Razgovor:Niskotarifna zrakoplovna tvrtka

Potrebno stilsko oblikovanje odlomka

Sljedeći tekst je dio članka koji je prebačen na stranicu za razgovor jer ne udovoljava osnovnim pravilima Wikipedije. Članci na Wikipediji pišu se isključivo enciklopedijskim stilom na način da tekst bude u skladu s temom članka. U ovom odlomku se vrlo opširno piše o načinu izračuna cijene zrakoplovne karte na primjerima Zračne luke Zagreb i prodaje 100.000 karata, što treba zamijeniti objektivnijim i univerzalnijim navodima. -- E.coli  00:20, 1. travnja 2015. (CEST)

U zadnjih nekoliko godina pojavio se zanimljiv model financiranja. Svaku aviokartu čini tarifa (koja ostaje prijevozniku) i pregršt tzv. taksi, tj. pristojbi koje de facto naplaćuju zračne luke za svoje usluge prihvata i otpreme putnika i prtljage, a koje se naplaćuju prilikom kupnje aviokarata kako bi se izbjeglo naplaćivanje istih na zračnim lukama. Taksa zračne luke Zagreb koja nosi oznaku HR iznosi 15 EUR za svakog putnika u međunarodnom zračnom prometu, tj. 40 kn + PDV (49,20 kn) za svakog putnika u domaćem prometu. Osim ove takse naplaćuje se i taksa koja nosi oznaku MI u iznosu od 1 EUR za svakog putnika u međunarodnom prometu, tj. 0,50 EUR za svakog putnika u domaćem prometu, a kojom se financira Hrvatska kontrola zračnog prometa. Dakle svaki međunarodni putnik osim tarife prijevozniku plati i 16 EUR za potrebe taski. Kako aviokompanije nemaju utjecaj na iznose taksi, one niskotarifne smanjuju cijene aviokarata (tarife), kako bi bile konkurente linijskim prijevoznicima. Puštajući u opticaj npr. 100.000 karata po cijeni od 1€ za putovanja za npr. 6 mjeseci, niskotarifni prijevoznik de facto prihoduje 100.000 € na ime tarife, te istodobno 1.600.000 € na ime pristojbi zračnih luka koje je dužan platiti zračnoj luci tek na dan kada putnik koji je kupio kartu zaista i koristi usluge zračne luke (npr. za 6. mjeseci).