Praedicate Evangelium
Praedicate Evangelium (hrv. ‘Propovijedajte Evanđelje’) jest apostolska konstitucija kojom je Papa Franjo reformirao Rimsku kuriju. Objavljena je na talijanskom jeziku 19. ožujka 2022., na svetkovinu svetoga Josipa, a na snagu stupa 5. lipnja iste godine, na svetkovinu Pedesetnice, čime se ukida apostolska konstitucija Pastor Bonus pape Ivana Pavla II. od 28. lipnja 1988. godine.
Među glavnim karakteristikama apostolske konstitucije Praedicate Evangelium[1] jesu:
- Veći naglasak na evangelizaciji, posebno na misijski pristup Kurije kako bi ona bila u službi Pape, Crkve i svijeta.
- Veća suradnja kurijalnih tijela s biskupskim konferencijama kako bi se poboljšala sinodalna dimenzija u Crkvi i potaknula »zdrava decentralizacija« nekih nadležnosti, omogućujući dijecezanskim biskupima pristup onim pitanjima koje poznaju izbliza.
- Preferencijalna opcija za siromašne, zaštiti maloljetnika i ugroženih osoba.
- Ažuriranje terminologije. Naprimjer, riječju »Dikasterij« zamjenjuju se raniji izrazi »kongregacija« i »papinsko vijeće« koji su se prestali koristiti. Sada se, osim toga, »dikasteriji« odnose samo na neke kurijalne ustanove, a ne više na sve kao ranije. Ovom se reformom pojam »kurijalne jedinice« koristi za svaku kategoriju organizama koji čine Kuriju, dakle Državno tajništvo, dikasterije, pravosudna tijela, gospodarska tijela i urede. »Kurijalne ustanove« sveukupni su sastav tih jedinica.
- Dana je mogućnost svim krštenima, uključujući i laike, žene i muškarce, da imaju upravne uloge u Kuriji, ranije povjeravane samo klericima,[2] budući da je svaki kršćanin na temelju primljenog krštenja pozvan biti učenik-misionar u služenje Crkvi i svijetu. Također se podsjeća da svaku kurijalnu ustanovu karakterizira »vikarska« služba budući da oni koji upravljaju »svoje poslanje ispunjavaju na temelju moći (potestas) koju je primio od Rimskog biskupa u čije ime djeluje«.[3]
- Uvođenje ekonomskih ili gospodarskih tijela među kurijalne institucije, od kojih je većinu prije ove reforme ustanovio papa Franjo, a to su Tajništvo za gospodarstvo, Vijeće za gospodarstvo, Ured glavnog revizora i Povjerenstvo za povjerljiva pitanja, a koji su sada institucionalizirana uz dodatak Investicijskog odbora. Izmijenjena je i uloga kardinala kamerlenga u razdoblju upražnjene stolice tijekom kojeg će mu pomagati kardinalni koordinator Vijeća za gospodarstvo i 2 pomoćnika.
- Veća važnost pridana je Apostolskoj milostinjarnici, koja također preuzima naziv Dikasterij za službu ljubavi i postaje dio organizama Rimske kurije. Ranije je Milostinjarnica bila vanjska institucija Kurije i bila je tek povezana s njom.
- Uspostava Dikasterija za evangelizaciju, kojim izravno predsjeda Papa. Taj dikasterij sada ima ono što su bile ranije nadležnosti Kongregacije za evangelizaciju naroda i Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije.[4] Situacija da Papa predsjeda jednim od dikasterija nije presedan u Katoličkoj Crkvi. Ranije je to bio slučaj s Kongregacijom za biskupe do 1965., Kongregacijom za orijentalne Crkve do 1967. i Kongregacijom za nauk vjere do 1968. U tim slučajevima Papa je obavljao ovu službu vodstva, delegirajući zadatke na nekog od kardinala s titulom tajnika.
- Istodobno je uspostavljen Dikasterij za kulturu i obrazovanje koji preuzima nadležnosti ranijih Kongregacije za katolički odgoj i Papinskog vijeća za kulturu.
Apostolska konstitucija sastoji se od jedanaest dijelova, numeriranih rimskim brojevima.
- I: Preambula
- II: Načela i kriteriji službe Rimske kurije
- III: Opće norme
- IV: Državno tajništvo
- V: Dikasteriji
- VI: Pravosudna tijela
- VII: Gospodarske organizacije
- VIII: Uredi
- IX: Odvjetnici
- X: Institucije povezane sa Svetom Stolicom
- XI: Prijelazne norme
- ↑ Costituzione Apostolica “Praedicate evangelium” sulla Curia Romana e il suo servizio alla Chiesa e al Mondo. press.vatican.va. Pristupljeno 6. travnja 2022.
- ↑ Preambolo, 10
- ↑ Praedicate evangelium, II, Principi e criteri per il servizio della Curia Romana, 5
- ↑ Articoli 53 e 54