Razgovor:Julije Bajamonti
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Julije Bajamonti. | |||
---|---|---|---|
| |||
Pismohrane:
|
Nacionalna odrednica
[uredi kôd]Giulio Bajamonti was not a Croat as mentioned in this article. He was a Dalmatian of Italian culture and language although he knew also the "Illyrian" language, spoken by the majority of inhabitant of Split/Spalato at his time (and today as well). His family name is Italian, he wrote his works in Italian and some of his family members were Italian patriots. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 41.232.17.216 (razgovor • doprinosi) 20:46, 16. srpnja 2011.
- Ne postoji nacionalna odrednica Dalmatinac, niti je ikad postojala, to je regionalna odrednica.
- Glede jezika na kome netko piše, u starom i srednjem vijeku većina Europe je pisala na latinskom jeziku, u Dalmaciji je talijanski naslijedio latinski u tom pogledu, i baš zato su djela Marulića, Gundulića i ostalih starohrvatskih književnika toliko značajna.
- Nacionalni identitet ne određuje se (nužno) po rođenju, nego je to ponekad stvar osobnog izbora.
- Molim da ubuduće primjedbe na sadržaj članaka budu u skladu sa smjernicom Wikipedija:Provjerljivost. Hvala na razumijevanju! SpeedyGonsales 10:52, 17. srpnja 2011. (CEST)
Prema svemu onome što sam našao na internetu, mislim da je prvi komentator djelomično u pravu. Bajamonti nije bio Hrvat, ali to članak i ne tvrdi, tvrdi samo da je "hrvatski". Međutim, po meni niti "hrvatski" nema smisla. Naime, on je bio venecijanac koji je imao određeme simpatije prema slavenima. Govorio je slavenski, međutim pripadao je talijanskoj kulturi. I, što treba posebno naglasiti, ovdje ne govorimo o srednjem vijeku u kojem su ljudi pisali (skoro) isključivo na latinskom. Ovdje govorimo o vremenu kad su hrvatski pisci već pisali na hrvatskom jeziku, međutim Bajamonti je sva svoja djela pisao na talijanskom. Na primjer, pogledati ovdje: https://books.google.hr/books?id=B2LFRiT1nfYC&pg=PA313&dq=bajamonti&hl=hr&sa=X&ved=0CCwQ6AEwA2oVChMIhfnzt8ucxwIVA45yCh2T2Q7w#v=onepage&q=bajamonti&f=false 78.0.6.110 20:16, 9. kolovoza 2015. (CEST)
- Bez obzira na komentare bezimenih suradnika "Engleza" i svakojake internetske izvore (od kojih su mnogi često vrlo upitne kvalitete i pouzdanosti!), iskreno preporučam da si svatko zainteresiran ipak pročita i relevantnu hrvatsku muzikološku literaturu. Maestro Ivanković 20:49, 9. kolovoza 2015. (CEST)
Link kojeg sam ti dao je napisao povjesničar, profesor na NYU. Ako to nije referenca koju se može barem razmotriti, onda ne znam što jest. "Hrvatska muzikološka literatura" je prilično maglovit izvor. Daj neku konkretniju referencu. 78.0.36.150 15:40, 10. kolovoza 2015. (CEST)
Evo još, s Bajamontijevim citatima: https://books.google.hr/books?id=u5tUbUyXtToC&pg=PA37&lpg=PA37&dq=gulio+bajamonti&source=bl&ots=AJrr-QQZ3H&sig=Ax6L43HvsJu7PVOKFiB7YKKWxZI&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=gulio%20bajamonti&f=false (autor knjige je povjesničar, profesor na Stanfordu). 78.0.36.150 15:50, 10. kolovoza 2015. (CEST)
- Što je cilj i poanta vrlog IP-a? Imaš navedenu literaturu i bilješke u članku, pa izvoli. Ups, nećeš moći dobiti linkove, morat ćeš se oznojiti putujući do knjižnice. Usputno pitanje: to o slavenskom koji je on (kao) govorio: to je maglovito maslo anglo-povjesničara ili tvoja konstatacija u sveopćoj regionalizaciji regiona?--MaGa▀▄poruči mi 18:52, 10. kolovoza 2015. (CEST)