Prijeđi na sadržaj

Sabirni logor Stara Gradiška

Izvor: Wikipedija
Pogled na koncentracijski logor Stara Gradiška
Majke i djeca zatvoreni u tornju koncentracijskog logora
Zarobljenici sjede na polju logora

Koncentracijski logor Stara Gradiška bio je koncentracijski logor u okolici Stare Gradiške, kojeg su od 1942. do 1945. vodila Ustaška obrana tijekom Drugog svjetskog rata u NDH.[1] Bio je to logor za istrebljenje "nepoželjnih osoba", uglavnom Srba, Židova, Roma ali i Hrvata,[2] a u njemu je ubijen veliki broj žene i djece.[3] Bio je to peti podlogor logora Jasenovac.

Prema poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac, Spomen-područja Jasenovac, koji obuhvaća istraživanja do 31. kolovoza 2007. godine, utvrđena su imena i podaci za 12.790 osoba ubijenih u ustaškom logoru u Staroj Gradiški.[4] Druge procjene sežu i do 75.000 žrtava.[5]

Opis logora

Kaznionica/zatvor u Staroj Gradišci, koji kontinuirano djeluje gotovo od 1799. godine kada su u tvrđavu zatvarani francuski vojni zarobljenici, pretvara se u sabirni logor sredinom veljače 1942. godine.[2] Logor je čuvao nacistički marionetski režim ustaša. Logoraši su ubijani vatrenim oružjem, čekićima i noževima. Židovske i Pravoslavne žene sa slabom ili malenom djecom, stanovnici "Kule", su izgladnjivane i mučene u "Hotelu Gagru", podrumu koji je Nikola Gagro koristio kao mjesto za mučenje.[6] Drugi su zatvorenici ubijeni plinom.

Pokusi s plinom su isprva provođeni kod veterinarskih štala blizu "Ekonomije", gdje su prvo ubijali konje a potom ljude otrovima (Sumporov dioksid i Ciklon B).[7] Pokusi ubijanjem plinom provođeni su i nad djecom. Narednik Ante Vrban nadgledavao je učinke otrova.[8] Prema procjenama, tisuće djece iz Kozare je ubijeno plinom u svibnju 1942., a potom još 2.000 u lipnju 1942.[9][10][11] Kasnije se broj ubijene djece smanjio na 400-600.[12][13] Tijekom suđenja, Vrban je priznao da je slabiju djecu ubijao Ciklonom B.[14]

Svjedokinja Cijordana Friedlender svjedočila je o logoru:[15]

U to vrijeme, svježe žene i djeca su stizali u logor Stara Gradiška. Otprilike 14 dana kasnije, Vrban [zapovjednik logora] naredio je da se sva djeca odvoje od majki i stave u jednu sobu. Deset od nas je dobio naredbu odnijeti ih tamo u dekama. Djeca su puzala po podu sobe, a jedno dijete je stavilo ruku i nogu kroz vrata, tako da se ne mogu zatvoriti. Vrban se zaderao: 'Gurnite ga!' Kada to nisam učinila, zalupio je vrata i zdrobio djetetovu nogu. Potom je zgrabio dijete za noge i lupio je o zid dok nije bilo mrtvo. Nakon toga nastavili smo nositi djecu. Kada je soba bila puna, Vrban je donio plin i ubio ih sve.

Svjedokinja Milka Zabičić tvrdi da je ubijanje plinom zaustavljeno zbog najavljenog posjeta delegacije Crvenog križa 1943., no ona je stigla tek u lipnju 1944.[16] Napravljeni su posebni kamioni radi ubijanja židovskih žena i djece koji su stizali iz logora u Đakovu 1942. Svjedok Šimo Klaić tvrdi da je jedan kamion imao ispušnu cijev spojenu u komoru sa zarobljenicima. Dinko Šakić je nekoliko puta vozio kamionom.[17]

Okrutnost

U podrumu 3 "Hotela Gagro", zatvorenici su izgladnjivani, mučeni i potom zadavljeni žicom.[18]

Antun Vrban, Nada Luburić, Maja Buždon Slomić, Jozo Stojčić i Miroslav Filipović-Majstorović su bili na glasu najokrutnijih stražara logora. Jednom su se, navodno 29. kolovoza 1942., kladili tko će ubiti najviše zatvorenika.

Zatvaranje logora

U travnju 1945., partizani su se borili u blizini Stare Gradiške, tako da su ustaše počele čistiti logor, ubijajući neke zatvorenike a druge odvozeći vlakovima u Jasenovac. Neki preživjeli, kao što su Šimo Klaić, su na sudu Šakiću tvrdili da je Lepoglava "bila grozna, kao da je sve zlo Stare Gradiške i Jasenovca bilo tamo skupljeno na jednom mjestu". Logor je napokon zatvoren kada je to područje oslobodila Crvena armija u travnju 1945.

U razdoblju između 15. – 20. travnja i 10. – 21. svibnja 1946. godine, Zemaljska komisija na području Stare Gradiške iskopala je i pregledala razne razne lokacije na kojima su pronađeni leševi žrtava u logoru. Ukupno je pronađeno 2.570 leševa.[5]

U svibnju 1945. partizanske vlasti pretvorile su Staru Gradišku u logor za ratne zarobljenike, ustaše, četnike, naciste i fašiste.[4]

Ponovno otvaranje logora 1991.

Kazneno-popravni dom rasformiran je i zatvoren 1990. godine. Međutim, 1991. godine Stara Gradiška je od strane čelnika krajinskih pobunjenika i uz pomoć banjalučkog korpusa tadašnje JNA pretvorena u zarobljenički logor tijekom Domovinskog rata. Zatvoreni su i zlostavljani brojni Hrvati s područja zapadne Slavonije i nesrpsko stanovništvo iz sjeverozapadnog dijela Bosne i Hercegovine te srpski vojni bjegunci. Helsinki Watch i Međunarodni odbor Crvenog križa potvrdili su postojanje logora. Zatvorenici su držani od kolovoza 1991. do 29. srpnja 1993.[19][4]

Poveznice

Izvori

  1. ↑ Davor Kovačić. 4. studenoga 1998. Argentina Extradites War Crimes Suspect. New York Times. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  2. ↑ a b Marica Karakaš. Žene u logorima Stara Gradiška i Jasenovac prema svjedočenju logorašica 1946.-1948. godine (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. kolovoza 2014. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  3. ↑ The Destruction of the European Jews by Raul Hilberg, Yale University Press, 2003 ISBN 0-300-09557-0, 9780300095579, page 760
  4. ↑ a b c Jelka Smreka. STARA GRADIŠKA Ustaški koncentracijski logor. Spomen područja Jasenovac. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  5. ↑ a b Davor Kovačić. 2004. Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara Gradiška i procjena broj žrtava. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.
  6. ↑ Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenta By Antun Miletić, Goran Miletić, Dušan M. Obradović, Mile Simić, Natalija Matić Narodna knjiga, Beograd, 1986, pages 766, 921
  7. ↑ http://www.reformation.org/archive.html  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. travnja 2011. (Wayback Machine) , Alberto Rivera testimony from: "The Yugoslav Auschwitz and the Vatican"
  8. ↑ Vrban confessed at his trail that he gassed children. See : Menachem Shelach,"History of the holocaust: Yugoslavia"(מנחם שלח,"תולדות השואה:יוגוסלביה", יאסנובאץ) pp. 196-197n., 199-200. C.f. "Vatican's holocaust", as presented herein: http://www.reformation.org/holoc4.html  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. siječnja 2021. (Wayback Machine) and also at "shorthand notes of the Ljubo Milos case".
  9. ↑ See: Shelach, p. 196 and in "Zločini fašističkih okupatora i njihovih pomagača protiv Jevreja u Jugoslaviji", by Zdenko Levental, Savez jevrejskih opština Jugoslavije, Beograd 1952, Pages 144-145
  10. ↑ Mirko Persen, "Ustaski Logori", p. 105
  11. ↑ Secanja jevreja na logor Jasenovac, pp. 40-41, 58, 76, 151
  12. ↑ Trail of Dinko Sakic, here: http://public.carnet.hr/sakic/hinanews/arhiva/9804.html and the indictment ( http://public.carnet.hr/sakic/documents/optuznica/optuznica.html ). Testimonies of Dragan Roller, Simo Klaic, and Dragurin Skrgatic. Also see the testimonies of Jesua abinun, Katarina Hrvoijc and Jakov Finci
  13. ↑ see: Carl Savich column on Serbianna.com main page Jasenovac, here: http://www.serbianna.com/columns/savich/007.shtml  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. listopada 2010. (Wayback Machine) . Testimonies of Marijana Amulic, Misha Danon and Jakov Atijas
  14. ↑ Shelach, p. 196-197
  15. ↑ The Vatican's Holocaust by Avro Manhattan, Chapter IV at http://www.reformation.org/holoc4.html  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. siječnja 2021. (Wayback Machine)
  16. ↑ Milka Zabicic, trail of Dinko Sakic
  17. ↑ Jasenovac na sudu: suđenje Dinku Šakiću by Milan Bulajić, Lazar Macura, Muzej žrtava genocida, Beograd 2001, page 308
  18. ↑ Danon, Cadik (2002). The Smell of Human Flesh: A Witness of the Holocaust : Memories of Jasenovac. S. Mašić. ISBN 86-7598-017-5, ISBN 978-86-7598-017-9.
  19. ↑ Prison camps: Nova Gradiška. Final report of the United Nations Commission of Experts, established pursuant to security council resolution 780 (1992), Annex VIII - Prison camps; Under the Direction of: M. Cherif Bassiouni; S/1994/674/Add.2. 27. svibnja 1994. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2013. Pristupljeno 25. kolovoza 2010.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Sabirni logor Stara Gradiška
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sabirni_logor_Stara_Gradiška&oldid=6675239"