Razgovor:Mehmed-paša Sokolović
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Mehmed-paša Sokolović. | |||
---|---|---|---|
| |||
Pismohrane:
|
Bošnjak ili Srbin?
Malo mi je deplasirano govoriti o Bošnjačkoj naciji u 16. stoljeću.
Može li neko pojašnjenje?
--Tycho Brahe 21:21, 5. lipnja 2006. (CEST)
- A nije deplasirano govoriti o Srpskoj naciji u istom kontekstu? Nacija je pojam koji se tek razvija nakon doba Napoleona u ranom 19. stoljeću, a u Bosni će vladati stari etničko-vjerski pojam identiteta sve do druge polovine tog istog stoljeća. Po vašoj logici Bošnjački narod je s Marsa pao 1993 godine, što nema nikakvog smisla. Meni je absurdno zvati Mehmed-pašu Sokolovića Srbom samo zbog toga što je bio pravoslavac za prvih desetak godina života. Kojoj etničkoj skupini neka historijska ličnost pripada zavisi od kulture više nego krvi - to bi ste vi Hrvati pogotovo trebali znati. Mehmed-paša Sokolović je bio vjeran musliman bosanskog porijekla koji je ostao vezan sa svoju domovinu sve do kraja života. Po tome on je meni očigledno Bošnjak, no ako hoćete nekakav kompromis onda napišite da je "Osmanlijski vezir bosanskog porijekla". Live Forever 00:36, 6. lipnja 2006. (CEST)
Trebalo bi staviti da je Mehmed paša bio osmanlijski vezir srpskog porekla iz današnje Bosne koji je kao dete odveden u Carigrad gde je primio islam. 80.74.160.16 08:34, 6. lipnja 2006. (CEST)
Stavio sam "bosanski". Mislim da tako treba ostati. --Tycho Brahe 08:49, 6. lipnja 2006. (CEST)
Javljam se samo kako bih osporio točnost podatka kako je za opsade Sigeta Nikola Šubić Zrinski živ zarobljen. To je netočna informacija. Naime, prema zapisu Ferenca Črnka, komornika Nikole Zrinskog,autora djela "Posjedanje Sigeta grada" o bitci kod Sigeta i pogiblji branitelja koji su prema zakletvi danoj Zrinskom odlučili izaći van kako ne bi Siget dok su oni živi pao u turske ruke. Ako uzmemo u obzir subjektivnost i pristupimo tekstu čisto historiografski onda stoji činjenica da je Nikola Zrinski poginuo od taneta u glavu koje je ispaljeno nakon što je top napravio prolaz u turskoj vojsci kroz koji su se branitelji pokušavali probiti. Zrinski je pao, a nekolicina njegovih vojnika krenula je braniti njegovo tijelo, no nisu uspjeli i Zrinskom je posthumno odrubljena glava. Zrinski i Sokolović su možda bili smrtni neprijatelji no međusobno su se poštovali, što između ostalog govori i gesta Zrinskoga prije samog prodora. On naime znajući da ide u sigurnu smrt ne oblači oklop nego u svoju laku odoru ušiva sto dukata neka budu nagrada Turčinu koji ga ubije. Ako su se u to doba ratovi između dvojice velikih junaka vodili sa barem nekim osjećajem plemenitosti, nemojmo im onda to nijekati pišući neistine za račun bilo čijih ideoloških bodova.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 193.198.140.14 (razgovor • doprinosi) 13:41, 27. rujan 2006.
- Prethodni komentar suradnika 77.105.26.109 [1] je uklonjen jer nije usmjeren ka sadržaju članka, a stranice za razgovor služe raspravi o članku, Wikipedija nije blog niti nešto slično, daljni slični unosi će također biti uklonjeni.--Dalibor Bosits © 14:21, 7. ožujak 2008. (CET)
Srpsko porijeklo
[uredi kôd]Bajica Sokolovič (prozvan "Bajo") je rođen u selu Sokolovići kod gradića Rudo kao četvrti sin Dimitrija Sokolovića, lokalne siromašne pravoslavne srpske porodice. Ujak mu je bio srpski svještenik, koji je upravo boravio u Mileševi na krajnjem istoku raške oblasti, do Prijepolja, zadužbini srpskog kralja Stefana Vladislava Nemanjića iz XIII. vijeka u kojoj se i nalazio grob Svetog Save (Rastka), osnivača Srpske pravoslavne crkve.
Bajo je otišao u Milješevu, gdje je zadobio osnovno obrazovanje. Naučio je da čita i piše, proučavao ogromnu srpsku biblioteku u starom dijelu manastira i na kraju postao srtičev manastirski čatac. Još za vrijeme svog boravka u Mileševi, Turci su došli i odveli sav manastirski podmladak, pa i Baju. Odveden je u Jedrene, i konačno u Istanbul, gdje je dobio novo ime i primio novu vjeru, Islam.
Historičari u globalu misle da je Bajica skroz do svoje smrti ostao u nekoj mjeri povezan sa srpskin narodom, sreo se u svom dvoru u Carigradu sa svojim bratom Makarijem, gdje su razgovarali o situaciji Srba u Osmanlijskom carstvu, pa je i glavni zadužan za obnavljanje Srpske crkve 1557. godine. Na mjesto poglavara postavljen mu bi brat. Jednom je i posjetio rodno mjesto, a ponovni susret njega i majke je duboko urezan u narodnu epiku. Daljnje priče i legende koje su nastale o njemu u turskoj poeziji ga vezuju za kosovski boj. Članovi njegove porodice koji su prihvatili Islam su vrlo brzo sticali visoke položaje, po Hercegovini, Bosni, Ugarskoj i Banatu, a Sokolovići su u tri daljnje generacije dali patrijarhe pećkog prestola. Mehmed-paši je srpski jezik bio maternji, koga je vrlo dobro poznavao do svoje smrti, jedan primjer je pismo temišvarskom zapovjedniku, Mehmed mu je odgovorio da bi bilo bolje da mu je pismo napisao na "srbskom jeziku".— Prethodni nepotpisani komentar napisao je 91.143.217.107 (razgovor • doprinosi) 03:14, 9. lipanj 2008.
- Čuj, deplasirano je govoriti o Bošnjacima, a nije deplasirano govoriti o Srbima i Hrvatima? Dakle, ne možemo za stanovnike Bosne reći da su u 16. vijeku bili Bošnjaci iako iz tog razdoblja, kao i iz onih prijašnjih, imamo jaaaaako, jako puno pomena tog imena, ali zato možemo reći da su ti isti stanovnici bili Hrvati ili Srbi, iako nema nikakvih dokaza da je u Bosni postojala hrvatska ili srpska nacionalna svijest prije 19. vijeka. Pitam se gdje prestaje to licemjerje i iskrivljavanje historije. Stare bosanske pisce kao što su Filip Lastrić, Matija Divković, Ivan Franjo Jukić ovdje nazivate Hrvatima, a oni su sami sebe nazivali isključivo Bošnjacima i to zna svako ko ih je čitao. Štaviše, Filip Lastrić se protivio negiranju kontinuiteta bosanske državnosti u korist hrvatskog teritorija, a Jukić se protivio korišćenju hrvatskog imena u Bosni i nastojao da se to novopridošlo čudo iskorijeni - i to su pa vama prave 'Rvatine?--Philos (razgovor) 15:01, 10. lipanj 2008. (CEST)
Milenko Vukicevic - Znameniti Srbi muslomani
MEHMED SOKOLOVIĆ Između svijeh sinova ponosne Bosne i kršne Hercegovine bijaše se popeo do najviše časti i zauzimao je najviše položaje Osmanskoga Carstva čuveni Mehmed Sokolović, veliki vezir Turskoga Carstva druge polovine šesnaestoga vijeka. On je zauzimao položaj velikoga vezira za vlade tri sultana i, gotovo se može reći, vladao je Turskom Carevinom skoro 15 godina. Kad se Sokolović tako visoko izdigao iznad svijeh ostalijeh svojijeh sunarodnika u Turskom Carstvu, vrijedno je, a za nas Srbe i značajno, vidjeti: ko je Sokolović, kakva su mu djela, kakav mu je život? Šta ga uzdiže toliko iznad ostalijeh njegovijeh sunarodnika, što stajahu na najvišim položajima Osmanskoga Carstva? I Turski istorici i biografi, kao Pečevija (Ibrahim efendija Pečujlija), Ali-Mustafa-Ben-Ahmed i drugi, zovu Sokolovića Sokoli. Otuda je prešlo u Hamera, od Hamera uzeo je Cinkajzen, te Sokolovića zovu Mohamed Sokoli (Mohamed Sokolli). Po njima se i danas u stranijem istorijama Turskoga Carstva Sokolović zove Sokoli. Među tijem, nesumnjivo je da se ovaj veliki vezir Turskoga Carstva prezivao Sokolović, jer mu tako prezime zabilježiše njegovi suvremenici i pisci, koji su odmah poslije njega živjeli. Što se pak tiče narodnosti Sokolovića, i suvremenici njegovi i docniji pisci vele da je Srbin. Mnoga njegova djela, kao što ćemo vidjeti iz njegova života, također ga ističu kao Srbina, pored toga što je bio Srbin po rođenju. Da je Sokolović Srbin, tvrdi i njegov suvremenik Andreja Badoaro (Andrea Badoaro) , koji je bio mletački poslanik na Porti 1573. godine, jer veli za Sokolovića: "Mehmed, prvi vezir, ima za ženu ćerku sultanovu, od koje ima sina od pet do šest godina. On sam ima šezdeset do sedamdeset godina, po narodnosti je Srbin (di nazione serviano)." Ovo, što je još 1573. godine kazao Badoaro, tvrdio je i čuveni ruski poznavalac istorije balkanskijeh Slovena Vićentije Makušev, jer veli u svojijem istoriskijem spomenicima: "Mustafa (Sokolović), sinovac Mehmed-pašin, rodom je Srbin". Dakle, kad je sinovac rodom Srbin, onda je i stric.
Ovako počinje pričanje o Sokoloviću...(Aspirin (razgovor) 20:19, 24. studeni 2008. (CET))
nacionalna svijest
[uredi kôd]To sto nije postojala nacionalna svest ne znaci da Srba i Hrvata nije bilo. Nije postojala nacionalna svest ni Madjara u Rumuniji ili u samoj Madjarskoj, pa se ne moze reci bas da oni nisu Madjari. Mnogo energije koristite u prepucavanju oko nebitnih stvari (nebitnih za zivot obicnih ljudi). Naucnici tvrde da zivotinje nemaju svest o sebi, dakle macke nisu macke, jer nemaju svest o tome? I Makedonci ce vam reci da je Aleksandar Veliki bio Makedonac po nacionalnosti, i da su oni naslednici njega i njegovog Makedonskog naroda (iako su se doseli tu 1000 godina posle njegove smrti), jer su se pomesali sa tim narodom koji cini 20% danasnjih (Slovenskih) Makedonaca (po nekakvim kalkulacijama). Kada to procitate svakao cete se grohotom nasmejati, ali to je za njih velika uvreda, i svi veruju u to sto je nekome palo na pamet da projektuje. I na vas svi ostali gledaju kao na Makedonce, ali vi toga niste svesni. Ali ipak ste donekle i u pravu, da nema svesti o razlicitostima onda bi svi ratovi bili vodjeni iskljucivo zbog pljacke i osvajanja, ali malo ljudi bi bilo zainteresovano da gine zbog toga. Ovako lepo usadi nekome u svest da je zrtva, da je u pravu i da su svi ostali losi, odrzi mu lekciju iz istorije da ispadne da su uvek bili ugrozeni i da ce ostati ako se ne dignu na oruzje, objasni kako su "oni" losi, a "mi" dobri..i super. Ta svest je mnogo zla nanela ovim narodima. Da smo svi lepo bili Jugosloveni, bez svesti svadjali bi se samo oko para i vlasti, i ne bi se ovoliko mrzeli, ovako smo svi svesni necega (samo jos ne znamo cega, u razlicitim periodima razlicitih stvari) ali smo nekako uvek svesni da su nam oni drugi neprijatelji. Ratova je bilo i pre nacioalne svesti, i bice ih kada ljudi shvate da se ne zivi od busanja u patriotska prsa (a da pri tom imaju ko zna koju kombinaciju krvi, pricaju jezikom koji ima vise stranih reci nego domacih....), ali tada ce vodjama biti malo teze da podbunjuju ljude. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 91.143.217.107 (razgovor • doprinosi) 03:36, 11. lipnja 2008.
- Nije bilo nacionalne svijesti, ali se opet znalo tko je tko. Turci nisu poznavali Bošnjake već samo Hrvate i Srbe. Iako je sam Sokolović tvrdio da su svi u BiH Hrvati. No, to na stranu, turski poslanik pri BiH (imena se ne mogu sjetit) rekao je u BiH pred cijelom bošnjačkom elitom da bi "Sokolović bio obični srpski seljak da nije bilo turske okupacije". Pa ako tako veliki prijatelji Bošnjaka vele da je Srbin, onda nema rapsprave.--Wustefuchs (razgovor) 04:50, 1. rujna 2010. (CEST)
Nije bio ni Srbin ni Bosnjak ni Hrvat
[uredi kôd]Da rascistimo, nije bio Srbin, vi vicete da je Srbin samo zato sto su mu roditelji bili pravoslavci, znaci, automatski, svi pravoslavci na svijetu su Srbi. Vicete bio Bosnjak, nije bio Bosnjak zato sto pri rodjenju nije bio musliman, a islam je primio kada je otisao iz bosne. Nije bio hrvat zato sto nije imao apsolutno nikakve veze sa hrvatima, a nit je bio katolik pa da nesto pricate. Ostaje nagadjanje da li je bio Bosanac ili Otoman.
Okej, regionalno je bio Bosanac. Možda u svijesti tadašnjih ljudi nije ni bilo druge pripadnosti. Možda su imali i još užu, plemensku identifikaciju. Ali je ipak bio puno bliži današnjim Srbima i Bošnjacima nego Hrvatima. Prvima zbog vjere u kojoj je rođen, drugima zbog vjere na koju je prešao i za koju se borio.
Nikola Zrinski
[uredi kôd]Bila je mala netočnost linka, koji je preusmjeravao na Nikolu VII Zrinskog, a ne Nikolu Šubića Zrinskog...