Razgovor sa suradnikom:SpeedyGonsales/Arhiv
Polako... ne stigne čovjek sve pregledati što ti uspiješ napisati... ;o) Krešimir Ižaković 16:16, 5 Oct 2004 (CEST)
Hehe, ne budi lijen, čitaj :-)
SpeedyGonsales 19:59, 5 Oct 2004 (CEST)
Vfd 2
[uredi kôd]Jah, kužim, vidio sam. No, budimo realni-to ludilo, kao što rekoh, im se samima obija o glavu, što je neka vrsta «pjesničke pravde». Bilo kako bilo, ne treba tu gojiti nikakve iluzije. Ne samo izborni rezultati u SiCG, nego su još indikativnije sljedeće stvari: realno, za to kakva je percepcija sadašnjosti i prošlosti važna je produkcija iz područja društvenih znanosti i humanistike (ne matematika ili elektrotehnika ili geologija). U ovim stvarima, to je povijest (novija i starija), povijest umjetnosti, jezika, književnosti, malo etnologije i arheologije u službi historiografije. I, što je tu kod njih ? Ne samo pojava luđaka tipa «neoromantičarskih istoričara» (srbopiteci, Isus, Vinčansko pismo,..), nego i «mainstream» produkcija koja ostaje zapletena u kučine velikosrpskih imbecilizama: godine 2004 (ili 2003) izlazi neka «Istorija srpskog jezika» i u njoj «Dubrovačka književnost», pala s Marsa. Sveučilišna profesorica Brankica Čigoja piše knjigu o najstarijim srpskim zapisima. Možda najstariji ili jedan od je Povaljski prag, 1184 ili 1186, na otoku Braču. Linkovi su ovi: http://p087.ezboard.com/fistorijabalkanafrm20.showMessage?topicID=137.topic , http://www.public.asu.edu/~dsipka/OSVR35.HTM Dakle- to je ta ideologija, stara 150 godina, koja prožima sve pore njihova života –od žutoga tiska do SANU. I, još indikativnije: koliko znam nema niti jednoga djela koje bi kritički ocrtalo pravo stanje stvari, tj.ono kakvo je,više-manje, i u stranim udžbenicima i prikazima (na stranu pokoja glupost). Ne može se govoriti o raznim strujama, kad je kompletan vladajući svjetonazor u Srbiji i među Srbima- velikosrpski. Oni koji to nisu (razni pojedinci) su odavno otišli i nemaju veze s tom općenacionalnom patologijom. Stoga, nije se čuditi raznim Igorima i sličnim bijednicima. Oni su samo fotokopije ideoloških gazdi, od SANU-a do zadnje osnovne škole u Pržogrnci Donji.
- -Malo ste preterali.Sve ovo što se dešava, naši potomci će sagledati drugim očima, malo objektivnije. Ne znam samo da li će se postideti svojih predaka koji su kroz život išli malo usijanih glava. Ljilja 09----------
- Moje iskustvo: mene su učitelji u školi učili da sam Jugoslaven, ili se nisu te teme doticali. Naravno, roditelji su mi jasno rekli da sam Hrvat, ali sam bio "usijana" glava, pa sam možda iz inata ocu rekao da sam Jugoslaven, s otprilike 17 godina. Onda sam otišao u vojsku, dičnu JNA, gdje su mi Srbi "objasnili" da sam ja Hrvat. Fore s "jugoslavenstvom" kod njih nisu prolazile, to je bilo mrtvo slovo na papiru. Ja sam pomislio, pa zar nismo išli u iste škole? Očito - nismo. No sve je to bilo na nivou razgovora, nikakvih tu sukobljavanja nije bilo. Kad smo se bolje upoznali, i sprijateljili, tek su me onda čekala iznenađenja. Čovjek mi u lice priča kako je granica Srbije i Hrvatske kod Virovitice, ono "nemam ja ništa osobno protiv tebe, ali to je povijesna granica, i ja sam za nju". Onda sam zbrojio dva i dva, i shvatio da smo svi mi bili indoktrinirani, samo različitim teorijama, dok su nas Hrvate (pretpostavljam i većinu ostalih naroda) učili da smo Jugoslaveni, Srbe (i Crnogorce) su očito učili da su oni Srbi i da im trenutne granice nisu pravedne. Moram priznati da nisu svi bili baš ludi za time (oni iz Beograda, koji su upisali fakultet), no topovska hrana je bila homogena.
- Iz te perspektive, ovo što piše Mir Harven nije niti malo pretjerano. Jer ako bolje pogledam, tu nema pozivanja na rat, na osvajanje, na nasilje. Tu se samo kritički piše o onom što se događa s druge stranice granice već dugo, a rezultate tog procesa smo svi vidjeli. Kao što Hrvatska neće u kapitalizam dok ne izumre generacija rođena i odgojena u socijalizmu (krenuli smo 1990, ako dođe 2010, to je dakle 20 godina - oni koji su 1990. imali 50-60 godina i upravljali Hrvatskom, do tada će već svi biti u mirovini). Isto vrijedi i za Srbiju, od rata je prošlo tek 9 godina, još 11 godina treba da se generacija koja je pokrenula Srbiju u rat makne, da se iluzije rasprše, i tek će onda "Igori" biti u manjini, a većina će se potruditi da se gluposti ne šire, jer će uvidjeti dubinu indoktrinacije, kao što sam ju ja uvidio s navršenih 19 godina. SpeedyGonsales 12:17, 7 Nov 2004 (CET)
Mene su isto učili roditelji da smo Jugosloveni( i u školi), čak nismo smeli ni u crkvu da idemo, jedino krijući.To važi i za pripadnike drugih naroda s obzirom da živim u Vojvodini. Satima smo čekali da Tito prođe na putu ka svojoj vili u Karđorđevu. Od svega je strašno to što smo bili ubeđeni da tako treba. Verovatno se kasnije, iz neke čarobne lampe, oslobodio neki zao duh koji je na tako strašan način izmešao karte. Osećam tugu zbog svega što se desilo u bliskoj prošlosti, a bili smo nemoćni da tragediju sprečimo.Ljilja09
- Lijepo si to napisala, a ja danas znam i način kako se sprečavaju tragedije: Tako da se jasno i glasno kaže što su gluposti, izmišljotine i "zao" nacionalizam, a što je istina. U ono doba nije se moglo glasno govoriti, oni koji su pokušavali završili bi na Golom otoku. No danas u doba interneta ja mogu reći (napisati) što mislim, a moje riječi može pročitati svaki čovjek na kugli zemaljskoj koji ima pristup internetu i znanje hrvatskog jezika. Najlakše je vladati neukim masama, najlakše je indoktrinirati djecu. Ako se djecu uči misliti, i ako od njih izrastu ljudi koji misle svojim glavama, neće više biti ni ratova, ni nasilja, ni mržnje. Njemačka "rad oslobađa" je djelomično točna, ispravna je izreka "znanje oslobađa"!
- Zato je užitak učiti druge ljude, djecu ili odrasle! Zato i pišem članke ovdje na wikipediji, jer wikipedija je prvo mjesto na internetu kojemu je jedno od osnovnih načela neutralnost (vidi na engleskoj wikipediji NPOV), makar ima situacija i tema gdje je teško biti neutralan (vidi Wikipedija:Kafić raspravu o NPOV). Jer amerikanci šire svoj pogled na svijet, muslimani svoj pogled na svijet, naši i vaši političari opet svoje poglede na svijet, a ovdje možemo pisati o svijetu kakav on zapravo jest, gorak i lijep. (Mala digresija: Bio je na televiziji kod nas prije par dana film Bullworth, u režiji Warrena Beattyja, i bilo je zanimljivo vidjeti tu hipotetičnu situaciju u kojoj američki senator govori popu pop, a bobu bob.) Cilj wikipedije nije samo svima dostupna online enciklopedija na svim jezicima svijeta (makar je to bila originalna ideja začetnika projekta), pravi cilj je malo dalje, cilj je encikopedija koja će na svim jezicima pričati istu priču, drugim riječima, jer pišu je i prevode razni ljudi, ali pošto je osnovno pravilo prikazati svaki diskutabilni pojam s obje strane, jedini mogući ishod (nakon dovoljnog broja iteracija) je konsenzus, kompromis i univerzalna istina. Nemam iluzija da će se to dogoditi za moga života, možda se uopće i neće dogoditi (puno je dobrih projekata u povijesti čovječanstva propalo), no uložiti par sati mjesečno u takav projekt najmanje je što ja mogu učiniti za mir u svijetu (ipak ja nisam misica :-)))))))) SpeedyGonsales 14:53, 7 Nov 2004 (CET)
Mislim da univerzalna istina ne postoji, postoji istina viđena našim očima. Možemo kao u filmu reći popu pop, a bobu bob(valjda sam dobro citirala),ali svemir se od toga neće pomeriti.Čovek ponekad nepotrebno troši svoju pozitivnu energiju, kao junaci u grčkim tragedijama. Ostaje samo nada da će do nečijih ušiju dopreti naša istina. Ovo je vek autokrata, samovolju jednog osetili smo na sopstvenoj koži(mi u Vojvodini). I još uvek njegova senka lebdi nad našim glavama kao zla kob. Ljilja 09
- Kao što sam napisao na stranici User:SpeedyGonsales/Ideje, reakcije na naše akcije se ne vide uvijek odmah, no to ne znači da reakcije ne postoje. Trudim se činiti dobro, i to čini sretnim čovjeka u mojoj koži. A dovoljan broj puta sam vidio pozitivne reakcije na djela od prije godinu dana, dvije-tri ili deset, da znam da to ima smisla.
- Pričaj istinu, čini dobro uvijek,
- nećeš promijeniti svijet,
- ali mogla bi čovjeka sa tvoje lijeve strane,
- i ženu sa tvoje desne strane.
- A kad lavina krene, ....
- doći će i do mene :-) Vredi pokušati. Srećno! Ljilja09 SpeedyGonsales 21:29, 7 Nov 2004 (CET)
Usput-evo još «materijala», ovoga puta iz crnogorskih izvora:
Velikosrpski mitovi i obmane
“DRUGI ŽIVOT” MAJORA GAVRILOVIĆA
Pise: Borislav Cimeša
Kraj višedecenijskog mita o “drugom” i dugom životu kvazi heroja i crnorukačkoga zavjerenika, lišenog vlastite ličnosti, srpskoga oficira Dragutina Gavrilovića
“20. vijek je doba plitkih mitova” Nikolaj Berđajev
U srpskoj istoriografiji sve je moguce. U njoj se tuđe pretvara u svoje, kneževi u careve, nepostojeće u postojeće, laž u istinu, živi u mrtve.
U svome djelu Ujedinjenje (Beograd 1928, 86) zvanični istoričar Vladimir Ćorović konstatovao je “da se Crna Gora za vreme sloma Srbije 1915. držala veoma bedno”, da bi šest godista docnije, kao akademik SANU, korigovao i demantovao sebe tvrdnjom da se vojska Crne Gore “borila hrabro na Mojkovcu” (Istorija Jugoslavije, 566/568). Uoči 2. svjetskoga rata Ćorovica su demantovali srpski đenerali povodom 25-godisnjice Mojkovačke bitke vlastitim panegiricima posvećenim crnogorskom oružju. Uradili su to onda kada im je prizivanje slave crnogorskoga oružja bilo neophodno, kako bi ponovo Crnogorce stimulisali da mjesto Srba ginu za srpske interese protiv sila Trojnoga pakta čija je opasnost prijetila ne samo ondašnjoj Jugoslaviji, već i svijetu. Poput zvanične, obmanama i plitkijem mitovima, na temeljima oficijelne obiluje i počiva školska istoriografska literatura, stvarajući od mladijeh naraštaja duhovne bogalje. To se postizalo i još uvijek postiže manipulisanjem mladima od kojih najveći broj, izuzev rijetkih, ostane doživotni zarobljenik idiotije. Jedan od najeklatantnijih primjera manipulisanja plitkom mitologijom i ideologijom je Istorijska čitanka za 8. razred osnovnih škola (Beograd, 1993) autora Branke Bečanovic i Biljane Stojanović po kojoj su generacije naše đece učile mnogo, podastrtih kao svetim istinama o srpstvu. Na str. 47 ove čitanke, npr. nalazimo sve same kontradikcije, mitove i obmane, kojima je inače prebogat duh velikosrpskih lakirovki. Tako npr. Direktiva Vrhovne komande srpske vojske o povlačenju iz Srbije br. 24942 od 25. II 1915. glasi: “Usled neaktivnosti i nepomaganja naših saveznika” došlo je do sloma Srbije, sto je u debeloj koliziji sa gore citiranim V. Ćorovićem ili sa Nedićem koji je u Politici od 31. 8. 1940. ustvrdio: “Crna Goro, u tebi je sve što imaš i znano i pošteno i junačko i čuveno”, a da ne govorimo koliko je u suprotnosti sa molbom regenta Aleksandra iz njegovoga telegrama upućenog Crnogorcima u epopeji Mojkovačke bitke kada je ponizno klikovao: “Ako jos samo 24 sata zadržite neprijatelja vi ste se vječno odužili Srpstvu”. Na istoj 47 strani autorke su ustvrdile da je feldmaršal Makenzen u obraćanju vojnicima naglasio da su “Srbi narod koji se bori do poslednjega”, da bi samo nekoliko redova docnije, na istoj stranici, demantovale sebe stavom “srpska vojska, kada je došla u situaciju da bira, kapitulacija ili odlazak u tuđinu, opredelila se za ovo drugo”. Pri tom nijesu objasnile kako odlazak u tuđinu može predstavljati herojsku borbu do posljednjega ili i da li je i to kapitulacija. Tako se srpska bježanija pretvara u vrlinu, a srpski moral još jednom dokazuje po onoj izreci Sekule Drljevića, koji je Srbe okarakterisao: Stisni ga pišti, pustio ga vrišti. O žrtvovanju srpskijeh vojnika, vele autorke na istoj strani svoje čitanke, “najslikovitije govori naredba majora Dragutina Gavrilovića srpskim junacima”. Slijedi zatim naredba majora Gavrilovica od 7.10.1915. koju izdaje svojim vojnicima 10. pjesadijskog puka. Ona, po ovim autorkama, glasi: “Vojnici! Junaci! Tačno 3 sata neprijatelj se ima razbiti našim silnim jurišima, razbiti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao! Vojnici, junaci, Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja. Naš puk je žrtvovan za čast otadžbine i Beograda. Vi nemate da se brinete za svoje živote koji više ne postoje. Zato naprijed u slavu! Za Kralja i Otadžbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!”. Dr Danilo Radojević pokazao je da je Gavrilovićevu naredbu u stvari napisao i prvi objavio kapetan Đorđe Ros u knjizi na Dunavskom keju (1930) od koga je preuzeo dalje Branislav Nušić u svojoj Retorici (1934), a potom Milos Đurić u antologiji Besede 1966. (D.R. Crnogorci na Limesu, Podgorica, 1999, 164/165). Dalje se ova mistika, da dopunimo Radojevića, nastavila u djelu Solunci govore A. Đurića (Gornji Milanovac, 1979) i u brojnijem radovima drugih pisaca. Nušić i čitav niz velikosrpskih mitotvoraca objavili su Gavrilovićevu smrt na Dunavskom keju 1915. koju su kod nas demaskirali dijelom R. Rotković i D. Radojević. Definitivno drugi život majoru Gavriloviću dao je pješadijski potpukovnik iz Beograda Dimitrije Trifunović koji je za godinu smrti ovoga kvazi heroja odredio 1945. u enciklopedijskoj jedinici o njemu (Vojna enciklopedija, Beograd, 1972, III, 174). Radivoje Bojović, bibliotekar iz ČaČka, i autor enciklopedijske jedinice o ovom srpskom oficiru, produžava mu “drugi život” zaključno sa datumom 19.7.1945. (Enciklopedija Jugoslavije, IV, Zagreb, 1986, 325).
Međutijem, ni tu nije kraj mitu o Dragutinu Gavriloviću i o njegovom životu poslije proglašene smrti. Naime, pored svojeg javnog, Gavrilović je imao i svoj tajni život. Bio je, u stvari, istaknuti crnorukac u grupi br. 106 Vladimira Tucovića, brata istaknutoga srpskog socijaliste Dimitrija Tucovića, noseći šifru 131, sto je značilo da je, kao rukovodilac, zadužen za tajnu prevratničku djelatnost kapetana Radoja Đurovića i Tihomira Brašica, kao i dvojice poručnika Pante Draškića i Milana E. Skoble koji su mu bili potčinjeni. (Milan Z. Živanović, Pukovnik Apis, Beograd 1995, 675). Po cl. 30 Ustava velikosrpske zavjereničke organizacije Ujedinjenje ili smrt, svaki član stupanjem u ovu organizaciju “gubi svoju ličnost i ne može da očekuje nikakve slave”. Ovo očito nijesu znali ni jedan od pomenitijeh pisaca koji su slavom ovjenčali prvi život upokojenoga “vampira Dragutina Gavrilovića”.
Njihovo upokojenje Gavrilovića najubjedljivije je demantovala Srpska vrhovna komanda i regent Aleksandar lično koji je Ukazom FAO br. 18824 od 18/31. 7. 1917. u Solunu, prema spisku penzionisanih aktivnih oficira, razriješio aktivne službe i penzionisao ranijeg majora, a tadašnjeg već potpukovnika Dragutina Gavrilovića (Srpske novine, br. 93 od 5/18. 8. 1918, M. Živanović, isto, 703). Sa “drugim” i dugim životom majora, a kasnije pukovnika Gavrilovića, povezan je i jedan reklamni spot velikosrpske propagandne mašinerije. Prije nekih dvadesetak godina, u pripremama za AB revolucioju, TV Beograd reklamirala je jetrenu paštetu iz proizvodnoga asortimana Fabrike Gavrilović iz Petrinje rijecima: “Odlično je, gavrilovićevo je”. I dok je “caru” Lazaru komercijalno “zloupotrebom istorijskog imena” darivano kosovsko vino, bivšem voždu Srbije Miloševiću parfem sa sloganom “Vožd je stigao”, novom Obiliću - Gavriloviću bila je posvećena samo obicna jetrena pašteta. Možda i u tome leži kraj višedecenijskog mita o “drugom” i dugom životu ovoga kvazi heroja i crnorukačkoga zavjerenika lišenog vlastite ličnosti. Mir Harven 13:55, 2 Nov 2004 (CET)
Znanost i kvazi znanost
[uredi kôd]Sto vise citam stvari po Internetu sve vise nalazim na takve primjere kakve je Mir Harven iznjeo ovdje, no kad pogledas na kakve osnove se ovi znastveni radovi zasnivaju na znastvenim postavkama, i ona su nista drugo nego kvazi znanostvena preklapanja. Problem je u tome sto netko to prevede na engleski jezik, i posto nema nikakve druge alternative i protu dokaza one se koriste kao referenca u necijem kasnijem istrazivanju i tako se materija i ideje perpetuiraju. Jos uvjek u anglo-saksonskom svijetu postoji mit o "miru i slozi" dok je bio J.B.Tito hodao zemljom, Jasenovcu, zrtvama 2 svjetskog rata, razlozima raspadima SFR Jugoslavije, genocidnosti i krvolocnosti hrvatskog naroda... Njihova znanstvena hiper produkcija posebno u granama drustvenih znanosti, povjesti i politike je famozna, ali oni su preko 70 godina uspjeli napraviti mnogo veza sa vanjskim institucijama i time imaju utjecaj. No sa hrvatske strane postoji dugi i teski rad.... oni su imali 70 godina prednosti....Vodomar
- Čini ti se. To što su skupljali ne 70, nego 150 godina-profućkali su za 15. Mogao bih o tome derivirati koliko hoćeš, no: ukucaj u google ili yahoo "Croatia", "Serbia", "Croatian language", "Serbian language", "Serbo-Croatian language",..pogledaj broj linkova i kakvoću. Ukucaj imena na koja presižu Ivan Gundulic, Marin Drzic,..Ja sam malo pogledao i akvizicije knjiga koje nabavljaju institucije (sveučilišta, knjižnice, on-line knjižnice-odi na amazon američki, usput)- i švedska, poljska, američka, britanska, njemačka, ...uvoznička ekipa je daleko bolje i više uvezla naših nego njihovih stvari (oni imaju nekoliko dobrih stvari, no, to je premalo). Da se i ne govori o medijima gdje ih i katkad nepravedno demoniziraju (Walker, ona glupa Nikita, pa Homicide: Special units, pa..). Mir Harven 11:48, 7 Nov 2004 (CET)
O VS ideologiji i sl.
[uredi kôd]Ovaj odgovor na Speedya sam stavio posebno, da se ne patim s formatiranjem.
Mislim da je ovo zgodno osobno, a ondje gdje nije-spada u znanstvenu fantastiku. Što će biti kroz 20 godina, o tom nitko ne zna, ali se, bez da se ide u silne filozofije povijesti, može slobodno reći da linearna ekstrapolacija sadašnjega stanja nema smisla. Npr.-svijet 1910 i 1930 su bili sasvim drugačiji, od svjetonazora i života na svim poljima (1910 zlatno doba građanske civlizacije; u 1930 tu su, osim rata, ideološki totalitarni sustavi (komunizam, fašizam) i afirmirani novi svjetonazori, od psihoanalize do kvantne mehanike, od modernizma u književnosti do onoga u glazbi, te široko rasprostranjenih automobila, radija, gramofona, filmova,..). Ja se ne bih upuštao u historiozofske spekulacije (iako imam svoje preferencije, no, to nije tema).
Dakle, ima smisla tek nešto reći o ovom što je sada- impersonalno, jer se o osobnim doživljajima može raspredati bez kraja i konca. Prema tome, bez imalo okolišanja se slobodno može reći da je u srpskom društvu dominantna velikosrpska ideologija, otprilike onakva kakva postoji kojih 100-150 godina. To ne znači da su svi njome indoktrinirani. Niti da su srpske jadikovke u svim segmentima neopravdane. Niti da stvari nisu crno-bijele, te da nemali dio srpske javnosti nema veze s tim niti razmišlja o tome.
No, uza sve ograde (Internet je ipak dosta parcijalan izvor), možemo zaključiti sljedeće (bar ja, koji sam imao u rukama i dio reprezentativnih tekstova):
a) u dijelovima koji se tiču ideologije (humanistika i društvene znanosti- otprilike: jezik i njegova povijest, povijest književnosti, historiografija starija i novija (srednji vijek i 19. i 20. stoljeće), povijest umjetnosti (likovne, glazbene,..), politička povijest i ideologije, etnologija, arheologija i sl. kao pomoćne historiografske discipline,..)- vlada ideologija koja je velikosrpska u svim glavnim odrednicama toga pojma. Ne radi se o marginalcima, niti freakovima, niti bezveznjacima. Naravno- to uglavnom nema veze s drugim poljima (prirodne znanosti (kemija, fizika,..), tehničke (građevina,..), medicinske, društvene koje rijetko referenciraju na nacionalno (sociologija, psihologija,...).
b) dosta dobar prikaz stanja duha je na Internetu, i to u prepucavanjima raznih marginalaca, nego u prezentaciji onoga što se smatra za dominantni stav jedne nacionalne sredine, jer ima imprimatur raznih institucija nacionalnoga značaja. Pa-pogledajmo:
Možda najopsežniji situs na Internetu koji je reprezentativan za srpsku kulturu općenito je Rastko.
Na njemu su sljedeći linkovi:
Sociolingvistički tekstovi jednoga od glavnih ljudi u standardizaciji suvremenoga srpskoga jezika, Branislava Brborića. Mogu ih pročitati oni koji znaju srpsku ćirilicu.
O jezičkom raskilu 1 i 2
http://www.rastko.org.yu/filologija/bbrboric-raskolI/index.html
http://www.rastko.org.yu/filologija/bbrboric-jezik/index.html
(ukratko- vs ideologija u svim glavnim crtama)
Srpstvo Dubrovnika- neki povjesničar Jeremija Mitrović, cijela on-line knjiga (latinica) (opet, jedna od opsesivnih vs tema)
http://www.rastko.org.yu/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik_l.html
«Odgovor» na pretjerivanja «Slova o srpskom jeziku». Tko pročita, može vidjeti da je «Slovo» potpuno luđačko, dok je odgovor klasika vs ideologije.
http://host.sezampro.yu/jezikdanas/8-98/8-98_1.htm
No, kod rastka ima i drugih zanimljivosti
Arheolog Đorđe Janković i njegovi «pronalasci»
http://www.rastko.org.yu/arheologija/djankovic/djankovic-prostor.html
http://members.tripod.com/cafehome/arhiviII.htm
Malo oko Prevlake
O Jankoviću (vidi se iz naslova njegov položaj)
http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2004/10/18/srpski/BG04101705.shtml
Tu su i sveučilišni programi:
Banja Luka, studij srpske književnosti-nekakva renesansa i barok
http://www.urc.bl.ac.yu/uni/filozofski/srpski.html
Filološki fakultet, Bg, studij srp. jezika i književnosti-evo nama opet renesanse
http://www.fil.bg.ac.yu/katedre/srpski/03.html
Jovan Deretić-novi udžbenik, popravljen
http://www.nin.co.yu/2002-11/07/25828.html
Evo nama i Junija Palmotića
http://www.ff.ns.ac.yu/lokal/bibl/bilteni/bilten11/komparativna.htm
Također- evo malo i iz radionice SANU
O VS
http://www.dnevnik.co.yu/arhiva/25-10-2002/Strane/drustvo.htm
«Stručnjak za sve hrvatsko»-akademik Vasilije Krestić
http://www.srpsko-nasledje.co.yu/sr-l/1998/10/article-17.html
http://www.suc.org/culture/library/genocide/index.html (engleski)
Recenzija, na engleskom
http://www.h-net.org/reviews/showrev.cgi?path=23806913658146
O Memorandumu, opet Krestić, a i Medaković
http://www.b92.net/radio/emisije/katarza.php?lang=srpski&nav_id=74143&yyyy=2002&mm=10
Medaković, biografija
http://www.sanu.ac.yu/ciril/recnik/Biografije/MedakovicDejan.htm
Politička povijest
Dučić na Rastku
http://www.rastko.org.yu/istorija/jducic-jugoslovenstvo_c.html
Povijest općenito
http://www.rastko.org.yu/istorija/index_c.html#XIXvek
Krestić opet
http://www.rastko.org.yu/istorija/srbi-balkan/vkrestic-disputes.html
Hm...malo je previše slučajnosti, i autori su ipak malo previše «reprezentativni» Mir Harven 16:08, 7 Nov 2004 (CET)
- Došao sam do Rastka, preko Projekta Gutenberg i njihovih distributed proofreadera za europske jezike. Malo sam bacio oko, i nekako mi se nije tamo previše zadržavalo. U svakom slučaju zahvalan sam za ovako lijep popis poveznica, jer sam ne bih došao do toga (iz ovih ili onih razloga), pa sad imam dobro oružje ako zatreba. Pametnome ionako ne treba puno govoriti, ako već ne zna, dovoljno mu je jednom reći, a s onim drugima ionako izbjegavam kontakte :-)))) SpeedyGonsales 21:29, 7 Nov 2004 (CET)
Da, vidio sam
[uredi kôd]Jah, vidio sam. Svaka gica dođe na kolica-u konačnici. Iako je autor u međuvremenu i dalje nastavio s, tu i tamo, pokušajima intervencije (što nije loše per se, samo znamo kakav je profil toga), ni to mu nije donijelo nekog uspjeha. Iako mi se gadi Feral, a Luković je unitarist, u članku o Sanaseru u Beogradu i anti-hrvatsktvu je bio, izgleda, u pravu. No, usput, ako koga zanima-malo sam piskarao na srpskoj wiki, o jeziku, pa ukoliko ima ljudi koji još znaju ćirilicu, mogu pogledati stranicu: http://sr.wikipedia.org/wiki/Идеологија_хрватско-српских_језичких_спорова Mir Harven 10:05, 22 Nov 2004 (CET)
- Hehe, ide meni i ruska i srpska ćirilica, bacit' ću oko :-). SpeedyGonsales 18:00, 22 Nov 2004 (CET)
Administrator
[uredi kôd]Cestitam! Postao si administrator! Ako imas ikakva pitanja, samo pitaj. --denny vrandečić | razgovor 13:15, 22 Nov 2004 (CET)
- Hvala. Čim zapnem, vikat ću :-) SpeedyGonsales 18:00, 22 Nov 2004 (CET)
Translation of the week
[uredi kôd]Hi! This is Ronline from the Romanian Wikipedia. I would like to inform you that, at Meta-Wiki, there is a project running known as Translation of the week. This project seeks to translate an article into as many languages as possible every week, in order to strengthen collaboration between the different language projects and enable more article depth. The current translation of the week is Oradea, and it has already been translated into 17 languages. You can see more information here. It would be great if you could translate this article into the Croatian language, even partially would be great! Thank you very much, Ronline 12:52, 10 Dec 2004 (CET)
Speedy previše si speedy
[uredi kôd]Upravo sam dotjerivala članak o Ivani Brlić-Mažuranić, i čini mi se da smo istovremeno radili na manjim popravcima. Ja sam dodala vanjske poveznice, a čini mi se da si ti izmijenio samo link za Tolkiena i kategoriju. Oprosti ako sam slučajno izbrisala neku tvoju promjenu. :o) --Beti 01:03, 13 Dec 2004 (CET)