Ruud Gullit
Ruud Gullit | ||
---|---|---|
| ||
Država | Nizozemska | |
Osobni podatci | ||
Puno ime | Ruud Gullit | |
Rođenje | 1. rujna 1962. Amsterdam | |
Visina | 186 cm | |
Igračka karijera* | ||
Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1979. – 1982. 1982. – 1985. 1985. – 1987. 1987. – 1993. 1993. – 1994. 1994. – 1995. 1994. – 1995. 1995. – 1998. |
Haarlem Feyenoord PSV A.C. Milan Sampdoria A.C. Milan → Sampdoria (posudba) Chelsea Ukupno |
85 (31) 68 (46) 117 (35) 31 (16) 8 (3) 22 (9) 32 (4) 454 (176) | 91 (32)
Reprezentativna karijera** | ||
1981. – 1994. | Nizozemska | 66 (17) |
Trenerska karijera | ||
1996. – 1998. 1998. – 1999. 2004. – 2005. 2007. – 2008. 2011. |
Chelsea (trener-igrač) Newcastle United Feyenoord LA Galaxy Terek Grozni | |
Bilješke | ||
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 24. rujna 2013. ** Godine u reprezentaciji: prvi nastup – zadnji/posljednji nastup.
| ||
Portal o životopisima | ||
Portal o nogometu |
Ruud Gullit (Amsterdam, 1. rujna 1962.) je bivši nizozemski nogometaš i trener. Bio je kapetan nizozemske reprezentacije koja je osvojila 1. mjesto na europskom prvenstvu 1988. godine. Proglašen je za najboljeg igrača Europe 1987. godine.
Rođen je kao Ruud Dill (majčino prezime). Otac mu je porijeklom iz Surinama, a majka je Nizozemka. Kao dječak igrao je ulični nogomet, među ostalim i s budućim velikim nogometašima poput Franka Rijkaarda, Erwina Koemana, i Ronalda Koemana. Gullitov prvi profesionalni klub bio je HFC Haarlem. godine. Debitirao je već sa 16 godina, čime je postao najmlađi igrač koji je igrao u nizozemskoj prvoj ligi u to vrijeme i do tada. U 91. nastupu za klub postigao je 32 gola. Klub je u prvoj Gullitovoj sezoni, ispao iz lige, a u drugoj sezoni osigurao je povratak u prvu ligu, a Gullit je bio najbolji igrač druge nizozemske lige. U sezoni 1981./'82., Ruud Gullit igrao je odlično pa je HFC Haarlem bio 4. u prvoj ligi, što je najveći uspjeh u povijesti kluba. Tada je postigao svoj najbolji gol, kada je predriblao 4 braniča i vratara Utrechta.
Prešao je u Feyenoord 1982. godine, gdje je igrao s legendarnim Johanom Cruijffom. U 85 ligaških nastupa dao je 31 gol. U prvoj sezoni nije bilo trofeja, a sljedeće je Feyenoord osvojio prvenstvo i kup, a Gullit je proglašen najboljim igračem lige.
Došao je PSV Eindhoven 1985. godine. U 68 ligaških nastupa postigao je 46 golova. Već u prvoj sezoni PSV je osvojio naslov, a Gullit je bio najbolji igrač prvenstva. Naslov su osvojili i sljedeće sezone. Gullit se razvio u prvoklasnog igrača.
Prešao je Milan 1987. godine u tada rekordnom transferu za 6 milijuna funti. Te godine, Ruud Gullit proglašen je za Europskog igrača godine. Nagradu je posvetio Nelsonu Mandeli. To je bio hrabar potez, jer tada Mandela nije imao veliku podršku u javnosti. U momčadi Milana, bilo je mnogo zvijezda, nizozemski reprezentativci Marco van Basten i Frank Rijkaard te Talijani Franco Baresi i Paolo Maldini. Prve se sezone privikavao na novu sredinu, Milan je osvojio prvenstvo nakon 9 godina, a sljedeće sezone prvenstvo i Kup europskih prvaka. U drugoj utakmici polufinala pobijedili su Real Madrid 5:0. Gullit se ozlijedio, hitno je operiran, kako bi bio spreman za finale. U finalu protiv Steaue, Milan je pobijedio 4:0, a Gullit je zabio 2 gola. Sljedeće godine opet su osvojili Kup europskih prvaka pobijedivši u finalu Benficu. Gullit se ozlijedio pa je vrlo malo igrao u sezoni 1989./'90. U sezoni 1990./'91., Milan je došao do polufinala Kupa europskih prvaka. Osvojio je naslov prvaka Italije u sezonama 1991./'92. i 1992./'93. Gullit je polako gubio mjesto u prvoj momčadi, zbog ograničenog broja stranaca.
U ljeto 1995., prešao je u engleski klub Chelsea. U početku je bio branič bez zapaženijih rezultata. Kada je prebačen u vezni red, puno je bolje igrao pa je proglešen za drugog najboljeg igrača sezone poslije Erica Cantone. Razdoblje u engleskom klubu, sam Gullit je nazvao najsretnijim razdobljem u njegovoj karijeri. Igrao je u engleskoj ligi, kada je doživjela procvat dolaskom kvalitetnih stranih igrača poput Gullita, Gianfranca Zole, Dennisa Bergkampa i Jürgena Klinsmanna.
Za Nizozemsku nogometnu reprezentaciju igrao je od 1981. do 1994. godine. U 66 nastupa postigao je 17 golova. Debi je imao s 19 godina u utakmici protiv Švicarske. Nizozemska je doživjela niz razočaranja, jer se nisu plasirali na Svjetsko prvenstvo 1982. i 1986. te na Europsko prvenstvo 1984. Ali su briljirali na Europskom prvenstvu 1988., kada su osvojili naslov s Gullitom kao kapetanom reprezentacije i izbornikom Rinusom Michelsom. U finalu protiv Svjetskog Saveza, Ruud Gullit i Marco van Basten postigli su golove za pobjedu 2-0. Sudjelovao je s reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu 1990. i Europskom 1992. Nizozemska je bila favorit, no ispala je na oba prvenstva u drugom krugu od kasnijih svjetskih prvaka Nijemaca i europskih prvaka Danaca. Gullit je bio u sukobu s izbornikom Dickom Advocaatom 1993., jer ga je postavio na mjesto u veznom redu, gdje inače nije igrao. Napustio je reprezentaciju, no kasnije se vratio, ali je u pripremama za Svjetsko prvenstvo 1994. ponovno otišao i više nije igrao za reprezentaciju.
Ruud Gullit je u karijeri igrao na raznim pozicijama u momčadi, bio je i branič i vezni igrač te napadač. Odgovarao mu je nizozemski totalni nogomet. Bio je atletski građen, snažan i brz, sjajan tehničar gracioznih pokreta.
Kada je u ljeto 1996., trener Chelsea-ja, Glenn Hoddle postao izbornik Engleske, Ruud Gullit je postao igrač-trener. U prvoj sezoni osvojio je FA kup, što je bio prvi trofej za Chelsea, nakon 26 godina. Prvi je ne-britanski trener, koji je osvojio taj engleski kup. U prvenstvu bio je 6., a sljedeće godine 2., uz četrtfinala dva kupa. Smijenjen je zbog neslaganja s upravom kluba. Postao je trener Newcastle Uniteda 1998. U prvoj sezoni došao je do finala FA kupa. U drugoj sezoni, dao je ostavku nakon par kola, zbog neslaganja s navijačima, koji su protestirali što je u drugi plan stavio klupske legende Alana Shearera i Roberta Leea. Bio je trener Feyenoorda u sezoni 2004./'05. bez posebnih uspjeha. Bio je trener američkog kluba Los Angeles Galaxy u sezoni 2007./'08. Sam je otišao iz kluba, a kao razlog naveo je osobne razloge.
Bio je u braku tri puta, ima četiri kćeri i dva sina. U trećem braku je s Estelle Cruijff, nećakinjom Johana Cruijffa.
Snimio je dvije pjesme. Jedna je bila hit u Nizozemskoj, a na temu je borbe protiv apartheida. Podržavao je Nelsona Mandelu u vrijeme, kada su jako rijetki davali podršku. Kasnije se susreo s njim. Bio je nogometni komentator za nekoliko televizija.
|
|
|