Rosalie Cunningham debitantski je studijski album britanske rock-glazbenice Rosalie Cunningham. Diskografske kuće Cherry Red Records i Esoteric Antenna objavile su ga 26. srpnja 2019.
Album je dobio pozitivne kritike. James Christopher Monger dao mu je četiri zvjezdice od pet u recenziji za AllMusic i napisao je: „Cunningham je poznata kao pokretačka sila [skupine] Ipso Facto i (...) londonske acid rock-grupe Purson; njezin se stil, koji je sama nazvala 'vodviljsko-karnivalskom psihodelijom', promijenio s godinama, no i danas svjedočimo njezinoj kazališnoj karizmatičnosti i sposobnosti osmišljavanja originalnih aranžmana koji se nikad ne pretvaraju u pastiš. Kao samostalna glazbenica Cunningham je pretočila svoj glamurozni stil u ozbiljnije pjesme, no one su i dalje raznolike.”[1] Jednaku je ocjenu albumu dao i Robert Davis u recenziji za Sputnikmusic, koji je izjavio: „Debitantski samostalni uradak Rosalie Cunningham zaista je šarmantan. Iako su pjesme istraživački nastrojene i prožimaju ih različiti utjecaji, i dalje je očito da je cijeli taj album najviše nadahnut slatkim zvukovima kasnih šezdesetih. Međutim, na to se nitko ne žali zato što je zahvaljujući produkciji visoke kvalitete i divnim izvedbama prepunim osjećaja riječ o najboljoj zbirci njezinih pjesama do danas.”[5] Četiri zvjezdice od njih pet dao mu je i Glenn Astarita u recenziji za All About Jazz, koji je komentirao: „Nakon raspada Pursona, hvaljene skupine koju je osnovala, britanska pjevačica, gitaristica i klavijaturistica Rosalie Cunningham na debitantskom se albumu izdiže kao upečatljiva ličnost mješavinom klasičnoga psihodeličnog rocka i ostalih srodnih žanrova – uz dašak smionosti kao iz kabareta. Zahvaljujući tekućim zidovima zvuka, različitim taktovima i živahnim temama koji se najčešće pojavljuju u melodičnim pripjevima, melodramatična razigranost [Rosalie] Cunningham i njezina nepopustljiva strast izviru iz svake pjesme od početka do kraja.”[4]