Prijeđi na sadržaj

Rabarbara

Izvor: Wikipedija
Rabarbara
Rheum rhabarbarum
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Caryophyllales
Porodica:Polygonaceae
Potporodica:Polygonoideae
Tribus:Rumiceae
Rod:Rheum
L.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Rabarbara (lat. Rheum) je višegodišnji rod zeljastih biljka s krupnim listovima i dugim debelim zelenim, ljubičastim, ili ružičastim stabljikama. Biljke posjeduju velike listove i trokutastu dugu mesnatu stabljiku. Cvijeće je malo, zeleno-bijelo do ružičasto-crveno. Postoji mnogo vrsta rabarbare uzgojene kao medicinska biljka i kao biljka za ljudsku prehranu. Za ishranu se koriste samo stabljike, listovi su bogati oksalnom kiselinom te nisu za jelo.

Biljka potječe s Himalaje, a uzgoj joj se prvo proširio u Rusiji u 16. stoljeću, te tek potom i u Europi, prije svega u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj. Kod nas se uzgoj preporuča od druge polovine 19. stoljeća.[1]

Kemijski sastav

[uredi | uredi kôd]

Stabljike sadrže 94 - 95 % vode ,dosta voćnih kiselina, prije svega jabučne, kao i dosta mineralnih tvari i vitamina.[2] Rabarbara sadrži relativno malo vitamina C, međutim sadrži puno više vitamina B: niacin, pantotensku kiselinu i folnu kiselinu. Rabarbara je nevjerojatno bogata kalcijem (80 mg/100g rabarbare),kao i magnezijem i manganom.[3]

Sadrži oko 1,3 g/100 g ugljikohidrata, vitamina C ( 10 mg/100g), a mnogo je kalija, željeza te fosfora. Stabljike sadrže i oko 460 mg/100 g oksalne kiseline,stoga osobe s bubrežnim i žučnim oboljenjima trebaju biti oprezne kod konzumacije istih.Nadalje oksalna kiselina koči resorpciju kalcija,pa na rabarbaru kao izvor kalcija ne treba računati.

Rabarbara u prehrani

[uredi | uredi kôd]

Od drške rabarbare se priprema: juha, sarma, salata, umak, kompot, marmelada, džem, a koristi se i kao dodatak nekim slasticama.

Vrste

[uredi | uredi kôd]
  1. Rheum acuminatum Hook.f. & Thomson
  2. Rheum alexandrae Batalin
  3. Rheum australe D.Don
  4. Rheum compactum L.
  5. Rheum cordatum Losinsk.
  6. Rheum coreanum Nakai
  7. Rheum darvasicum V.S.Titov ex Losinsk.
  8. Rheum delavayi Franch.
  9. Rheum fedtschenkoi Maxim. ex Regel
  10. Rheum forrestii Diels
  11. Rheum globulosum Gage
  12. Rheum hissaricum Losinsk.
  13. Rheum hotaoense C.Y.Cheng & T.C.Kao
  14. Rheum × hybridum Murray
  15. Rheum inopinatum Prain
  16. Rheum khorasanicum Baradaran & Jafari
  17. Rheum kialense Franch.
  18. Rheum laciniatum Prain
  19. Rheum lhasaense A.J.Li & P.K.Hsiao
  20. Rheum likiangense Sam.
  21. Rheum lucidum Losinsk.
  22. Rheum macrocarpum Losinsk.
  23. Rheum maculatum C.Y.Cheng & T.C.Kao
  24. Rheum maximowiczii Losinsk.
  25. Rheum moorcroftianum Royle
  26. Rheum nanum Siev. ex Pall.
  27. Rheum neyshabourense Baradaran & Jafari
  28. Rheum nobile Hook.f. & Thomson
  29. Rheum officinale Baill.
  30. Rheum palaestinum Feinbrun
  31. Rheum palmatum L.
  32. Rheum persicum Losinsk.
  33. Rheum platylobum Rech.f.
  34. Rheum przewalskyi Losinsk.
  35. Rheum pumilum Maxim.
  36. Rheum racemiferum Maxim.
  37. Rheum rhabarbarum L.
  38. Rheum rhaponticum L.
  39. Rheum rhomboideum Losinsk.
  40. Rheum ribes L.
  41. Rheum spiciforme Royle
  42. Rheum subacaule Sam.
  43. Rheum sublanceolatum C.Y.Cheng & T.C.Kao
  44. Rheum × svetlanae Krassovsk.
  45. Rheum tanguticum (Maxim. ex Regel) Balf.
  46. Rheum tataricum L.f.
  47. Rheum tibeticum Maxim. ex Hook.f.
  48. Rheum turkestanicum Janisch.
  49. Rheum uninerve Maxim.
  50. Rheum webbianum Royle
  51. Rheum wittrockii C.E.Lundstr.
  52. Rheum yunnanense Sam.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Torkild Hinrichsen: Rhabarber, Rhabarber! Husum-Verlag, Husum 2003. ISBN 3-89876-102-9.
  • Matsko Hood,K.J. Rhubarb Delights Cookbook,Spokane 2014.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Krempler, P. Povrćarstvo, Zagreb 1878.
  2. http://www.povrce.com/?A=HOB&HOB=stribar&P=gen&TXT=212
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2009. Pristupljeno 23. svibnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)