Razgovor:Sevdalinka
| Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Sevdalinka. | |||
|---|---|---|---|
| |||
Pismohrane:
| |||
Clanak Sevdalinka je pristrasan.
Nigdje se ne spominje vazan utjecaj Zidova Sefarda na zvuk samih sevdalinki. Pokusavam reci da je arapski zvuk preko protjeranih Zidova iz Spanjolske(1492. g i kasnije) dosao na Balkan i stopio se zajedno kako s orijentalnim tako i sa lokalnim zvucima i tako je nastala cjelina koja nam je poznata kao sevdalinka. Dalje izjava da je band Branimira Štulića "Azra" dobio ime po sevdalinki je samo djelomicno tocan. Stihovi dolaze od Heinrich Heinea (koji je i sam bio podrijetlom Zidov) i njegove pjesme "Der Asra" koja je kasnije prevedena na bosanski i glase u orig.: »...Und mein Stamm sind jene Asra, Welche sterben, wenn sie lieben.« --El hombre (razgovor) 22:23, 17. ožujka 2012. (CET)
- Nije valjda da ti je tako teško samostalno dodati u članak, pa pišeš po stranicama za razgovor?? El hombre, znaš li za rijeku u Rijeci? Znaš onu, onu koja počinje s rječi* -- 74.63.212.100 00:27, 18. ožujka 2012. (CET)
Sevdalinka
[uredi kôd]U mojim godinama, 83 su mi, dozvljavam si pravo na misljenje temeljeno na iskustvu i direktnom kontaktu sa starijim akterima u povijesti muzike u nasim krajevima. Sevdalinka je originalno nastavak tradicije danas zadrzan jos samo u beogradskim starogradskim pjesmama. Nije nastala pod utjecajem turske i zidovske muzike, kako mnogi sugeriraju, ne samo El hombre, ali je dozivjela odredjene promjene u skladu sa politickom situacijom. Orjentalizam se vise primjecuje u stilu pjevanja nego u samoj muzici. Pjesme tipicnog arapsko/zidovskog zvuka (to ukljucuje turski melos sto se razvio pod utjecajem arapa kroz islamsku religiju) sto mnogi danas smatraju za sevdlinke NISU sevdalinke. One su odgovor muslimanskog stranog stanovnistva sto se naselilo na nasim prostorima nakon okupacije turaka. Kroz stoljeca doslo je do mijesanja dva stila pa se i definicija sevdalinke prilagodila u razumijevanju novih generacija. Unatoc tome, i danas mozemo primjetiti da se mnoge "najljepse" sevdalinke razlikuju od orjentalne muzike i imaju puno vise zajednickog sa autohtonim Slavenskim melodijama.
U danasnjoj "sevdalinki" se primjecuje pokusaj nametanja cisto arapskog melosa kao dijela tradicije sevdalinke. To je povijesno neustanovljeno i totalna je profiterska besmislica. Sevdalinka danas vise ne postoji kao tradicija. Ustupila je mjesto kompletno politickim i komercijalnim uzurpatorima. Na srecu, ostale su nam snimke starih majstora, poput nedjeljka Bilkica, Tome Zdravkovica, Nedzada Salkovica, Predraga Cuneta Gojkovica i njima muzicki srodnih pjevaca, poznavaocima autenticne sevdalinke.