Ras Rakan
Ras Rakan ar. رأس راكان | |
---|---|
Otok | |
Satelitska snimka Ras Rakana 2007., iskosa, sjever je lijevo | |
Položaj | |
Koordinate | 26°10′44″N 51°13′43″E / 26.178936°N 51.228548°E |
Država | |
Zaljev | Perzijski zaljev |
Ras Rakan (ar. رأس راكان) je najsjevernija točka na Katarskom poluotoku, nalazi se u Al Shamalu.[1] To je sjeverozapadna točka otočića koji se zove Jazirat Ras Rakan, ali kako kanal između ovog otočića i kopna nije prohodan za brodove, Jazirat Ras Rakan može se smatrati sjevernim krajem rta.[2]
Otočić je udaljen oko 2 km od obale, a do njega se može doći gacajući kroz nisku vodu. Najsjeverniji grad Katara, Ar Ru'ays, nalazi se 4 km jugoistočno od otočića.[2] Ako mu se priđe iz smjera sjevera, Ar Ru'ays postaje vidljiv prije nego se uoči Ras Rakan.[3]
Jazirat Ras Rakkan je vrlo nizak otočić u obliku slova T s čupercima trave na njemu.[2] Na njegovoj južnoj strani nalazi se nekoliko malih mangrova.[4] Dug je 3 km od istoka prema zapadu i izuzetno je uzak. T-glava, na svom zapadnom kraju, duga je 1.6 km.[2]
U istraživanju obalnih voda Ras Rakana iz 2010. godine koje je provela katarska uprava za statistiku, utvrđeno je da je njegova prosječna dubina bila 3.5 metra, a njegov prosječni pH bio je 7,74. Nadalje, vode su imale salinitet od 48,18 psu, prosječnu temperaturu od 19,61°C i 4,86 mg/L otopljenog kisika.[5]
- ↑ Bird, Eric. 2010. Encyclopedia of the World's Coastal Landforms. Springer. str. 1038. ISBN 978-1402086380
- ↑ a b c d 'Gazetteer of Arabia Vol. II' [1557] (636/688). Qatar Digital Library. 1917. Pristupljeno 31. prosinca 2015.
- ↑ ‘Persian Gulf pilot comprising the Persian Gulf and its approaches from Ras al Hadd, in the south-west, to Cape Monze, in the east.’ [132v] (269/404). Qatar Digital Library. 1932. Pristupljeno 31. prosinca 2015.
- ↑ The Persian Gulf pilot: comprising the Persian Gulf, Gulf of Omán; and Makran coast. Hydrographic Dept. Great Britain. 1890. str. 127
- ↑ Qatar Infrastructure Statistics (PDF). Qatar Statistics Authority. Svibanj 2012. str. 29. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 29. srpnja 2020. Pristupljeno 18. ožujka 2019.