Razgovor:Inkvizicija

Ovdje piše:

"Inkvizitor je bio osoba koja je vodila kazneni postupak inkvizicije. Njega je obično papa poslao na neko područje kako bi osudio krivovjerce. Inkvizitor je bio i sudac i tužitelj, dok je obrana okrivljenih bila onemogućena. Osim toga, okrivljeni je morao pod prisegom svjedočiti protiv sebe, bez odvjetnika, dok je osuda bila bez priziva. Također, nije se držalo do dokaznih materijala, već je svaka optužba bila pravovaljana. Optuživati su mogli svi – djeca, žene, sukrivci u zločinu."

Postoji više vrsta inkvizicije (to piše i u tekstu nešto dalje), a druga rečenica gore vrijedi samo za papinsku inkviziciju. Za tu inkviziciju su sve ostale rečenice u kontradikciji sa:

"Optuženi je morao biti točno obaviješten o optužbama protiv njega, premda nije bio suočavan sa svjedocima. Ipak, morao je reći ima li nekih neprijatelja među ljudima, a svjedočanstva tih neprijatelja nisu smjela biti uzimana u obzir. Optuženi se smio braniti od optužbi, a od 14. stoljeća morao je imati i odvjetnika.

Pravnu borbu optuženi je mogao na dugo rastezati, jer nije bio ograničen broj svjedoka koje je mogao pozvati, a u konačnici, mogao se pozvati i na Svetu Stolicu, te pred njom zatražiti suđenje."

što piše na stranici Papinska inkvizicija i što je potkrijeljeno sa Enciclopedia italiana di scienze, lettere ed arti, sub voce „Inquisizione“, str. 336-337; i The Encyclopedia of Religion (ed) Mircea Eliade, sub voce „The Inquisition“, New York 1987., str. 252-253.

Nije jasno na koju se inkviziciju tekst s ove stranice odnosi. Trebalo bi se odnositi na sve, ako je članak općenito o inkviziciji. Ako i vrijedi za neke invizicije (i to je upitno) gornji tekst ne može stajati ako ne vrijedi za jednu, i to možda najvažniju. Zato sam osporio točnost teksta. Zivac (razgovor) 02:38, 6. ožujka 2010. (CET)

Riješeno Sredih ovo. Fale pojedinačne reference. Popis literature je napisan, ali nemam pri ruci te knjige da dodam reference. Zivac (razgovor) 17:33, 6. ožujka 2010. (CET)

"Termin vještica u narodnom je vjerovanju imao praznovjerne konotacije (žena koja se bavi magijom), ali inkvizicije, budući da su bile sastavljene od katoličkog klera, uglavnom nisu prihvaćale to praznovjerja te je u presudi "vještica" označavalo ženu koja je napravila neki zločin, uglavnom trovanje. Bilo je i zloupotreba te se moglo, potaknuto narodnim linčem, ženu proglasiti krivom primjerice za nerodnu godinu. Civilni sudovi optužili su daleko više "vještica" od inkvizicija jer je to ipak bilo više u njihovoj nadležnosti."

Ovo je netočno jer sugerira da Katolička crkva nije vjerovala u nikakve natprirodne sposobnosti i natprirodno djelovanje vještica i da su ih optuživali isključivo za neka čisto prirodna, realna i ovostrana nedjela, međutim Katolička crkva je vjerovala (i vjeruje)u postojanje Sotone i njegovo natprirodno djelovanje, a vještice su često optuživane za sklapanje pakta s đavlom i za suradnju s njim. U takvim optužbama je sudjelovala i Crkva. (pogledati npr. u Michelet, Jules. Vještica, Slovo, zagreb, 2003., Faust, Viktorija: Vještice: Knjiga sjena, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2000)

"Možda najvažnija za negativno mišljenje o inkviziciji bila je antisrednjovjekovna i anticrkvena propaganda započeta enciklopedistima, a nastavljena Francuskom revolucijom i nekim kasnijim filozofima. Razne predrasude prisutne su još i danas i povijesna znanost ih teško iskorjenjuje."

Enciklopedisti, prosvjetitelji i pristaše revolucije jesu bili izrazito kritični prema Katoličkoj crkvi (i religiji uopće), ali jedan od ključnih razloga za to nije bila nerazumljiva mržnja i predrasude, već suprotstavljanje racionalističkog sekularističkog svjetonazora religijskom tumačenju svijeta. Prosvjetiteljska demistifikacija pogleda na stvarnost nužno podrazumijeva kritiku religije i zahvaljujući toj demistifikaciji danas imamo sustav znanosti koji se emancipirao od religije i koji neovisno od religijskih vjerovanja stvarnost proučava po vlastitim pravilima čiji temelj čine valjani postupci dokazivanja i ovostrano tumačenje stvarnosti bez pozivanja na religijsku transcendenciju. Tumačenje ovog sukoba svjetonazora teško možemo opisati kao nekakvu nosnovanu predrasudu enciklopedista i pobornika revolucije. Takvo tumečenje je izrazito tendenciozno i u suprotnosti s pravilom nepristranosti koje ulazi u osnovna pravila pisanja članaka na Wikipediji. Dakle, problem sukoba racionalističkog i sekularističkog svjetonazora s religijskim (u ovom slučaju s Katoličkom crkvom) treba ili puno pažljivije razraditi ili se okaniti ovakvih površnih komentara. Ovako članak ispada kao čisti nekritički revizionizam.

Što se tiče odnosa Crkvene i "svjetovne" vlasti koji se uvodi u članku, takva terminologija je vrlo neprecizna i neprimjerena zato što je riječ o društvu koje - nije bilo sekularno (sekularizam na političku scenu stupa s Francuskom revolucijom). Do Francuske revolucije nije postojala sekularna vlast. Institucija monarije, kao takva nije utemeljena na sekularnim principima, nego na religijskom autoritetu. U katoličkim društvima, o kojima je riječ - autoritet koji je sakralizirao i time opunomoćavao vlast kraljeva proglašavajući je danom od samog Boga jest upravo Katolička crkva. Kraljeve je krunio sam papa, a ukupni feudalni poredak Crkva je prikazivala kao predodređen od samog Boga. U takvom kontekstu ne možemo govoriti o Crkvenoj i svjetovnoj vlasti, već o Crkvenoj i monarhijskoj vlasti koja je također opunomoćena religijskim, odnosno Crkvenim autoritetom. Uglavnom članak je vrlo tendenciozan, stoga predlažem temeljite promjene ili ponovno pisanje članka. — Prethodni nepotpisani komentar napisao je Marsovka (razgovor • doprinosi)

Slobodni ste i sami mijenjati i uređivati članak u skladu s pravilima wikipedije, a osobito uz oslanjanje i navođenje relevantnih izvora i literature. U ovome što ste napisali čini mi se da ima materijala za izmjene pa izvolite uz pridržavanje gore navedenih uputa. --Flopy ^razgovor 20:44, 20. listopada 2011. (CEST)