Prijeđi na sadržaj

Retencija (pravo)

Izvor: Wikipedija

U rimskoj pravnoj tradiciji i u suvremenim građanskopravnim sustavima, retencija je pravo zadržaja i pridržaja (lat. ius retentionis) koje ovlašćuje vjerovnika da dužnikovu stvar, koju ima u svojim rukama, zadrži dok mu ne bude isplaćena tražbina. U hrvatskom obveznom pravu, vjerovnik je također ovlašten naplatiti se iz njezine vrijednosti na isti način kao založni vjerovnik.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Retencija "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.