Prijeđi na sadržaj

Roman Leljak

Izvor: Wikipedija

Roman Leljak (Đurmanec, 21. kolovoza 1964.), slovenski je bivši djelatnik KOS-a, publicist i istražitelj arhiva UDBA-e iz Slovenije te autor niza knjiga kojima opisuje djelatnost jugoslavenskih službi državne sigurnosti.[1] Na lokalnim izborima u prosincu 2018. godine izabran je za općinskog načelnika u Radencima.[2][3]

Otkrio je zločin u Hudoj jami.[4][5]

Nailazi na kritike dijela medija[6][7][8][9] i povjesničara[10] koji mu predbacuju nedostatak iskustva u arhivistici i iznošenje pretpostavki o broju poginulih, a koje uvelike variraju.[11]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i školovanje

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Đurmancu kod Krapine, u obitelji oca Rudolfa Leljaka i majke Milice Belošević. Osnovnu školu završio je u Šentjuru kod Celja. Nakon osnovne škole 1978. nastavio je školovanje u Sarajevu i Beogradu, u srednjoj vojnoj školi. Završio je specijalizaciju za šifranta u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a zatim se školovao u središtu za obuku kontraobavještajne službe JNA u Pančevu.

Istraživački rad

[uredi | uredi kôd]

Krajem 1980.-ih htio je izaći iz vojne službe, što mu, kako on kasnije navodi, njegovi nadređeni u KOS-u nisu dopuštali: opisuje kako je svađe sa svojim pretpostavljenima snimio na službeni kasetofon; kada je kasetofon pronađen kod njega, pokrenut je kazneni progon zbog zloporabe službenih sredstava i neovlaštenog snimanja te mu je vojni sud izrekao kaznu od 14 mjeseci zatvora, koju je ukinuo Vrhovni sud Slovenije.[12]

Nakon otpusta iz vojne službe o svojim je iskustvima u KOS-u napisao knjigu Sam protiv njih te u njoj opisao metode rada jugoslavenske vojne obavještajne službe. Knjiga je objavljena u vrijeme raspada Jugoslavije 1990. godine.[13] O povijesti službe čiji je djelatnik bio, Leljak će kasnije napisati knjige Teharske žive rane - Huda Jama 2009. i KNOJ 1944-1945: Slovenska partizanska likvidacijska postrojba 2010.[14] O pitanju komunističkih likvidacija u Sloveniji objavio je knjigu Zločini slovenskog Kaina (u dva dijela) 2012. godine.[15][16]

2014. Leljak je objavio knjigu Spavajuća Udba,[17] a 2014. godine njezin nastavak pod naslovom Špiclji Udbe (Suradnici Udbe) i u njoj popis, fotografije i adrese svih slovenskih udbaša i njihovih suradnika. U knjizi navodi da je za Udbu u Sloveniji radilo ili s njom surađivalo ukupno oko 65 tisuća osoba: suradnika je bilo i među učiteljima, novinarima i kulturnim djelatnicima.[18]

Prema Leljakovom istraživanju oko 35% Slovenaca je i u 2015. godini na neki način vezano uz Udbu.[19] Leljak iznosi da su doušnici imali povlašten status u komunističko vrijeme, u vidu stanovanja i zaposlenja.[19]

2014. godine objavio je knjigu UDBA,[20] a 2016. knjigu Propisi o metodama i sredstvima rada Udbe i Kosa 1944. – 1990.[21]

Kao predsjednik Udruge Huda Jama podnio je kaznenu prijavu protiv osoba koje su sudjelovale u masovnom ubijanju na tom stratištu nakon II. svjetskog rata,[22] a 2015. godine je objavio i knjigu Huda jama – strogo čuvana tajna.[23]

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama iz Domovinskog rata, na čelu s Mladenom Pavkovićem, dodijelila mu je "Veliku zlatnu plaketu" 7. lipnja 2016.

2017. godine objavio je knjigu Maribor-najveće stratište Hrvata, o masovnim pogubljenjima zarobljenih vojnika NDH i civila nakon predaje na Bleiburgu.[24]

2018. godine objavio je knjigu i film Mit o Jasenovcu, iznoseći ocjenu da je u Sabirnome logoru Jasenovac život izgubilo oko 1 500 ljudi.[25][26]

Ocjene

[uredi | uredi kôd]

Hrvatski povjesničar, Vladimir Geiger, navodi da Leljak pripada skupini povjesničara i povjesničara-amatera, koji sustavno poriču i znatno umanjuju ustaške zločine počinjene u logoru Jasenovac: "Posebno mjesto imaju njegovi precizno izmišljeni brojevi jasenovačkih logoraša i žrtava logora Jasenovac...Leljak u knjizi donosi tek dva dokumenta, jedan Zemaljske komisije…u kojem je navedeno 576 osoba, i dokument čiji je tvorac nepoznat, a u kojem je navedeno 1078 osoba, i to samo žena (što zbrojeno iznosi 1654) i koje proglašava „Popisom žrtava logora Jasenovac”. – Imalo upućenima jasno je da se ne radi o nekim posebnim dokumentima iz Beograda koji bi donosili ukupan broj jasenovačkih žrtava, kako je to Leljak senzacionalistički mjesecima najavljivao Hrvatima željnima „istine”[10]

Kazneni progoni i kontroverze

[uredi | uredi kôd]

Leljak je zbog kaznenih djela koje je počinio od 1993. do 1996. godine kao direktor poduzeća "Avto Ideal", osuđen 2008. godine; proglašen je krivim za ostvarenje protupravne koristi od 1 117 497 eura na štetu jednog poduzeća i 448 privatnih slovenskih klijenata te 54 000 eura na štetu jedne austrijske banke. Leljak je uzimao kredite na ime klijenata, a novac prisvajao svojem poduzeću. Za oba kaznena djela, koja je počinio 1993. i 1994. godine, izrečena mu je jedinstvena kazna od tri i pol godine zatvora.[27]

Godine 2015., nakon što je pred članovima slovenskog parlamenta iznio podatak da je slovenska Udba nekoliko godina prije osamostaljenja Slovenije kupila ubojita sredstva u obliku olovke s kojom potajno može ubiti ljude te primjerak olovke pokazao javno u Skupštini, kazneno ga je zbog odavanja državne tajne prijavio tadašnji predsjednik skupštine Milan Brglez.[28] Po izlasku iz parlamenta, Leljaka je pretražila policija i tvrdila kako se radilo o običnoj olovci.[29]

2017. godine je oslobođen optužbe za klevetu bivšega visokog komunističkog dužnosnika Janeza Zemljariča, o kojem je 2014. godine objavio članak u kojemu se tvrdi da je bio umiješan u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Nikice Martinovića,[30] tajnika udruge "Počasni bleiburški vod".[31]

Krajem studenog 2020. godine, prema pisanju slovenske Mladine, uništio je spomen-ploču palim borcima NOB-a postavljenu 1954. godine nedaleko od njegove kuće u Kapeli, u Općini Radenci.[32]

Knjige (izbor)

[uredi | uredi kôd]
  • Radiorelejne zveze (udžbenik za veziste JNA)
  • Sam proti njim 1. in 2. del (metodologija djelovanja tajnih službi, 1990.)
  • Teharske žive rane, Huda Jama (2009.)
  • Teharje
  • Trilogija Vetrinje-Teharje-Rog
  • Cerkev umira v petek 13.
  • KNOJ 1944-1945 (partizanska likvidacijska divizija)
  • Dirigent s pištolo
  • Črne bukve Gornje Radgone 1945-1950
  • Odgovorni za poboje na Celjskem 1945 (2010.)
  • Mit o OF in KPS
  • Zločini slovenskega Kajna 1 in 2 del (2012.)
  • Huda jama – strogo čuvana tajna
  • UDBA
  • Maribor: Najveće stratište Hrvata i istoimeni dokumentarni film Maribor: Najveće stratište Hrvata (2017.)
  • Lebendig Eingemauerte Deutschen, Kroaten Und Slowenen: Grauenhaften Taten Der Tito-partisanen (2017.)
  • Mit o Jasenovcu (2018.), knjiga i dokumentarni film[33][34]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ [1] Narod.hr, pristupljeno 5. svibnja 2015.
  2. ↑ Leljak je župan Radencev, Črnkovič Kostela, Balažic pa Moravč (slovenski). Reporter. 2. prosinca 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  3. ↑ Leljak upal na odpis dolgov, trgali mu bodo od županske plače (slovenski). 24UR.com. 10. prosinca 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  4. ↑ Ante B.: (VIDEO) Dokumentarni film Romana Leljaka “HUDA JAMA – STROGO ČUVANA TAJNA”, Kamenjar.com. 20. studenoga 2016. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  5. ↑ iz Predgovora: Huda jama - strogo čuvana tajna, Verbum. Pristupljeno 1. ožujka 2019.
  6. ↑ UPOZORENJE STRUČNOJ JAVNOSTI: ROMAN LELJAK, “DJECA S KOZARE”, Hitoriografija.hr
  7. ↑ Borges u zemlji revizionizma, Kulturpunkt
  8. ↑ Bajruši, Robert. 8. veljače 2017. Kriminalna biografija nije nikakva prepreka za Most! Otkrivamo tko je čovjek kojeg su u Mostu predstavili kao vodećeg istražitelja Udbinih arhiva. Jutarnji list. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  9. ↑ Razbijanje mitova: Tvornica laži Romana Leljaka. Lupiga. 9. veljače 2017. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  10. ↑ a b Vladimir Geiger. 20. srpnja 2020. Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srpskoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije – činjenice, kontroverze i manipulacije. Časopis za suvremenu povijest. 52 (2): 517–585. 10.22586/csp.v52i2.11253. Pristupljeno 20. siječnja 2021.
  11. ↑ Dr. Marko Jukić: Komunističko-četnička manipulacija o broju žrtava Drugog svjetskog rata. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2019. Pristupljeno 26. veljače 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. ↑ Roman Leljak: ‘UDBA nam je ostavila ljudsku pokvarenost i birokraciju koja raste s nepotizmom, to je tumor hrvatskog naroda’. Priznajem.hr. 6. travnja 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  13. ↑ SAM PROTIV NJIH, podatci o knjizi iz 1990. god. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  14. ↑ podatci o knjizi iz 2010. god. Knoj 1944-1945 : Slovenska partizanska likvidacijska enota. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  15. ↑ podatci o knjizi iz lipnja 2012. Zločini slovenskega Kajna: odgovorni za poboje na celjskem 1945 (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  16. ↑ podatci o knjizi iz prosinca 2012. Zločini slovenskega Kajna, 2. del (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  17. ↑ podatci o knjizi SPEČA UDBA iz 2014 (slovenski). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  18. ↑ direktno.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. svibnja 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 5. svibnja 2015.
  19. ↑ a b Roman Leljak: U Sloveniji je za Udbu radilo šezdeset i pet tisuća osoba hkv.hr, Portal Hrvatskog kulturnog vijeća, pristupljeno 6. svibnja 2015.
  20. ↑ podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. UDBA. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  21. ↑ podatci o knjizi iz 2016., kod Dominović Bookshop. PREDPISI O METODAH IN SREDSTVIH DELA UDBE IN KOSA=PROPISI O METODAMA I SREDSTVIMA RADA UDBE I KOSA 1944. - 1990. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  22. ↑ Ivana Pezo Moskaljov. 27. listopada 2016. Probleme Drugog svjetskog rata možemo riješiti samo istinom i pokapanjem žrtava. Dnevnik.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  23. ↑ Ivan Jakin. ‘Huda jama – strogo čuvana tajna’: pletenice svjedoče – komunisti su žive zazidali i žene i djecu…. 16. listopada 2015. Narod.hr. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  24. ↑ Promocija filma 'Maribor, najveće stratište Hrvata'. RepublikaInfro. 23. studenoga 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  25. ↑ POVJESNIČARKA O MANIPULACIJI BROJEM ŽRTAVA JASENOVCA: ‘Srbi kažu da je ubijeno 700.000 osoba, a bivši dužnosnik NDH da je to bio samo radni logor’. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2019. Pristupljeno 25. veljače 2019.
  26. ↑ Roman Leljak: ‘Djeca s Kozare pokopana na Mirogoju, a vode se na popisu jasenovačkih žrtava’. Narod.hr. 27. rujna 2018. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  27. ↑ Tomaž Klipšteter. 12. veljače 2008. Po 15 letih od storitve: Mariborski poslovnež Roman Leljak je moral za zapahe (slovenski). Dnevnik. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  28. ↑ direktno.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. kolovoza 2016. (Wayback Machine), pristupljeno 5. svibnja 2015.
  29. ↑ Huda ljaga: slučaj HRT-ovog međunarodnog stručnjaka za antikomunizam. Bilten (engleski). Pristupljeno 9. lipnja 2022.
  30. ↑ Koruška ce ispitati o ubojstvu hrvatskog emigranta Nikice Martinovića 1975.
  31. ↑ Igor Kršinar. 25. listopada 2017. Roman Leljak na sodišču oproščen, Janez Zemljarič potrdil pristnost udbovskih dokumentov (slovenski). Reporter.si. Pristupljeno 20. veljače 2019.
  32. ↑ Roman Leljak je porušil spomenik aktivistom NOB in talcem. Mladina.si. Pristupljeno 23. prosinca 2020.
  33. ↑ Roman Leljak, Mit o Jasenovcu : dokumentarni film : dokumenti, Društvo za raziskovanje zgodovine, Radenci, 2018., ISBN 9789619415122
  34. ↑ Vladimir Geiger, U povodu 10. travnja ili kako je Roman Leljak došao do „otkrića” o ukupnom broju jasenovačkih logoraša - 18.600 i ukupnom broju žrtava logora Jasenovac - 1654?, historiografija.hr, objavljeno 8. travnja 2020. (Internet Archive), pristupljeno 18. siječnja 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Roman Leljak
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Roman_Leljak&oldid=6983344"