Razgovor:Bihać

O starosjediocima Bihaćkog područja

Napomene: Ispolitizirane tvrdnje suvremenih bošnjačkih nacional-aktivista koji sebe hoće vidjeti historičarima glede Bihaća i cijelog ovog područja između Une i Sane kako je ovo gotovo etnički, gospodarstveno, politički, povijesno prazan i veća tada bošnjački prostor, za njih neidentificirani slavenski i katolički, a nikako hrvatski (vidjeti teze u istoimenim jedinicama Wikipedije na bosanskom i engleskom jeziku), nemaju u činjenicama nikakvog uporišta. Oni činjenice koje im smetaju previđaju i prešutkuju, iskrivljuju i zamjenjuju teze. Bosansko kraljevstvo, u kojem vjerojatno postojaše jezgra starinaca ne-hrvatskog, ali ipak slaveniziranog ljudstva, od političko-teritorijalnog "nacionaliteta" (ovaj termin je neprikladan jer u to vrijeme ne postoje nacije, ali je najbliži u iskazivanju ove ideje) bošnjana, tj. stanovnika Bosne, ali ne i etniciteta bošnjačkog, koji se kasnije formira pod utjecajem podložništva i otpora u isto vrijeme otomanskom gospodstvu, oni zamjenjuju, naturajući ovo drugo, kao da je ono današnje, ono prvo ali davno, srednjovjekovno, a sve to u namjeri da dokažu kako je oduvijek postojao bošnjački narod, što ipak nije isto s ovim današnjim modernim narodom Bošnjaka, koji jest neosporna činjenica, ali ne i za područje između crte od Livna, na jugu, do Broda na Savi, na sjeveru, s istočne strane i Une na zapadu. Oni ovo bihaćko područje proglašavaju vječito krajiškim i bošnjačkim, tj. pograničnim, a to je gola laž, kad se uzmu prethodna razmatranja kao polazište. Ovo je područje u Kraljevini Hrvatskoj, odnosno bihaćki dio, bilo središnje, a tek s Turcima konačno u Turskoj carevini, ali ne i u Bosni, koja je samo administrativna jedinica, pogranično. U toj Carevini Turskoj Bosna nije autonomna regija i nema elemenata koji bi bili nastavak bosanske državnosti koje je nestalo sa Stjepanom Tomaševićem, kojeg su ubili njegovi bošnjaci i odnijeli Turčinu njegovu glavu. Time je prekinut niz koji će se nastaviti tek s Josipom Brozom Titom i Odlukama u Skucanom Vakufu. No, to je već druga tema. Povijesno i aktuelno ne poklapaju se. Kad se Tvrtkovi bošnjaci zalijeću u ove strane oni to čine kao podanici bosanskog kraljevstva a ne kao etnički Bošnjaci koji su danas jedna od tri bosansko-hercegovačke državotvorne nacije i koji čine apsolutnu većinu žitelja bihaćkog kraja. Veliki bosanski kralj Tvrtko Prvi, spominje Hrvoja sina prijašnjeg bosanskog bana Vukca Hrvatinića, kao odličnog saveznika skupa s "njegovim Hrvati" (Vidjeti u djelu Maka Dizdara o Dokumentima srednjovjekovne Bosne u izdanju Veselina Masleše), a to su ljudi s područja oko Vrbasa. I ta obitelj Hrvatinića, bosanskih velmoža, koji su Hrvatinići, a poslije Vukca Vukčići, hrvatska je, iz roda Snačića, iz koje je i posljednji hrvatski kralj Petar. Sam Hrvoje bio je i banom Hrvatske, a njegov brat Vuk banom Bosne. Neporecivo. Političko i etnološko, odnosno genealoško nisu ista stvar. Moglo se biti etnički Hrvat i politički Bošnjanin. Ba razini crkvene organizacije ne treba smetnuti s uma da je u početku franjevačka redodržava bila zajednička za Hrvatsku i Bosnu, a da je tek padom Bosne razdvojena na dvije franjevačke provincije. Nadalje, krstjanstvo ne bijaše pojava samo u Bosni, no dobrano i u Hrvatskoj, od Like do Vrbasa, upravo Hrvatinići su tome primjer. No, dok su velmože Hrvatinići bili krstjani, njihovi kmetovi su bili katolici. Ali ne odgovara hrvatskoj katoličkoj crkvi da se to zna i obznanjuje, a ni Bošnjacima isto tako. Prvima jer tad Hrvat nije istoznačno s katolik, a Bošnjacima jer njihovo isključivo bogumilsko podrijetlo biva dovedeno u svezu s hrvatskim "bogumilima", pa se onda vidi da krstjanstvo nije samo bosansko, a da bogumilstvo i krstjanstvo nisu ista stvar, pa i teorija o jednom jedinom izvoru bošnjačke nacije razilazi se kao magla kad ju obasja sunčeva svjetlost.--213.49.149.61 10:43, 28. prosinca 2005. (CET)

Slavne ličnosti

(Napomena: Enver Krupić je završio život u Bihaću, na adresi Ozimicem lamela 2m drugi kat, ali ga prije treba vezati za njegovo rodno mjesto, obližnju Bosansku Krupu, gdje su njegovi kršćanski preci živjeli pod istim imenom, a islamski su bili begovi u Duboviku. I samo mu obiteljsko ime kaže da je vezan za Krupu. No najveći dio opusa je ostvario u Beogradu, ali i u Bosanskoj Krupi. Bolje je da njegovo ime stavite u članak "Bosanska Krupa".)--213.49.149.61 10:50, 28. prosinca 2005. (CET)

KO napisa ovo?????????glupost največa!!

---

Napomena: Sa spiska poznatih Bišćana sam izbacio Juraja Kižanića jer on nikad nije ni bio u Bihaću, već je 60 godina prije njegovog rođenja u Bihaću službovao kao časnik i vitez njegov predak Mikula Križanić. Također bi se trebalo još jednom provjeriti da li su ikad Zvonimir i Jasna Diklić živjeli u Bihaću. -- Generalisimus 15:59, 22. rujna 2015. (CET)

Susak, Sinj, Bihać

Članak u Hrvatskom slovu je nejasan (Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.): je li se to stanovništvo iz Sinjske krajine odselilo na Susak ili u Bihać? Čini se da je ovo prvo, no ipak...
Doslovno kaže "... u Bihaću... govorilo čakavicom, kakvom se danas govori na otocima, npr. Susku, kamo se stanovništvo odselilo iz Sinjske krajine pa su tako nastali štokavsko-čakavski govori.".
Susački govor je arhaičan, ali mi je preneobično za povjerovati da su elementi čakavšćine u Bihaću. Kubura (razgovor) 17:13, 16. studenog 2011. (CET)