Registan
Samarkand - raskrižje kultura | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Uzbekistan |
Godina uvrštenja | 2001. (25. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, ii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:603 |
Koordinate | 39°39′17″N 66°58′32″E / 39.654722222222°N 66.975555555556°E (WD) |
Registan (perzijski: ریگستان) glavni je trg grada Samarkanda u Uzbekistanu. U 15. stoljeću dizajnirao ga je Ulug-beg, a ukrasili su ga njegovi nasljednici[1]. Ime Registan znači „pješčano mjesto”, jer je ovo nekada bila pješčana tržnica.
Okružen trima medresama, poznat je po crtežima životinja koji ukrašavaju jednu od njih. Smješten je u središtu grada, a sastoji se od tri medrese, džamije, spomenika koji oslikavaju veličinu i delikatnost stila. Zgrade po sebi imaju pločice i mozaike, koji se sastoje od sitnih komadića. Pročelja, središnja dvorišta, minareti i kupole, prekriveni su tisućama sjajnih i šarenih keramičkih komada. Na pločicama se mogu vidjeti i zvijezde zbog Ulug-begove ljubavi prema astronomiji. Zgrade su okružene ukrasnim vrtovima. U sredini trga nalazi se ritualno mjesto za pranje.
Godine 1370. Timur proglasio je Samarkand glavnim gradom Timuridskoga Carstva, koje je osnovao. Dao je podignuti velike građevine i koristio se obrtnicima koje je zarobio tijekom svojih osvajanja. Njegov unuk Ulug-beg dao je sagraditi niz džamija, karavan-saraja i medresa oko tržnice. Najznačajnija građevina bila je Ulug-begova medresa izgrađena u razdoblju od 1417. do 1420. godine. Sve ostale zgrade kasnije će zamijeniti druge dvije medrese. Ulug-beg imao je veliku ljubav prema matematici i astronomiji i ove znanosti imale su važnu ulogu. Trg i njegove zgrade potpuno su obnovljeni u razdoblju 1932.-1952.
Cijeli grad Samarkand upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2001. godine.
-
Pogled na trg Registan
-
Medresa Tilya-Kori
-
Dvorište Ulug-begove medrese
-
Mjesto trgovine Chorsu
- ↑ Mukminova, RG (2007). "The role of Islam in education in Central Asia in the 15th–17th centuries". Studies on Central Asia Nuova Serie. 1. 87: 155–161. JSTOR 25818118