Santo Stefano (Poncijski otoci)
Santo Stefano | |
|---|---|
| Otok | |
,_00.jpg) Pogled na otok Santo Stefano sa otoka Ventotene | |
 Zemljovid Poncijskih otoka | |
| Položaj | |
| Koordinate | 40°47′22″N 13°27′15″E / 40.78944°N 13.45417°E |
| Država | |
| More | Tirensko more |
| Otočje | Poncijski otoci |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 0.27 km2 |
| Duljina | 0.72 km |
| Širina | 0.56 km |
| Najviši vrh | 80 m |
| Stanovništvo | |
| Broj stanovnika | nenaseljen |
  Santo Stefano Santo Stefano na zemljovidu Italije  | |
Santo Stefano (tal. Isola di Santo Stefano – Otok sv. Stjepana) je otok u Tirenskom moru uz zapadnu obalu Italije i dio Poncijskog otočja. Otprilike je kružnog oblika, s promjerom manjim od 400 metara, a nalazi se 2 km istočno od obližnjeg otoka Ventotene.
Kao i ostatak otočja, otok je nastao vulkanskom aktivnošću.
Otok je od rimskog doba nosio nekoliko imena, poput Partenope, Palmosa, Dommo Stephane i Borca.
Otokom danas dominira stari zatvor koji su izgradili Burbonci koji su bili vlasnici otoka. Dovršen je 1797., a bio je u upotrebi do 1965. Izvorno je imao 99 ćelija, veličine 4 puta 4 metra, za smještaj 4 zatvorenika, koje su kasnije prepolovljene kako bi se broj ćelija udvostručio. Toranj u sredini nije stražarnica, već kapelica u kojoj su zatvorenici pratili misno slavlje. Izgrađen za 600 zatvorenika, imao je 800 1817. (i 400 na Ventoteneu). Među zatvorenicima su Carmine Crocco, najvažniji razbojnik tijekom talijanskog ujedinjenja, i anarhist Gaetano Bresci, koji je ubio kralja Umberta I. 1900. godine. Tamo je bio zatvoren godinu dana prije nego što je pronađen obješen u svojoj ćeliji. Za vrijeme fašističkog režima zatvorenici su bili i budući predsjednik Italije Sandro Pertini, Umberto Terracini, Giorgio Amendola, Lelio Basso, Mauro Scoccimarro, Giuseppe Romita, Altiero Spinelli i Ernesto Rossi.
U listopadu 1860. dio bourbonskih trupa napustio je otok radi opsade Gaete. Tijekom pobune, neki zatvorenici Camorre proglasili su Republiku Santo Stefano. Zatvorenici su donijeli statut i ostali autonomni do siječnja 1861., kada je kontingent mornarice povratio otok.
Otok je nenaseljen od zatvaranja zatvora, osim za turiste koji ga danju posjećuju brodom.
Otok, koji je djelomično u privatnom vlasništvu, stavljen je na prodaju 2012. godine za 20.000.000 eura.[1] To nije uključivalo zatvor, koji pripada talijanskoj državi.
European Observer je 26. srpnja 2021. izvijestio da će biti objavljen projekt obnove vrijedan 70 milijuna eura kako bi se otok pretvorio u europski think-tank, akademiju i muzej na otvorenom na visokoj razini u sklopu projekta europske integracije.[2]
Ovaj je otok nekoć bio utočište endemskom gušteru, gušteru Santo Stefano (Podarcis sicula sanctistephani). Izumro je 1965., vjerojatno zbog divljih mačaka i vrste zmije.[3]
- ↑ rightmove.co.uk
- ↑ 'Prison island' birthplace of EU reborn as think-tank venue
- ↑ David Day, 1981, The Doomsday Book of Animals, Ebury Press, London.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Santo Stefano (Poncijski otoci) Poncijski otoci
