Razgovor:Srednjojužnoslavenski dijasustav

Kako ne pisati članke za wikipediju

Ovaj kvazi-članak veoma jasno podupire stajalište, da pojam srednjojužnoslavenski dijasustav ne odražava stanje stvari. Ali ako se navode razlozi za osporavanje upotrebe nekog pojma, zar nije zapravo još važnije da se navedu i razlozi za njegovo prihvaćanje? Nisam lingvista i ne znam da li je pojam promašaj ili nije: ali jasno je da članak ne odražava vjerodostojno akademsku debatu o pojmu pa tako onemogućuje neupućenima (kao npr. meni), da se informiraju (smisao enciklpedije), kako bi bili u stanju da izgrade vlastito stajalište. Ovo nije mjesto za debate i iznošenje vlastitih stavova, izvornih radova itd. Autoru(-ima) savjetujem da prije nego nastavi pisati i uređivati WP prouči malo smjernice, naročito ovo: Wikipedija:Nepristrano gledište. --Lynxmb 13:02, 19. travanj 2007. (CEST)

Srednjojužnoslavenski dijasustav je sklop narječja koji, po nekim hrvatskim i bošnjačkim lingvistima, pokriva područje štokavskih narječja hrvatskog, srpskog, crnogorskog i bošnjačkog jezika i zamjena je za diskreditirani pojam srpskohrvatskoga.

A gdje su čakavsko i kajkavsko narječje (i torlačko, ako ga ne smatrate dijelom štokavskoga)? I oni također pripadaju ovome dijalektalnome kontinuumu. Koliko vidim, prvobitna verzija članka je upravo i bila ispravnija, tj. potpunija. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 77.46.254.114 (razgovor • doprinosi) 21:06, 11. prosinac 2007.

Koja "točnost osporena"?
Ispravna primjedba bi bila: dajte poveznice, dajte odnosne radove. Kubura (razgovor) 15:18, 23. svibanj 2008. (CEST)

Za neupućene, netko uporno priusmirava na en.wiki članak en:Central South Slavic diasystem u en:Serbo-Croatian language. Netko ne razlikuje jezični dijasustav i politički projekt. Kubura (razgovor) 14:10, 4. kolovoza 2009. (CEST)

________________________________________________________________________________

E pošto je ovo diskusija a ne članak, odavde nemate pravo da brišete, a ja vam samo ovo prenosim kao svoj stav, a i da se ne lažemo prilično objektivno stajalište, a vi ako hoćete osporite nešto od ovoga što stoji u slijedećem tekstu. Doduše, sve ovo što iznosim nije potkrijepljeno nekim naročitim dokazima, ali ako vas zanima, neka pojedina tačka, ja ću biti spreman da vam dokažem. elem evo teksta:

Srednjejužnoslovenski jezik je jezik kojim se govori u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Još ga nazivaju dijasustavom, što aludira na postojanje dvije varijante, hrvatske i srpske. Taj je naziv neprecizan i preciznije bi bilo reći da se radi o tetrasustavu, jer tu su i bosanska, te crnogorska varijanta. Ovim jezikom govore, Hrvati, Srbi, Bošnjaci, Crnogorci i drugi narodi koji žive na području pomenutih država. Taj jezik ima nekoliko standardizovanih varijanti koje se nazivaju jezicima, mada su one zapravo samo različite standardizacije Srednjejužnoslovenskog jezika. A jezik, kao prirodni medij ljudske komunikacije, opire se bilo kakvim standardizacijama. Dakle, možemo govoriti o srednjejužnoslovenskom kao o prirodnom jeziku ljudi sa pomenutih teritorija i o nacionalnim jezicima kao vještačkim, standardizovanim konstrukcijama. Ti nacionalni jezici (standardi, konstrukcije) su Hrvatski, Srpski, Bosanski (Bošnjački) i Crnogorski. Između ovih jezika vlada apsolutno međusobno razumijevanje u oba smjera, mada postoje značajne razlike u određenoj terminologiji, kao i u nekim gramatičkim i pravopisnim pojedinostima. Međutim, pošto su sva četiri ova jezika zasnovana na novoštokavskom govoru, tačnije na istočnohercegovačkom dijalektu, razlike među njima su znatno manje od razlika među pojedinim dijalektima srednjejužnoslovenskog jezika, kao što su čakavski, kajkavski, torlački, kosovsko-resavski, zetsko-južnosandžački i sl. Iako je zvanična politika država u kojima se govori srednjejužnoslovenski jezik usmjerena ka što većem naglašavanju razlika među pojedinim standardima, te teži jezičkoj čistoti, ovi jezici su u stalnom dodiru i utiču jedan na drugi. Zvanična politika ne može spriječiti komunikaciju među narodima na ovim prostorima. Ta komunikacija se stalno podstiče vrlo dinamičnom kulturnom razmjenom u obliku glazbe, filmova, serija, zajedničkih televizijskih projekata, knjiga, učila i sl. Upravo jezičko jedinstvo omogućava mnogo veću ekonomsku i kulturnu saradnju među ovim zemljama i činjenica je da sve one spadaju u jedno jedinstveno kulturno tržište. (Dovoljan je primjer MTV adrija, Operacija Trijumf i sl)

Kad vam budu trebali titlovi za srpske filmove i Srbima za hrvatske, onda možete govoriti o različitim jezicima. A sadašnje činjenično stanje je da postoje 4 propisana standarda (propisale ih nacionalne akademije) koje se mogu smatrati vještačkim jezičkim tvorevinama (vještački jezici zasnovani na prirodnom) 4 jezika u sociolingvističkom smislu (jer se većina izjašnjava da su govornici neke od nacionalnih varijanti, a ne srednjejužnoslovenskog jezika) 1 prirodni jezik - srednjejužnoslovenski, sa brojnim svojim dijalektima i izgovorima, koji se često više razlikuju od zvaničnih nacionalnih varijanti.

Mnoge razlike u leksici između srpskog i hrvatskog jezika su samo prividne. Reći ćete: kućanica je hrvatska riječ, a domaćica srpska. Ali obe ove riječi potiču od korijena koji su prisutni u oba jezika. I kuća i dom su i hrvatske i srpske riječi. Čak se u Hrvata ćešće kaže dom (a imaju kućanicu) a kod Srba kuća (a imaju domaćicu). Takvih primjera ima jako puno.

Pozorište / kazalište. Pozorište je "rođak" hrvatske riječi pozornost za šta Srbi kažu pažnja a Hrvati opet pozorište ne drže za svoju riječ. Kazalište s druge strane je izvedeno od "kazati", a i Srbi i Hrvati, brlo dobro znaju šta znači kazati.

Tek pričati o Bosanskom jeziku je apsurdno!!! Šta je taj "jezik" to je samo mješavina srpskog i hrvatskog standarda po sistemu uzmi od oba pomalo, šta ti se više svidi i sve to začini s turcizmima. I sad oni kao polažu ekskluzivno pravo na turcizme? Dok god narod srpski i hrvatski razumije sve te turcizme i koristi ih u govor, oni će biti dio jezika, a ne bilo kakve strane "bosanske" riječi.

I na kraju zašto je dobro da se prihvati jezičko jedinstvo ove 4 varijante Srednjejužnoslovenskog jezika?

1. Zbog jezičkog bogatstva. Jezik vam je bogatiji ako možete reći i pozorište i kazalište i mrkva i šargarepa i špinat i spanać, kako vam se prohtije, u zavisnosti od raspoloženja i konteksta. 2. Zbog promovisanja kulture. Zar nije ljepše da vam djeca mogu slobodno čitarti hrvatske, srpske, crnogorske i bosanske pisce bez bilo kakvog prevoda, nego da ih ograničavate samo na hrvatske pisce. Isto važi i u obrnutom smjeru. A to se kod u srpskim školama danas i radi. U sklopu lektire djeca uče i srpske i hrvatske pisce. Dakle tu je i Marin Držić i Ivan Gundulić i Krleža i Ivana Brlić Mažuranić i mnogi drugi. A zar i vi ne mislite da bi djeca u hrvatskoj bila uskraćena kad bi im se ukunuo Ivo Andrić (koji je Hrvat, a pisao je u srpskoj varijanti), Meša Selimović, Branko Ćopić, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Desanka Maksimović i mnogi drugi. 3. Zbog neutralizacije destruktivnog nacionalizma i međunacionalne mržnje. 4. Zarad promovisanja regionalne saradnje (što je u Evropi odavno "hit") 5. Zarad boljeg razumijevanja i otvorenosti ka idejama koja dolaze van vladajućih politika i nacionalnih "kuhinja". 6. Zarad većeg uživanja u popularnoj kulturi: serije, filmovi, glazba/muzika, romani sa šireg područja bez potrebe za prevodom 7. Zarad posjedovanja veće kulturne sile i kulturnog ugleda u svijtu: tvoj se jezik više proučava ako ga govori 20 miliona ljudi, nego ako ga govori samo 5 miliona ljudi, i na višem je mjestu na svjetskog rang listi. Zamislite da nismo ovako razjedinjeni, pa da umjesto srpske, hrvatske, bosanske i srpsko-hrvatske vikipedije imamo samo jednu, sva ta energija umjesto da se rasipa bila koncentrisana na jednom mjestu. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 92.241.138.19 (razgovor • doprinosi) 09:32, 4. studenog 2009. (uredi)

Zašto o jezicima pišu ljudi koji nemaju pojma što govore? "među pojedinim dijalektima srednjejužnoslovenskog jezika, kao što su čakavski, kajkavski, torlački, kosovsko-resavski, zetsko-južnosandžački i sl." - ??? Čakavski, kajkavski su pojedini dijalekti srednjejužnoslavenskog jezika?!? Kao i torlački?!? Čakavski i kajkavski su zapadnojužnoslavenski govori, to su 2 dijalekta jezika koji veze nemaju sa ostalima navedenim. Hrvtaska štokavica se ne može mješati sa srpskom ni stavljati u isti koš jednostavno zato jer se u velikom dijelu bazira na ovom zapadnom jezičnom sistemu. U hrvatskoj štokavici je premošćen jaz između "zapadnog južnoslavenskog" i "istočnog južnoslavenskog". Povijesno bazira se na ikavskom govoru koji ne postoji ni kod Crnogoraca ni kod Srba ni kod Makedonaca ni kod Bugara. Većina ovog što navodiš je refleksija jednog poltičkog nasilja nad jezicima. Nije hrvatski problem što Srbi posuđuju sa zapada u nedostatku vlastite pismenosti kroz 500 god. pod Turcima.