Projekt 10412
Ophodni brodovi klase Svetljak Projekt 10412 | |
---|---|
Ophodni brod Triglav slovenske mornarice (projekt 10412 iz klase Svetljak)
| |
Pregled klase | |
Graditelji: | Brodogradilište Almaz, Sankt-Peterburg |
Operateri: | Rusija: ruska mornarica Vijetnam: vijetnamska mornarica Slovenija: slovenska mornarica |
Karakteristike klase | |
Deplasman: | 375 t pri punom opterećenju |
Dužina: | 49,5 m |
Širina: | 9,2 m |
Gaz: | 2,2 m |
Pogon: | 3x M504 dizelska motora snage 16.200 KS |
Brzina: | do 30 čvorova (puna brzina) 13 čvorova (ekonomska brzina) |
Doplov: | 2.200 milja pri brzini od 13 čvora |
Podvodna autonomija: | 10 dana |
Posada: | 28 članova posade[1] |
Naoružanje: | 1x AK-630 gatling top ili 1x AK-176M top 16x 9K38 Igla 2x 14,5 mm mitraljez |
Projekt 10412 je izvozna verzija ruskih ophodnih brodova iz klase Svetljak. Ova plovila su dizajnirana za obavljanje različitih zadataka, od ophodnih misija do sprečavanja kršenja pomorskih državnih granica kao i zaštita domaćih plovila i objekata od neprijateljskih zračnih i zemaljskih napada. Među zadaće Projekta 10412 ubrajaju se i nadgledanje ekskluzivnih ekonomskih zona kako bi se zaštitila područja bogata prirodnim resursima te obalne linije komunikacije.
Naoružanje i oprema[uredi | uredi kôd]
- 1x AK-630 montirani top. Umjesto tog topa može se montirati AK-176M top na pramčanom dijelu.
- 2x mitraljeza kalibra 14,5 mm.
- 16x 9K38 Igla prijenosni protu-zračni sustav, model MANPADS.
- navigacijski radar FR-2150W.
- integrirani navigacijski sustav Gorizont-25.
- kompas GAGK1 Pastilščik-D.
- magnetski kompas KM-69M1.
- LEMM-2-2 elektromagnetski zapisnik s funkcijama dubinomjera.
- RN-1 pronalazač radio frekvencije.
- KPI-9F prijemnik / indikator na zemaljsko temeljenim radio-navigacijskim sustavima.
- NT-200D brodska satelitska navigacija.
- Buran-6E automatski komunikacijski sustav.
Slovenska verzija[uredi | uredi kôd]
21. srpnja 2010. Slovenija je postala vlasnicom patrolnog broda Projekt 10412 iz klase Svetljak. Tog datuma je slovenska politička delegacija predvođena ministricom obrane Ljubicom Jelušič, posjetila brodogradilište Almaz u Sankt-Peterburgu. Rusija je Sloveniji dala ovaj brod u sklopu klirinškog duga,[2] a brodu je dodijeljeno ime Triglav. Ophodni brod je od srpnja do studenoga bio u brodogradilištu Almaz gdje je bio nadograđivan u skladu sa slovenskim potrebama i zahtjevima.[1] Tijekom tog vremena slovenska posada je vršila vlastito osposobljavanja u teoretskom i praktičnom dijelu.[2] Teoretski dio trajao je mjesec i pol dana te se odvijao u Pomorskoj akademiji obalne straže u mjestu Anapa na Crnom moru. Nakon toga je uslijedilo jednomjesečno osposobljavanje u praktičnom dijelu na brodu Triglav, u moru u blizini Sankt-Peterburga gdje je posada demonstrirala stečeno teorijsko znanje.[2] Nakon toga, brod je 15. studenog isplovio iz ruske luke Novorosijsk na Crnom moru te preko Jadrana došao do koparske luke.[1]
Ophodni brod pogone tri MTU dizelska motora, svaki pojedinačne snage 2.880 kW.[1] Slovenski Triglav je naoružan s jednim Gatling topom AK-630, dva mitraljeza, protu-brodskim raketnim sustavom Šturm te raketama Igla i PK-10 za protu-zračnu i protu-raketnu zaštitu. Tu su i dva mitraljeza kalibra 14,5 mm.[1] Brod ima i dekompresijsku komoru za ronioce te može prenositi dva gumena čamca.
Korisnici[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Triglav prihaja domov
- ↑ a b c S Triglavom na morje