet preuzima vlast, ali faktički vlast je prisvojena od samozvanca Šćepana Maloga (u razdoblju 1767. − 1773.) koji je zaslužan za afirmiranje svjetovne vlasti.
U povijesnim arhivima ostala su mnoga pisma vladike Save, a heraldičari na državnom grbu iz doba vladike Save prepoznaju simboliku slobodarske i oslobodilačke težnje. Vladika Sava je, pored osnovnoga simbola dvoglavog orla, uveo još jedan element grba, koji se zadržao i do danas (vidi grb Crne Gore), a to je zlatni lav u hodu. Simbolički, dvoglavi orao predstavlja Crnu Goru, a zmija u kandžama orla simbolizira neprijatelja.
Mitropolit Sava Petrović umro je 9. ožujka 1782. godine.
Njegov nasljednik Arsenije Plamenac koji je stalno živio u Crmnici umro je 15. svibnja 1784. godine.
Važan događaj za tadašnju Crnu Goru i za prijestolnicu Cetinje, a za života vladike Save Petrovića, dogodio se je početkom prosinca 1756. godine, kada su Crnogorci odnijeli pobjedu nad vojskom bosanskog vezira Ćamil Ahmet–paše, u mjestu Prediš kod Cetinja.
U tituli mitropolita Save ranije se ne spominje crnogorsko ime, samo skenderijsko i primorsko. Tek od druge polovice 1777. godine se pored skenderijskog i primorskog spominje i crnogorsko ime.[1][2]
1914. godine u Zagrebu su objavljena tri pisma (od 1763. do 1775. godine) u kojima se Sava Petrović Njegoš Dubrovčanima obraćao kao Srbima: ...da učinite našoj cerkvi i narodu černogorskomu jednom sumom od asprih kako Serbli Serbima i svojima susjedima... (1763.),[3] ...koji se vi još od našega srbskoga jezika nahodite... (1767.),[4][5] Vaša slavna republika zna, da je sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas... može se serbska zemlja s vama pohvaliti. (1775.).[6][7]
- ↑ Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovine XVIII. stoleća. Zagreb. 1914. str. 227., 229, 231.
- ↑ Arkiv za povjestnicu jugoslavensku - Knjiga III, Dopisi crnogorskog vladike Save Petrovića. Zagreb. 1854. str. 133...
- ↑ Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 1. rujna 1763. JAZU. Zagreb. str. 225.
- ↑ Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 15 lipnja. 1767. JAZU. Zagreb. str. 226.
- ↑ Ђерић, Василије. 1914. О српском имену по западнијем крајевима нашег народа. Биоград. str. 34.
- ↑ Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 25. srpnja 1775. JAZU. Zagreb. str. 227.
- ↑ Ђерић, Василије. 1914. О српском имену по западнијем крајевима нашег народа. Биоград. str. 34.
- (crnog.) Vladika Sava − pisma
- (crnog.) Grb za vrijeme vladavine Save Petrovića
- (crnog.) Tekst na crnogorskom jeziku o jednom spornom pismu vladike Save Dubrovčanima od 25. srpnja 1775. Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. kolovoza 2015. (Wayback Machine)
| Prethodnik: | crnogorski vladika | Nasljednik: |
| Danilo Petrović Njegoš (1696. - 1735.) | Arsenije Plamenac (1781. - 1784.) |