Ribogojilište Ruda
Ribogojilište Ruda, ribogojilište pastrve, na izvoru rijeke Rude, u 240 bazena.
Ima na sedam kaskada 140 velikih bazena, a uz to i 100 malih za mlađ pastve pod zajedničkim krovom. Ukupno 240 bazena i bazenčića, što ga čini rijetkim u svjetskim okvirima. Ribogojilište funkcionira na površini od 68.000 metara četvornih.[1]
Glavni projekt izgradnje punosistemskog pastrvskog ribogojilišta Ruda izrađen je 1981. godine. Fizikalno-kemijski parametri vode i tla mjereni su ispitivani više mjeseci, nakone čega je odabrana lokacija i krenulo se je u izgradnju ribogojilišta.[2]
Bio je jedan od najboljih ribnjaka u Europi i veliki izvoznik. Ribnjačarska tvrtka mještanima je pružala dobar život. Privatizacijom 1990-ih, počinje postupni pad.[3] Na tržištu se jedno vrijeme i dobro držao. 2013. godine godišnja proizvodnja konzumne kalifornijske pastrve bila je između 700 i 800 tona. 70 posto bilo je za tuzemno, a 30 posto ribe išlo je u izvoz. Konzum i Ledo su mu otkupljivali sve količine. Koncesionar je čekao građevinsku dozvolu za izgradnju još jednog bazena kapaciteta 120 ili 150 tona konzumne kalifornijske pastrve godišnje. Tada su zapošljavali 28 zaposlenika.[1]
Promijenio se niz vlasnika, dugovi su rasli i došlo je do otvaranja stečaja. Najveće uzgajalište pastrve, kapaciteta da zaposli 40 mještana, danas propada. Zaraslo je u travu i postao je odlagalište otpada.[3]
Vlasnik iz 2013. imao je dokumentaciju za gradnju malih hidroelektrana na Rudi podno bazena. Iskoristila bi se za proizvodnju električne energije voda koja protječe preko kaskada i kroz postojeće bazene te otječe u ribogojilišta. Na zemljištu istog vlasnika bila je predviđena i gradnja četiriju punionica vode.[1]
- ↑ a b c Agroklub Proizvodnja zdrave hrane u Zagori 24. srpnja 2013., pristupljeno 4. veljače 2020.
- ↑ CROSBI Dan Lipovšćak: RENOVACIJA SUSTAVA PASTRVSKOG RIBOGJILIŠTA „RUDA“ , Agronomski fakultet, Zagreb , 2014.
- ↑ a b Vijesti HRT Anita Markovina Radnić/HRT: Nekad najveće uzgajalište pastrve sada odlagalište otpada 4. veljače 2020., pristupljeno 4. veljače 2020.