Razgovor:Ante Starčević/Pismohrana 1

Izričito nastupam zbog lažnih navoda navedenih u tekstu o Anti Starčeviću Ocu domovine.A.Starčević nije bio neprijatelj klera i Crkve već,dapače u Rimokatoličkoj Crkvi je vidio čuvara starog,izvornog hrvatstva i pravaštva.

Pravaš

Dvojbe o Anti Starčeviću objavljene u Novomu listu

Ante Starčević - između liberalizma i rasizma - Novi list

[1] - tekst clanka

Vidim kako se samo politicki korektna piskaranja i velicanja covjeka koji bi se tesko mogao uvrstiti igdje u Europi u nacionalne velicine agresivno namecu - pa ovdje je dolje moje vidjenje, bazirano na clanku u "Novome listu", bez zelje za promjenama u ovome clanku o Starcevicu:--Purger 20:19, 4. ožujka 2006. (CET)

Pa ja sam vec napisao kako nije trebalo puno cekati na akciju branitelja lika i djela "oca nacije" za koga je Strosmayer rekao kako nije pri cistome umu i ne zna sto govori. Jedan od branitelja je obrisao moj komentar i poslao mi poruku: Link je dovoljan.Da smo htjeli cenzurirati, ne bi bilo ni linka. Dakle, oladi i ne budi dosadan. Lijep pozdrav, Sombrero 15:21, 1. ožujka 2006. (CET). Ali, ne mogu sve izbrisati. Samo ne treba gubiti zivce oko ove Wikipedije - ako netko napise nesto dobro i pametno pa nakon toga dodje netko drugi kome to nije po volji pa izbrise - e onda prosto - dizi ruke od uzaludnoga posla. To je samo dokaz kako je sama ideja 'slobodne' enciklopedije besmislena.

Njegovo razumijevanje osnovnih ljudskih prava i povezivanje građanske slobode s ljudskim pravima je doista primitivno i krajnje selektivno. Na primjer, Starčević kritizira socijalizam kao »nespodobu«, a oduševljava se kolonijalizmom pa kaže kako bi »Alžir trebalo gusto naseliti s nekoliko milijuna sretnih Francuza, a ne da budu sto i pedeset tisuća protiv dva i po milijuna Arapa«.

Svoj rasizam Starčević bazira na pisanju starogrčkih pisaca koji su smatrali kako su neki ljudi po prirodi stvari robovi, jer imaju »samo polovicu razuma« pa tako njima »moraju vladati ljudi ljudske naravi«. O narodima i ljudima koje on vidi kao proklete i niže rase govori kao o životinjskim pasminama, te aktivno koristi isti termin kada govori o njima.

O Židovima ima cijeli traktat koji bi se mogao sažeti ovako: - »Židovi ... su pasmina, izuzev koje iznimke, bez svakoga morala i bez svake domovine, pasmina koje svako udo podano je samo dobitku osebnu, ili onome svojih rođaka«. Pustiti Židove da sudjeluju u javnom životu je kobno: »u čašu najbistrije vode baci mrvu blata, pa se sva voda bude zamutiti«. Tako su i Židovi »premnogo pokvarili i rastrovali narod francuski«.

Ali, od Židova ima i gorih! Kod Starčevića, pojam »Slavosrba« je najprije politički: to su politički protivnici, koji se »prodaju tuđinskoj vlasti«. Zatim, to su svi oni koji s naklonošću gledaju na ujedinjavanje Južnih Slavena, a da ih sve ne smatraju Hrvatima. Kasnije i sa godinama Starčević sve više markira »Slavosrbe« kao posebnu etničku skupinu, ili po njemu - »pasminu«, koje rangira civilizacijski niže od Židova, pa kaze:

»Židovi su manje škodljivi nego Slavosrbi. Jer Židovi gledaju samo za se i za svoje...a Slavosrbi su uvek samo za zlo: ako nemogu sebi pribaviti korist, oni gledaju da naškode dobroj ili pravednoj stvari, ili onim koji su za nju.«  Dalje - tvrdi kako je različitim »prokletim pasminama« činjena nepravda, što je ove još više pokvarilo i učinilo da su se dali »na osvetu proti svojim tlačiteljem«, pa kao ubijedjeni rasist naglašava kako »prokletim pasminama«, tj. nižim rasama nipošto nije trebalo dati ulogu u javnom životu.

Pod stare dane poistovjećuje Srbe sa »pasminom slavosrpskom«, i ruga im se za njihove davne poraze, sto je izazvalo negativne reakcije i u samoj njegovoj Stranci prava pa je tako pravas Erazmo Barčić godine 1894., ovo Starcevicevo ruganje i rasizam opisao kao »nabacivanje blatom i najprostijimi infamnimi pogrdami«.--Purger 20:19, 4. ožujka 2006. (CET)

"Novi list" ? Mogu samo pitati, kao Slobo Milošević Stipu Mesića nakon Mesićeva svjedočenja u Haagu." Gospodine Mesiću ! Bili ste predsednik Jugoslabije-rasturili ste je ! Nakon toga ste rasturili HDZ ! Šta je sledeće ?". Stvarno: šta je sledeće ? Glas javnosti ? Blic ? Ravnogorski glasnik ? Mir Harven 20:37, 4. ožujka 2006. (CET)

Tako dugo dok se na Fichteovoj stranici na engleskoj Wikipediji Fichteov antisemitizam spominje u pola rečenice, smiješno je o Starčevićevom antisemitizmu i pričati, a kamoli posvećivati mu pola članka. Niti je to bilo relevantno za Starčevića, niti je imalo takvu ulogu kako se ovdje hoće prikazati.

Ako je vec sto smijesno - onda je zasigurno smijesno praviti bilo kakvu usporedbu Fichtea (svjetski znanoga njemackoga filozofa) i Starcevica (provincijalnoga balkanskoga politicara o kome nitko u svijetu nema pojma niti je ikome zanimljiv i ako bi znao nesto o njemu). Fichteov antisemitizam je samo sekundarnoga karaktera i nesto kao mrlja na inace briljantnome umu ovoga filozofa, dok je kod Starcevica rasizam i antisemitizam determinanta njegovoga razmisljanja. Dakle, ova determinanta zasluzuje bar pola strane. Toliko o covjeku koga ni njegovi ozbiljni suvremenici nisu prihvatili kao ozbiljnoga sugovornika (Strossmayer - on (Starcevic) nije pri zdarvome umu i ne zna sto govori).--Purger 17:40, 23. ožujka 2006. (CET)

Novi List su lijeve novine, koje još žive u prošlosti. Starčević je ništa drugo nego refleksija toga vremena, mnogi "svjetski" poznati političari, državnici, itd imali su slična mišljena u tom vremenu, a neki i danas. Takve izjave su bile česte tada, no sada nakon što je svijet prosvijećen, i još tome ima mnogo zakona protiv promicanja mržnje, koje bi takve ispade sada riješila no tada to nije tako bilo. Tada nije bilo pojma rasist, ovaj pojam tek se pojavio 1936., dok u engleskom jeziku tek se pojavio 1907. U mnogim zapadnim i "progresivnim" zemljama bilo je barijera za mnoge dođe, Židove i obojene ljude, i mnoge su tek nestale u kasnim 1960-tim. Starčevića i ostale je potrebno promatrati u njihovom vremenu i u tadašnjim normama ponašanja i reakcije koje su bile na njihovo ponašanje i mišljenje. Ovakav način pisanja je degradirajuće je za hrvatski narod.

Narod koji slavi ovakve bolesne duse kao "oceve nacije" degradira sebe a ne onaj tko pise o takvim dusama

Nadalje, ovakvom načinu pisanja članka, s citiranjem par riječi izvan svakog konteksta, sa sramotnim POV-om čovjeka koji sustavno pljuje po Hrvatima, kao što se vidi i iz gornjeg razgovora - nije mjesto ni u novinama, a kamoli na Wikipediji. --Dmilosev 21:27, 22. ožujka 2006. (CET)

Na tvoju zalost, moj je tekst samo djelomicna parafraza tekstova iz knjiga M.Gross, I.Goldstajna i P. Barcica. Stovise, ovi su autori (sveucilisni profesori i znanstvenici) bili zanimljivi i za novine - vidi clanak u rijeckome "Novom listu". Ovo o pljuvanju po Hrvatima - nije ti bas mnogo uvjerljiva obrana djela i lika 'otaca nacije' Starcevica, Pavelica i Tudjmana o kojima sam rekao sto sam rekao.--Purger 17:40, 23. ožujka 2006. (CET)

Ovo gore je neki četo-kreten. Dovoljno je otići na en wiki. Nema smisla gubiti vrijeme na trolove takvoga tipa, eh..pasmine. Mir Harven 22:46, 24. ožujka 2006. (CET)

htio bih podsjetiti da je je npr. George Washington bio robovlasnik i plantažer-konoplje! Njegovo mišljenje o ženama u politici , kolonijalizmu ... sigurno ne bi bilo pohvalno dočekano!

pa Amerikanci ga bez obzira na to slave kao oca nacije! --Anto 12:32, 18. veljača 2008. (CET)

Možda nije najbolje mesto da ovo stavim ovde, ali nemam gde drugo. Naime veoma je interesanta njegova mržnja prema Srbima. Piše da je "kao" bio za ideju ujedinjenja svih južnih slovena, a posle se navode njegovi iskazi o Srbima. Koliko ja znam, a ako grešim nek me neko ispravi, on je prvi Hrvat koji je javno i otvoreno mrzeo Srbe. Jarko me interesuje otkuda ta mržnja tada i tolika? 136.159.106.155 02:50, 26. kolovoza 2010. (CEST)Ognjen

Piši na hrvatskom, ljudi ćedu ti rado odgovoriti. Postavio si ozbiljno pitanje.
Za početak definiraj "mržnju prema Srbima", odnosno koji njegovi tekstovi su primjer "mržnje". Kubura (razgovor) 03:05, 26. kolovoza 2010. (CEST)

Da, postavio sam ozbiljno pitanje koje je veoma interesanto za istraživanje. Može da se uopšti malo kao mržnja između Srba i Hrvata. Koliko vidim on je prvi Hrvat sa javno i otvoreno veoma negativnim stavom prema Srbima i pod tim podrazumevam "mržnja prema Srbima". Evo da ne kopiram ono što već piše na stranici, ceo odeljak Pojam Slavoserbi je o tom njegovoj mržnji. Ako je on stvarno prvi onda je veoma značajna ličnost za temu sukoba između Srba i Hrvata. Mislim da bi to onda trebalo napomenuti na stranici. 136.159.106.155 20:02, 26. kolovoza 2010. (CEST)Ognjen

Dobro Kubura, nije valjda da nećeš da mi odgovoriš zato što pišem na srpskom? Ne želim da skrećemo sa teme o Starčeviću na temu o jezicima. I dalje postavljam isto pitanje: ima li neko pre Starčevića da je sa takvom žestinom govorio loše o Srbima ili je on prvi? — Prethodni nepotpisani komentar napisao je 136.159.106.155 (razgovor • doprinosi) 01:07, 31. kolovoza 2010.

Hoću li odgovoriti ili ne je stvar moje dobre volje, a ne obveze. Mogu, smijem, ali ne moram. Postojidu i drugi suradnici.
No, ako budeš pisao na hrvatskom, bit ću malo više dobre volje, pa bih se mogao i uključiti. Kubura (razgovor) 02:31, 31. kolovoza 2010. (CEST)

Hrvatski ne znam, kao što ti ne znaš srpski verovatno, ali znam da se 100% razumemo. Da, slažem se, to je tvoja dobra volja da li ćeš odgovoriti, mada ja imam samo nameru da potencijalno pobošljam članak sa takvim zapažanjima kao što je odnos između Srba i Hrvata. Ako nema dobre volje sa tvoje strane, onda ništa, možda je neko drugi spreman da odogvori. 136.159.106.155 17:53, 31. kolovoza 2010. (CEST)Ognjen

Onaj zgodan izgled

Kako se stavi onaj zgodan logo za wikizvor ? Bilo bi simpa da nije samo poveznica, nego taj simbol kao na tekst Starčevića na wikizvoru (bit će ih još). Usput-odi Zmaje (ili ti, Andrej, ili bilo tko drugi) pa revertiraj Starčevićevu stranicu na en wiki, dežurni patolozi luduju bez prestanka. Mir Harven 17:57, 17. travnja 2006. (CEST)

Nema problema, stavit ću logo. --Zmaj 18:01, 17. travnja 2006. (CEST)

Rado bih doznao koji je bezobrazni luđak maknuo iz bibliografije naslov moje knjige o Starčeviću i zašto! Mislio sam u dogledno vrijeme temeljito dotjerati ovaj kukavni člančuljak o Staromu, ali nakon ovoga ne kanim poduzimati besmisleni napor, da bi mi potom kakva protuha ponovno sve izbrisala. Sramite se! Schwartz, 6. siječnja 2009.

Ekavica

Poznato je zašto je Starčević bio za ekavicu: budući da se je Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao zajednički standard Hrvata i Srba (koji u BiH i Hrvatskoj govore jekavski, a među Srbe je, uostalom, ubrajao i Crnogorce, koji su naglašeni "ijekavci") što su preko tzv. hrvatskih vukovaca nakraju prihvatili samo Hrvati, Starčević je htio tomu kontrirati i uvesti u hrvatski jezik ekavicu (što je govor Hrvata kajkavaca i dijela čakavaca) da bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskoga (za koji se u datom trenutku činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu).--93.136.136.142 13:30, 19. ožujak 2009. (CET)

young Starčević elaborated his linguistic ideas, pointing out that the mixture of all three Croatian dialects (Shtokavian, Chakavian and Kajkavian) and the Krajina dialect is called the Croatian language, which Starčević considers from the perspective of its six hundred years of history. Starčević accepted the etymological orthography and used the ekavian form for his entire life, considering it the heir of the old Kajkavian. His language is a "synthetic" form of Croatian, never used before or after him, most similar to the Ozalj idiom of Petar Zrinski, whom he probably never read.[7]

In that period, in the Call for Subscriptions to the Croatian Grammar (December 8, 1851) he stated his opposition to the Vienna Language Agreement of 1850 and the linguistic concept of Vuk Stefanović Karadžić. He continued his dispute with the followers of Karadžić in a series of articles published in 1852. His opposition to the Vuk's work he 'supported' by utter denial of the Serbs as the nation, their language, their culture and history. [8] In his vain and racistic effors to oppose and derail Karadžić's work, he was loner and loser - mainstream of the Croatian educated men, headed by Strossmayer and Gaj, highly appreciated and supported Karadžić. It was demonstrated publicly immediately after Karadžić's death - when Croatian Parliament (Sabor) collected a considerable amount of money in order to errect a monument to honor Karadžić in Croatia and the Court chanchellor Ivan Mažuranić got the Viennese Imperial Court to financially support the Karadžić' widow. [9]

When Srbski dnevnik from Novi Sad published an article saying that "Croatians write in Serbian", Starčević wrote a fierce reply: (...) Instead of claiming that the Croats use anything else but the Croatian language, those writers who consider themselves Serbs (or whatever they like) would do well to write in the educated and pure Croatian language, like some of them are already doing, and they can call their language Coptic for all I care. (...) He published the reply as an unsigned article in Narodne novine, the newspaper of Ljudevit Gaj, so the Serbian side attacked Gaj, wrongly attributing the article to him. Starčević subsequently proclaimed he was the author, but Gaj, who cared to maintain good relations with Serbia, distanced himself from his friend.[7