Razgovor:Petar Zoranić

Uklopiti u članak=

--Andrej Šalov

Petar Zoranić, veliki Ninjanin i « Hrvatin » rodio se 1508. god. Bio je potomak stare plemićke obitelji Tetačić iz Nina koja se pred kraj petnaestoga stoljeća zbog nezdrave klime (malarije) u Ninu i pred Turcima sklonila u Zadar. U to vrijeme njegova majka Elizabeta ( iz plemićkog roda Medulla, iz kojeg potječe i poznati tadašnji slikar Andrija Medulić ) očekivala je dijete. Najraniji podatak o njegovu životu potječe tek iz 1531., kad se spominje kao plaćeni ninski notar, pravnik, sudski ispisivač, što znači da je morao završiti studij pravnih znanosti, vjerojatno u Padovi. Već 1543. imamo i posljednji podatak iz Zoranićeva života. Umro je poslije te godine, ali svakako prije 1569., kad su tiskane Planine, jer da je bio živ, vjerojatno bi svoju posvetu iz 1536. Matiji Matijeviću, ninskom kanoniku, koji je u vrijeme kad se djelo tiskalo bio već mrtav, bio izmjenio. Pisac je prvog hrvatskog romana « Planine » koji je nastao g. 1536., dakle godinu dana prije propasti Klisa, u vrijeme, kad su Turci duboko zašli u naše krajeve poslije Bitke na Mohaču i prve opsade Beča. Zoranić je pripadao krugu književnika koji su doprinjeli tomu da Zadar, uz Hvar, Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od žarećih središta hrvatske renesansne umjetnosti i riječi. Pastoralni roman Planine, jedinstveno djelo te vrste u hrvatskoj književnosti, svjedoči o temeljitoj humanističkoj i teološkoj naobrazbi, a nju je Zoranić mogao steći ponajprije upravo u zadarskom općem učilištu otaca dominikanaca, ponovno otvorenom krajem 1495., nakon što je dvadesetak godina prekinulo s radom zbog ratnih opasnosti (pad Bosne i prodor Turaka sve do zidina Zadra). Valja napomenuti da je žanr pastoralnog romana, koji je modernom čitatelju, naviklom na romanesknu tradiciju koja izvire iz ironijskog Cervantesovog pristupa, nešto čudno i atipično, zapravo bio dominantnom vrstom romana u ranom razdoblju (16. i 17. stoljeće). O Zoranićevom životu znamo vrlo malo. O većini podataka nagađa se prema tobožnjim autobiografskim navodima u Planinama. Pjesnikov se predak Zoran («dida did», kako ga naziva Kap. VII.) doselio u XIV. St. iz Like u Dalmaciju, zbog nekih razmirica među hrvatskim plemstvom. Ali kao ninski plemić spominje se tek Zoranićev djed Petrica, i to u drugoj polovici XV.st.

Analiza djela

Planine Petra Zoranića su pastirsko-alegorijski roman pisan u prozi i stihovima u kojima pjesnik nastoji pobuditi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju, prema hrvatskoj domovini i prema hrvatskom narodu. Roman je nastao 1536.g., a tiskan je u Veneciji 1569.g. Nastao je između dva razdoblja, pa i načina pisanja – srednjeg vijeka i renesanse. Djelo je napisano s izrazitom svrhom, da podigne duh u borbi protiv vukova ( Turaka ). Okosnicu fabule čini pjesnikovo izmišljeno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav. Međutim temeljna ideja djela je domoljubna : pjesnik želi opjevati i proslaviti svoju bašćinu – ( domovinu ). U romanu se osjeća znatan utjecaj Zoranićevih uzora: Jacoba Sannazara ( autora pastirskog romana Arcadia), Dantea, Petrarce, Boccacia, Ovidija, Vergilija ali i domaćih pisaca. Opisuje prilično realistički nesreće koje su snašle naš narod turskom provalom, tješi svoje sunarodnjake i govori o budućoj propasti Turaka.. Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskog glasa, Zoranićevo prozno djelo, oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje «tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine», ali se odaziva na prigovor vile Hrvatice u perivoju slave (poglavlje XX): ona pekorava Hrvate, koji «mnozi mudri i naučeni jesu, ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti i naresiti umili bi», ali se oni stide svoga «jazika hrvackoga» i radije pišu tuđim jezicima. Tako je Zoranić tri stoljeće prije Ilirskog pokreta stao u obranu hrvatskog jezika, u čemu također valja vidjeti jedno od bitnih značajki njegova djela. Zoranić kori svoje sunarodnjake, što pišu na drugom jeziku, a ne na hrvatskom. Čitavo je njegovo djelo protkano velikom ljubavlju prema hrvatskom narodu. Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo, te ga je prožela domoljubnim zanosom, pred kojim blijede i povlače se sve pjesnikove osobne brige, nevolje i želje. Da bi se oslobodio i očistio od ljubavnog jada, Zoran ( a to je sam pjesnik ) zaputio se među pastire u planini, gdje doživljava spas. Vilenica Dinara ga izbavlja najzad iz mreže nesretne ljubavi. Ne može se sa sigurnošću tvrditi ni kakve stvarne veze sa Zoranićem imaju neke osobe koje on spominje u svojem djelu. Je li djevojka Jaga kojoj pastir Zoran (sam pjesnik) posvećuje pjesmu, bila neka njegova simpatija zbog koje je možda i pošao u planine da bi se «izlječio od ljubavi»? Predstavlja li «lipa, plemenita i gizdava Jela, naglom smrtju umorena» njegovu majku Elizabetu? Pouzdano znamo da pastir Marul koji cvili o «rasutoj bašćini», predstavlja slavnog Marulića, a pastir Divnić Zoranićeva suvremenika, ninskog biskupa i pjesnika Jurja Divnića koji je umro 1530. I u imenima drugih pastira mogle bi se kriti neke danas nepoznate, ali pjesniku vjerojatno bliske osobe. Ipak sva ta nagađanja i nedorečenosti nisu toliko sudbonosni da se ne bi mogli shvatiti osnovni pjesnikovi poticaji. Kratak sadržaj: Već sedam godina mučio se Zoran zbog neuslišene ljubavi kojom je zavolio jednu ženu. Jednog proljetnog jutra Zoran je plakao pored izvora Vodice jer mu je dodijao život zbog nesretne ljubavi. Tada se iz vrela pojavila vila Zorica koja mu je savjetovala da otiđe u planine vilenici Dijaniri da je zamoli za lijek. Vila Milošća pratila je Zorana u planine, a kasnije je sam nastavio put. Tri dana je ostao u društvu pastira Bornika, Vlade, Zvonka, Plinka, Slamila i drugih. Zoranić stvara prvi od naših pisaca našu pripovjedalačku prozu i prvi od svih ostalih pisaca opisuje naše kopno. Ustvari Planine su alegorija: one su san, prenesene u tobožnji Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a otud uzbrdo, Paklenicom, preko Velebita, pa do Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda morem natrag do Nina.

meni se čini da bi članak 'Planine' trebao biti odvojen od autorove biografije, ovako je sve pomiješano! finding myself (razgovor) 09:47, 29. svibanj 2008. (CEST)