Prijeđi na sadržaj

Pravo veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda

Izvor: Wikipedija
Dvorana Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda

Pravo veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda ima pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (Kina, Francuska, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD) da ulože veto na bilo koju odluku osim "proceduralne" odluke.

Suzdržanost ili odsutnost stalnog člana ne računa se kao veto.[1] Na "proceduralne" odluke (kao što je promjena dnevnog reda sastanka ili pozivanje osobe koja nije članica da prisustvuje sastanku Vijeća sigurnosti UN-a[2][3]) također se ne može staviti veto.

Pravo veta je kontroverzna tema. Pristaše tvrde da bi se Ujedinjeni narodi raspali ako bi pokušali nametnuti obvezujuću akciju protiv stalne članice[4] i da je veto ključna zaštita od dominacije Sjedinjenih Država.[5] Rusija i Kina veto smatraju promicateljem međunarodne stabilnosti[6] i zaštitom od vojnih intervencija.[7] Kritičari kažu da je veto najnedemokratskiji element UN-a,[8] kao i glavni uzrok nedjelovanja u pogledu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, budući da učinkovito sprječava djelovanje UN-a protiv stalnih članica i njihovih saveznika.[9]

Povelja UN-a

[uredi | uredi kôd]

Iako se riječ "veto" ne koristi u Povelji Ujedinjenih naroda, pravo veta potječe iz članka 27. Povelje, koji kaže:

  1. Svaki član Vijeća sigurnosti ima jedan glas.
  2. Odluke Vijeća sigurnosti o proceduralnim pitanjima donose se potvrdnim glasovanjem devet članova.[a]
  3. Odluke Vijeća sigurnosti o svim ostalim pitanjima donosit će se potvrdnim glasovanjem devet članova, uključujući podudarne glasove stalnih članova; pod uvjetom da se u odlukama prema Poglavlju VI. i prema stavku 3. članka 52. stranka u sporu suzdrži od glasovanja.

Poglavlje VI. i članak 52. uključuju samo neobvezujuće preporuke, dajući tako stalnim članicama apsolutni veto na sve obvezujuće sankcije UN-a, mirovne operacije UN-a, primanja u članstvo, isključenja članova i odabire glavnog tajnika.

Bilo koja od stalnih članica može staviti veto na rezoluciju glasanjem protiv. Međutim, stalni član koji je suzdržan ili je stalni član odsutan ne računa se kao veto.[1]

U posebnom članku, Povelja također zahtijeva da amandmane ratificiraju sve stalne članice. Osim toga, ratifikacije se ne mogu suzdržati. To daje stalnim članicama još jače pravo veta na bilo kakvu promjenu apsolutne ovlasti veta.

Budući da se sve stalne članice smatraju velikim silama, moć veta se također naziva "veto velikih sila" ili "jednoglasnost velikih sila".[10]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Prije 1966. Vijeće sigurnosti imalo je 11 umjesto 15 članova, a članci 27. stavci 2. i 3. propisivali su sedam umjesto devet članova.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ a b Engelhardt, Hanns. 1963. Das Vetorecht im Sicherheitsrat der Vereinten Nationen. Archiv des Völkerrechts. 10 (4): 377–415. ISSN 0003-892X. JSTOR 40796759
  2. ↑ Kelsen, Hans. “Organization and Procedure of the Security Council of the United Nations.” Harvard Law Review, vol. 59, no. 7, 1946, pp. 1087–121. JSTOR, https://doi.org/10.2307/1335164. Accessed 20 Aug. 2024.
  3. ↑ Padelford, Norman J. “The Use of the Veto.” International Organization, vol. 2, no. 2, 1948, pp. 227–46. JSTOR, http://www.jstor.org/stable/3030288. Accessed 20 Aug. 2024.
  4. ↑ Obstructing the Security Council: The Use of the Veto in the Twentieth Century. Journal of the History of International Law / Revue d'histoire du droit international. Brill. 3 (2): 218–234. 2001. doi:10.1163/15718050120956965. ISSN 1388-199X
  5. ↑ Prashad, Vijay. 2020. Washington Bullets. Monthly Review Press. New York. str. 37–38. ISBN 978-1-58367-906-7
  6. ↑ Putin, Vladimir V. 11. rujna 2013. What Putin Has to Say to Americans About Syria. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2020. Pristupljeno 28. siječnja 2018.. The United Nations' founders understood that decisions affecting war and peace should happen only by consensus, and with America's consent the veto by Security Council permanent members was enshrined in the United Nations Charter. The profound wisdom of this has underpinned the stability of international relations for decades.
  7. ↑ Wang Yi: China Is Participant, Facilitator and Contributor of International Order. Consulate-General of the People's Republic of China in Los Angeles. 27. lipnja 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2020. Pristupljeno 11. prosinca 2017.. China's veto at the Security Council has always played an important role in checking the instinct of war and resisting power politics.
  8. ↑ Wilcox, Francis O. Listopad 1945. II. The Yalta Voting Formula. The American Political Science Review. 39 (5): 943–956. doi:10.2307/1950035. JSTOR 1950035. S2CID 143510142
  9. ↑ Oliphant, Roland. 4. listopada 2016. 'End Security Council veto' to halt Syria violence, UN human rights chief says amid deadlock. The Telegraph. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2022.
  10. ↑ Membership of the Security Council. United Nations. 2. svibnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2012. Pristupljeno 25. listopada 2017.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pravo veta u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pravo_veta_u_Vijeću_sigurnosti_Ujedinjenih_naroda&oldid=7114829"