Razgovor:Charles Bukowski

---

Newikipedizirani tekst

/Premješten tekst s tri dopune - zadnja inačica premještenog teksta/

Podebljani tekst'''''''Charles H. Bukowski (16. 8. 1920 — 9. 3. 1994) američki pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Danas se smatra jednim od najutjecajnijih pisaca bitničke generacije (beat generation). Ostat će upamćen po svom eksplicitnom, sirovom, ponekad čak vulgarnom književnom izrazu i svojim pričama o simpatičnim gubitnicima sa margina američkog društva.

Charles H.Bukowski se rodio kao Heinrich Karl (Henry Charl es) Bukowski Mlađi u Andernachu, u Njemačkoj. Otac Henry Bukowski, bio je američki vojnik, a majka Katharina Fett Njemica. 1922. godine obitelj Bukowski se seli u Ameriku u Los Angeles, grad u kojem će Bukowski provesti najveći dio svog života. Bukowski je odrastao u vrijeme ekonomske depresije koja je zahvatila Ameriku između dva svjetska rata. Njegov strog i dominantan otac često je ostajao bez posla, a svoje nezadovoljstvo i frustraciju najčešće je iskaljivao na dječaku redovno ga maltretirajući, o čemu će Bukowski pisati u svom romanu "Ham on Rye". Adolescentske akne koje su ostavile ožiljke na njegovom licu samo su pogoršavale osjećaj gubitništva i odbačenosti. Pokušavajući se zaštititi od traumatične stvarnosti, Bukowski se rano okreće alkoholu, ali i knjigama. Kao srednjoškolac mnogo čita, a posebno voli djela Ernesta Hemingwaya, Sinclair Lewisa, Carsona McCullersa i D. H. Lawrence. Po završetku srednje škole upisuje gradski koledž u Los Angelesu i pohađa tečajeve novinarstva i književnosti, želeći postati pisac. 1941. godine, nakon jedne od svađa s ocem, koji mu je, pročitavši neke od njegovih priča izbacio sve stvari iz kuće, napušta koledž i odlazi od kuće. Ne želeći se priključiti američkoj vojsci, Bukowski u ratnim godinama živi gotovo kao beskućnik i skitnica putujući Amerikom i povremeno odrađujući sitne poslove kako bi zaradio nešto novca. 1944. godine časopis „Story“ objavljuje njegovu priču "Aftermath of a Lengthy Rejection Slip". Bukowski odlazi u New York u namjeri da se uzdržava isključivo od pisanja, ali prolazi potpuno nezapaženo. Razočaran, uskoro se vraća u Los Angeles. 1947. godine upoznaje Janet Coneey Baker, deset godina stariju od njega, također alkoholičarku, koja ubrzo postaje njegova ljubavnica i sa kojom će uz manje prekide provesti gotovo čitavo desetljeće. U tom periodu Bukowski gotovo sasvim odustaje od pisanja, preživljava radeći slabo plaćene uslužne poslove i sve više tone u alkoholizam. 1952. godine privremeno se zapošljava u pošti gdje će provesti naredne tri godine. 1955. godine hospitaliziran je zbog ozbiljnog unutrašnjeg krvarenja u želudcu izazvanog neprekidnim opijanjem. Prekida svoju vezu sa Janet koja nekoliko godina kasnije umire od prevelike doze alkohola, te daje otkaz u pošti. Počinje ponovno pisati poeziju. Ženi se Barbarom Frye, bogatom vlasnicom literarnog časopisa "Harlequin". U naredne dvije godine, koliko je potrajao ovaj brak, Bukowski radi kao novinar u "Harlequinu" i objavljuje nekoliko svojih pjesama u ovom časopisu. Poslije razvoda 1958. godine ponovo se zapošljava kao poštanski službenik, a dvanaest godina provedenih na ovom poslu opisat će u svom prvom romanu "Post Office". Šezdesetih godina njegova karijera pisca napokon kreće uzlaznom putanjom. Počinje redovno objavljivati svoje pjesme u malim „underground“ časopisima. Svoju prvu zbirku pjesama "Flower, Fist and Bastial Wail" Bukowski objavljuje 1959. godine. Knjiga je imala tridesetak strana i tiskana je u samo dvjesto primjeraka. 1960. godine upoznaje vlasnika nezavisne izdavačke kuće "Outsider" Johna Webba. 1963. godine dobiva nagradu "Outsider of the Year", a pojavljuje se i njegov prvi intervju u književnom časopisu "Chicago Literary Times". Upoznaje Frances Smith s kojom će provesti par godina i dobiti kćerku Marinu. Njegova prva zbirka priča " All Assholes in the World and Mine" objavljena je 1966. godine. Uskoro objavljuje zbirke pjesama "At Terror Street and the Agony Way" (1968) i "The Days Run a Way Like wild Horses over the Hill" (1969). Piše svoje kolumne pod nazivom "The Notes of the Dirty Old Man" u časopisima "Open City" i " Los Angeles Free Press" koje će kasnije biti objavljene u istoimenoj knjizi. Postaje sve poznatiji u neformalnim književnim krugovima, a bilježi i svoja prva javna čitanja poezije. 1970. godine Charles Bukowski definitivno daje otkaz u pošti kada mu vlasnik izdavačke kuće "Black Sparrow Press" John Martin nudi mjesečnu stipendiju od sto dolara kako bi se u potpunosti posvetio pisanju. Iste godine upoznaje Lindu King, pjesnikinju i kiparicu, s kojom će provesti nekoliko vrlo burnih godina i piše svoj prvi roman "Post Office". Tokom sedamdesetih godina piše neka od svojih najpoznatijih djela i stiče zavidnu popularnost ali i dalje se smatra za „underground“ pisca čija djela objavljuju mali, nezavisni izdavači uglavnom na zapadnoj obali. Vjerojatno zbog svog sirovog, ponekad čak vulgarnog književnog izraza i buntovničkog stava prema institucijama i velikim izdavačima uglavnom biva ignoriran od strane službenih književnih i akademskih krugova. Široj javnosti postaje poznat 1973. godine, nakon prikazivanja dokumentarnog filma "Bukowski režisera Taylora Hackforda. Idućih godinama dosta putuje i pojavljuje se na mnogim književnim večerima i festivalima širom Amerike i Europe. Stječe zavidnu popularnost među čitateljskom publikomm,naročito u europskim zemljama. 1976. godine upoznaje Lindu Lee Beighle, 25 godina mlađu vlasnicu restorana zdrave hrane, kojom će se oženiti 1985. godine i njegov život poprima mirniji tok. Ostatak života Bukowski će provesti u predgrađu San Pedro u lijepo uređenoj kući sa bazenom. Vozi crni BMW, otkriva sve prednosti računala, uživa slušajući klasičnu glazbu u društvu svojih mačaka i naravno i dalje piše. Druži se sa glumcem Sean Pennom, a grupa "U2" mu posvećuje pjesmu na svom koncertu u Los Angelesu. 1983. godine snimljen jet, po istoimenoj zbirci priča, talijanski film "Priče o običnom ludilu" sa Benom Gazaraom i Ornelom Muti u glavnim ulogama. Bukowski piše i scenarij za film "Barfly" koji je snimljen 1987. godine sa Mickey Rourkom I Faye Dunaway u glavnim ulogama. 1992. godine izdaje posljednju knjigu u svom životu, zbirku pjesama " The Last Night of the Earth Poems".

Charles H. Bukowski je umro 9. ožujka 1994. godine od leukemije. Sahranjen je u "Green Hills" memorijalnom parku blizu njegove kuće u San Pedru.

Opis "Da sam se rodio kao žena, sigurno bih postao prostitutka. Budući da sam se rodio kao muškarac, stalno sam žudio za ženama..." – tako stari pokvarenjak pojašnjava svoju, uz alkohol i književnost, najomiljeniju fascinaciju i opsesiju. Zacijelo je stoga svoj treći (i najduži) roman nazvao njemu najlogičnije na svijetu: „Žene“.

Radeći na ženama i Ženama, Bukowski je već bio pisac na glasu, tako da s ad piše još slobodnije, sasvim neopterećen uzusima, formom, bilo čime... Honorari koje dobiva za javna čitanja – čija je prvenstvena namjena bila da napune frižider pićem – omogućavali su mu financijsku neovisnost, a cijelo čudo žena poticalo čilost i kreativnost. Po svoj prilici, bile su više fascinirane njegovim djelom nego tijelom, jer "stokilaš, stalno izgubljen i zbunjen, kratkih nogu, s trupom kao u majmuna, prsat, bez vrata, prevelike glave, mutnih očiju, nepočešljane kose...", kako sam sebe opisuje, baš i nije neki lik za kojim bi žene umirale.

No "život čudne knjige piše", što bi rekao pjesnik, a naš je junak za ovu priliku izdvojio tek dvadesetak dojmljivijih iz mnoštva svojih prijateljica s kojima se družio i ružio.

Apsolutno svoj, gotovo žanr za sebe, Bukowski živi (živio!), pije i piše na samo sebi svojstven način; ravnodušno, kako dolaze, prihvaća događaje, piće, žene, ne mareći previše ni za se, kamoli za druge: "Ja sam sklon sve samim pogrešnim stvarima: volim piti, lijen sam, nemam Boga, političkog stava, ideja, ideala... imam alkoholičarski nos, majmunska usta i onaj glupi, zadovoljni smiješak smiješnog bića svjesnog da ima sreće u životu a pita se zašto."

Tako, brutalno iskreno, zbori o sebi najglasovitiji pisac-probisvijet, literarni glasnogovornik !