Punoglavac
Ovo je glavno značenje pojma punoglavac. Za galaktiku pogledajte Punoglavac (galaktika).
Punoglavac je stadij ličinke u reproduktivnom ciklusu vodozemca. Punoglavci većine životinjskih vrsta potpuno su vodene životinje, no u nekih su vrsta vodozemaca kopnene. Punoglavci imaju neka obilježja riba koje se ne pronalazi na odraslim jedinkama vodozemaca, poput bočne pruge, škrga i repa za plivanje. Postupkom preobrazbe razvijaju funkcionalna pluća za disanje i doživljavaju drastičnu promjenu u prehrani.
Nekoliko vrsta vodozemaca, poput pripadnika porodice žaba Brevicipitidae, podvrgnuto je izravnom razvoju, odnosno ne prolaze kroz stadij nezavisne ličinke u obliku punoglavca, već se izlegu kao potpuno razvijene jedinke, morfološki istovjetne odraslim jedinkama. Druge se vrste pak izlegnu kao punoglavci ispod kože odrasle ženke ili su zadržani u tobolcu do završetka metamorfoze. Unatoč tomu što nemaju čvrste kosture, mnogi fosilni ostatci punoglavaca pronađeni su zbog očuvanih tragova biofilma, od kojih su najraniji datirani u miocen.
Žablji su punoglavci uglavnom biljojedi, dok su punoglavci repaša i beznožaca većinom mesojedi.
Iako su meki i bez mineraliziranih, čvrstih dijelova tijela, fosilni ostatci punoglavaca (dužine oko 10 cm) pronađeni su u sloju gornjeg miocena.[1] Očuvani su pomoću biofilmova, dok su čvršće strukture u njihovom tijelu (poput čeljusti i kostiju) očuvane kao ugljični film.[2] Kod miocenskih fosila pronađenih u Librosu u Španjolskoj, neurokranij je očuvan u kalcijevom karbonatu, dok je svitak očuvan u kalcijevom fosfatu. Drugi dijelovi tijela punoglavca postoje kao organski ostatci te bakterijski biofilmovi, uz sedimentarni detritus unutar utrobe.[1] Ostatci punoglavaca iz nekoliko skupina podrazreda Labyrinthodontia pronađeni su s naznakama vanjskih škrga.
Punoglavci su u nekim regijama svijeta dio ljudske prehrane. U Kini se, zbog svoje duljine od preko 10 cm,[3] u svrhu prehrane sakupljaju punoglavci žablje vrste Oreolalax rhodostigmatus iz porodice Megophryidae.[4] U Indiji se pak za konzumaciju sakupljaju punoglavci vrste Clinotarsus curtipes,[5] a u Peruu se Telmatobius mayoloi osim za prehranu koriste i u ljekovite svrhe.[6]
- ↑ a b McNamara, M. E.; Orr, P. J.; Kearns, S. L.; Alcalá, L.; Anadón, P.; Peñalver-Mollá, E. 2009. Exceptionally preserved tadpoles from the Miocene of Libros, Spain: ecomorphological reconstruction and the impact of ontogeny upon taphonomy. Lethaia. 43 (3): 290–306. doi:10.1111/j.1502-3931.2009.00192.x. hdl:10261/141680
- ↑ McNamara, M. E.; Orr, P. J.; Kearns, S. L.; Alcalá, L.; Anadón, P.; Peñalver-Mollá, E. (2006). "Taphonomy of exceptionally preserved tadpoles from the Miocene Libros fauna, Spain: Ontogeny, ecology and mass mortality". The Palaeontological Association 50th Annual Meeting. The Palaeontological Association. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. srpnja 2011.. https://web.archive.org/web/20110727162301/http://downloads.palass.org/annual_meeting/2006/Annual2006Schedule%26Abstracts.pdf
- ↑ Li, Cheng; Guo, Xian-Guang; Wang, Yue-Zhao. 2011. Tadpole types of Chinese megophryid frogs (Anura: Megophryidae) and implications for larval evolution. Current Zoology. 57 (1): 93–100. doi:10.1093/czoolo/57.1.93
- ↑ IUCN SSC Amphibian Specialist Group. 2020. Oreolalax rhodostigmatus. IUCN Red List of Threatened Species. 2020: e.T57600A63861170. doi:10.2305/IUCN.UK.2020-2.RLTS.T57600A63861170.en. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
- ↑ Biju, S. D.; Dutta, Sushil; Inger, Robert. 2004. Clinotarsus curtipes. IUCN Red List of Threatened Species. 2004: e.T58583A11789937. doi:10.2305/IUCN.UK.2004.RLTS.T58583A11789937.en. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
- ↑ IUCN SSC Amphibian Specialist Group. 2017. Telmatobius mayoloi. IUCN Red List of Threatened Species. 2017: e.T57350A3059558. doi:10.2305/IUCN.UK.2017-3.RLTS.T57350A3059558.en. Pristupljeno 11. studenoga 2021.
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Punoglavac |