Sólstafir
Sólstafir | |
---|---|
Sólstafir na Brutal Assaultu 2015. godine | |
Osnivanje | 1995. |
Žanrovi | black metal (u početku), post-metal, post-rock |
Djelatno razdoblje | 1995. – danas |
Producentska kuća | Ars Metalli, Spikefarm Records, Season of Mist |
Stranica | www |
Članovi (članice) | |
Aðalbjörn "Addi" Tryggvason Sæþór Maríus "Pjúddi" Sæþórsson Svavar "Svabbi" Austmann Hallgrímur Jón "Grimsi" Hallgrímsson | |
Bivši članovi (članice) | |
Halldór Einarsson Guðmundur Óli "Gummi" Pálmason | |
Sólstafir je islandski post-metal sastav osnovan 1995. godine. Izvorno je bila black metal grupa, no na drugom studijskom albumu, Masterpiece of Bitternessu, u glazbu je počela uvoditi elemente post-rocka.
Sólstafir su 1995. godine osnovali gitarist i pjevač Aðalbjörn Tryggvason, basist Halldór Einarsson i bubnjar Guðmundur Óli Pálmason.[1] Ime skupine islandski je naziv za sunčeve zrake (krepuskularne zrake).[2] Sastav je ubrzo snimio demouradak Í Norðri i EP Til Valhallar.[3] Halldór je zatim napustio skupinu, a Aðalbjörn i Guðmundur 1997. su godine kao duo snimili promidžbeni uradak.[3]
U to se vrijeme Svavar Austmann pridružio grupi kao novi basist i Sólstafir je počeo snimati debitantski studijski album, Í blóði og anda. Taj album nije objavljen sve do 2002. godine zbog različitih odgoda snimanja i nesuglasica s diskografskom kućom.[1] Ubrzo nakon što je sastav dovršio taj uradak, pridružio mu se drugi gitarist Sæþór Maríus Sæþórsson i doprinio demouratku Black Death.[1] Grupa je iste godine počela održavati koncerte na Islandu.
Potom je snimila demouradak koji se sastojao od triju novih pjesama i koji je poslala raznim izdavačima; na koncu je 2005. godine potpisala ugovor sa Spikefarm Recordsom.[4] Drugi studijski album, Masterpiece of Bitterness, Spikefarm je objavio kasnije te godine. Uradak je dobio pozitivne kritike, a Metal Storm izjavio je da je "zbog savršenog spoja nemetalnih elemenata s metalnim ovo nužan album za svakog metalca u potrazi za nečim što razbija predloške već uspostavljenih žanrova."[5]
Treći album, Köld, snimljen je u Švedskoj i objavljen 2009. godine.[6] Recenzenti su usporedili glazbeni stil sastava s onim grupa kao što su Enslaved i Neurosis, a istovremeno su isticali njegov jedinstveni post-black metal stil.[7] Kritičari su također zamijetili prisutnost atmosferičnih glazbenih dionica.[1] Sólstafir je 2010. počeo odlaziti na europske turneje i iste se godine prvi put pojavio na festivalu Roskilde.[8]
Sólstafirov četvrti studijski album, Svartir sandar, diskografska kuća Season of Mist objavila je 2011. godine. To je prvi album sastava koji se našao na glazbenim ljestvicama – pojavio se na sedmom mjestu islandske ljestvice i 11. mjestu finske ljestvice albuma. Pjesma "Fjara"[9] također se pojavila na ljestvicama singlova i našla se na prvom mjestu islandske ljestvice. Godine 2013. "Fjara" je proglašena jednom od islandskih 100 najboljih pjesama u proteklih 20 godina.[10] Na tom se albumu Sólstafir odmaknuo od black metala i posvetio eksperimentalnom atmosferičnom glazbenom stilu nalik onome islandske grupe Sigur Rós.[11]
Peti studijski album, Ótta, Season of Mist objavio je 2014. godine; recenzenti su zamijetili dodatne eksperimentalne elemente na njemu kao što su upotreba gudačkih glazbala i klavira.[12] Snimljena su i objavljena tri glazbena spota za pjesme na albumu, a grupa je nastupila na islandskom nacionalnom televizijskom programu Stúdio Á.[13]
U siječnju 2015. skupina je najavila da ju je dugogodišnji bubnjar Guðmundur Óli Pálmason napustio zbog "privatnih razloga". Guðmundur je odmah odgovorio na tu obavijest služeći se računom sastava na Twitteru i izjavio da su ga "bivši kolege opstruirali"[14] i da ga je iz sastava istjerao Aðalbjörn Tryggvason.[15] Guðmundura je zamijenio Hallgrímur Jón Hallgrímsson.[1]
Sólstafir je u svibnju 2017. objavio šesti studijski album, Berdreyminn.[16] Nakon objave "Berdreyminn" se pojavio na ljestvicama albuma u raznim europskim zemljama.[17]
|
|
- Studijski albumi
- Í blóði og anda (2002.)
- Masterpiece of Bitterness (2005.)
- Köld (2009.)
- Svartir sandar (2011.)
- Ótta (2014.)
- Berdreyminn (2017.)
- Endless Twilight of Codependent Love (2020.)
- Hin Helga Kvöl (2024.)
- ↑ a b c d e Monger, James Christopher. Solstafir: Biography. AllMusic. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Solstafir. Prog Archives. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ a b Sólstafir: Discography. Encyclopedia Metallum. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Sólstafir – Original Rockers. Iceland Music. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2019. Pristupljeno 10. travnja 2020.
- ↑ Sólstafir - Masterpiece Of Bitterness review. Metal Storm. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Interview: Sólstafir (14 March 2009). R.U.M.zine. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Sólstafir - Köld. Metal Reviews. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Chirulescu, Andrea. 14. svibnja 2012. SOLSTAFIR - We are Fucking Bastards. Eternal Terror. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2019. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Video: Icelandic Highland Coffin Popular on YouTube. Iceland Review. 26. srpnja 2012.
- ↑ 100 vinsælustu lög X977 í 20 ár. Vísir – x97.7. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. svibnja 2019. Pristupljeno 10. travnja 2020.
- ↑ Kantor, Konrad. 31. siječnja 2012. Sólstafir – Svartir Sandar Review. Last Rites. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ Selzer, Jonathan. 7. srpnja 2014. Solstafir: The Path Less Travelled. Metal Hammer. Pristupljeno 12. veljače 2019.
- ↑ SцЁlstafir - Dagmц║l | Rц V. Ruv.is. Pristupljeno 13. ožujka 2020.
- ↑ To clear up any misunderstanding. Sólstafir official blog. 26. siječnja 2015. Pristupljeno 15. listopada 2016.
- ↑ Statement about my forced absence from Sólstafir. Sólstafir official blog. 3. lipnja 2015. Pristupljeno 15. listopada 2016.
- ↑ Solstafir's 'Berdreyminn' Exposes the Dark Side of Utopia
- ↑ Sólstafir Etner The International Album Charts With 'Berdreyminn'. Dark Art Conspiracy. 10. lipnja 2017.
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sólstafir |