Razgovor:Stefan Nemanja

Stefan Nemanja

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava)Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Nakon smrti posljednjeg vladara iz dinastije Vojislavljevića u Zeti nastaje razdoblje stalnih političkih borbi i razdora među vlastelom oko naslijeđa trona, što će uzrokovati ponovnu prevlast Bizanta.

Veliki župan srpske zemlje Raške, Stefan Nemanja, rođen u Ribnici (Podgorica) oko 1132. godine. Nije ratovao samo na istočnim granicama, prodirući u dubinu bizantskog teritorija. Kao svakog vlastelina, zanimalo ga je proširenje teritorija na kojoj bi vladajući ubirao što veće prihode. Posebno ga je zanimala jedna oblast na jugu, koja se nalazila u sastavu Bizanta, a izlazila je na Jadransko more. Bila je to ranija kraljevina, a sada bizantska vazalna kneževina Duklja.

Stefan Nemanja sa vojskom prodire do Dukljanskog jezera (Skadarsko jezero) i Jadranskog mora. Ovaj je nalet pratilo pustošenje značajnijih mjesta, centara moći i utvrda, u kojima su se nalazili administracija i bizantski garnizoni. Bezuspješno su se pokušali suprostaviti samo bizantski vojnici u utvrđenim garnizonima, starosjedilački stanovnici (još u starom vijeku romanizirani) u primorskim gradovima i pristalice vlasti Carigrada, ali ne i srpsko-slovensko stanovništvo u plodnim župama, van gradova.

Osvajanjem tokom 1185. su razoreni gradovi Danj, Sard, Skadar, Svač, Ulcinj. Osvajanjem gradova u Duklji završeno je 1186. godine. Grad Bar je pao kasnije (oko 1189.) i izgleda sačuvao svoju autonomiju, iz razloga što je zatečeno ustrojstvo odgovaralo novom gospodaru. Grad Kotor je pošteđen razaranja, a veliki župan je u njega prenio i jednu od svojih rezidencija ("dvor"). Kao i Romeji (kako su Bizantinci sebe nazivali) i bizantske pristalice su protjerane iz gradova, a oni koji su Stefanu Nemanji izrazili lojalnost, nastavili su sa uobičajenim izvrsavanjem obaveza, ali sada prema njemu, kao novom vladaru. ( Stefan Prvovjenčani kaže: "Narod svoj u njima nepovrijeđen ostavi, da služi državi njegovoj, sa strahom, i sa urečenim dankom od Svetoga"). Dakle, "narod svoj" su svi koji su spremni da uredno plaćaju danak.

Feudalizam je na ovim prostorima tek u usponu, a pri osvajanju Duklje, Stefan Nemanja se u "srednjevjekovnoj svijesti" prvenstveno rukovodio svojim i interesima svoje porodice i nasljednika, pa tek potom ostale vlastele i "naroda svoga". Njegov nasljednik, kralj Stefan Prvovjenčani u "Životu svetog Simeona (St. Nemanja) kaže o Stefanovom osvajanju i razaranju bizantskih krajeva na istoku : "Zemlje njihove, i bogatstva njihova, i slavu njihovu priloži bogatstvu i slavi otačastva svoga, i (samo) slavi velmoža, i naroda svoga ( tj. naroda koji uredno placa dažbine, bez obzira da li su Srbi, Iliro-romani, Vlasi). Kao "narod svoj" ne spominju se Srbi. Nacionalne države u to vrijeme još nisu izgrađene, pa ni nacionalna svijest. Po kralju Stefanu Prvovjenčanom, njegov otac je napao na Duklju, uvjeren da kneževinu Duklju "nasiljem drži grčki narod", koji su (Grci) i svoje gradove tamo sazidali, a sagradivši ih, Duklju su sasvim prisvojili, nazivajući je samo "grčkom oblašću" , ističući da je to ( Dioklitija i Dalmacija) njegovo otčastvo i rodjenje, prava mu djedovina. Samo Grci (s jakom samosviješcu ) ne samo vojno, već i kulturno, najopasniji su neprijatelj, pa kako kralj S. Prvovjenčani kaže, otac mu po pustošenju gradova u Duklji " istrijebi grčko ime, da se nikako ne pominje ime njihovo u toj oblasti".

Ni za legitimne vladare Duklje, tu nije bilo mjesta. Kneževska porodica, nasljednici dukljanske kraljevske dinastije, bizantski vazali (kao i sam Nemanja, do 1180. godine) nije bila poželjna od strane novog gospodara, bez obzira na "veze" s dukljanskim kraljevima, na koje se pozivao osvajač. Tako se dukljanska kneginja Desislava, supruga velikog kneza Mihaila (posljednjeg vladara iz dukljanske dinastije) pred Nemanjom povukla u Dubrovnik, 20, kolovoza 1189. godine. Zabilježeno je da su se u njenoj pratnji nalazili: barski nadbiskup Grgur, župani Črneha i Crepun, kaznac Grdomil i druga dukljanska vlastela. Stefan Nemanja se nije zadržao na osvajanju Duklje (Zete) već je od 1184 – 1185. godine pokušao osvojiti i Dubrovnik s Korčulom. Po neuspjehu, s Dubrovčanima je zaključio mir 1186. godine (sačuvan primjerak ugovora na latinskom jeziku, s potpisom S. Nemanje).

Vojislavljevići

I u ovom članku se ponavlja glupost da je Nemanja, po-bog-te-pita sve kojim osnovama bio u nekakvim rodbinskim vezama sa Vojislavljevićima. O tome i ovdje.

--Markus cg1 (razgovor) 20:34, 25. kolovoz 2008. (CEST)

Ako je nesto upitno, slobodno makni ili stavi {{fact}}. --Pancho W. Villa (razgovor) 10:47, 27. kolovoz 2008. (CEST)

{{fact}} stavljen 25. kolovoza o.g.

--Markus cg1 (razgovor) 12:26, 27. kolovoz 2008. (CEST)