Portal:Glazba/Odabrani članak/2015
Portal:Glazba/Odabrani članak/01. 2015.
Izraelski filharmonijski orkestar vodeći je orkestar u Izraelu. Dom orkestra je koncertna dvorana Fredric R. Mann u Tel Avivu. Bronisław Huberman, poljski violinist židovskoga podrijetla, utemeljio je 1936. u Tel Avivu Palestinski filharmonijski orkestar. Prvi članovi tog orkestra bili su židovski glazbenici koji su u to doba rastućeg antisemitizma gubili svoja namještenja u tada najznačajnijim europskim orkestrima. Naslutivši strahote holokausta, Huberman ih je pozvao da se presele u Palestinu. Palestinski filharmonijski orkestar je svoj prvi koncert održao 26. prosinca 1936. u Tel Avivu: na programu su bile skladbe Carla Marie von Webera i Johannesa Brahmsa, a izvedbama je ravnao slavni Arturo Toscanini. Od tada do danas orkestrom su ravnali mnogi ugledni dirigenti, među kojima posebice valja istaknuti maestra Zubina Mehtu koji je 1981. imenovan i doživotnim glazbenim ravnateljem Izraelskoga filharmonijskog orkestra.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/01. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/02. 2015.
Gitara Fender Stratocaster, popularno zvana samo Strat, vrlo je znani model električne gitare, koji su 1954. godine konstruirali George Fullerton, Leo Fender i Freddie Tavares za tvrtku Fender Electric Instrument Manufacturing Company. Taj model gitare proizvode i danas: on je bio i ostao svojevrsni pojam vrhunskoga glazbala u svijetu popularne glazbe 20. stoljeća. Fender Stratocaster su svirali mnogi poznati gitaristi rock and rolla, countryja i pop-glazbe. Uz modele električnih gitara Gibson Les Paul, Gibson SG i Fender Telecaster, taj je model jedan od najrabljenijih i općenito predstavlja jedan od najprepoznatljivijih modela električne gitare. Danas to električno glazbalo ima kultni status, pa su pojedini rani primjerci predmet žudnje mnogih kolekcionara i muzejskih zbirki diljem svijeta. Dizajn Stratocastera danas se smatra pravim klasikom u industrijskom dizajnu gitara svih vremena.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/02. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/03. 2015.
Zvučnička kutija važan je dio praktički svakog zvučničkog sustava. Sprječava utjecaj stražnjeg dijela zračenja membrane zvučnika, štiti zvučnik i zvučničku skretnicu od mehaničkih oštećenja te ih objedinjuje u jednu cjelinu. Membrana zvučnika zrači i s prednje i sa stražnje strane. Zračenja su u protufazi te dok prednja strana membrane zvučnika stvara nadtlak (tlak veći od razine atmosferskog tlaka u okolini zvučnika), stražnja strana membrane stvara jednak podtlak (zvučni tlak manji od razine atmosferskog tlaka u okolini zvučnika) i obratno. Ovisno o fizičkim dimenzijama zvučnika ispod određene frekvencije reproduciranog signala dolazi do tzv. "akustičkog kratkog spoja" gdje za niže frekvencije zračenje stražnjeg dijela membrane umanjuje intenzitet zračenja prednjeg dijela membrane zvučnika, ali i zračenje prednjeg dijela membrane umanjuje intenzitet zračenja stražnjeg dijela membrane. Utjecaj akustičkog kratkog spoja opaža se već za frekvencije gdje je promjer zvučnika reda veličine polovine valne duljine reproduciranog električnog signala.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/03. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/04. 2015.
Travijata (Posrnula žena; tal. La traviata) je opera u tri čina Giuseppea Verdija. Libreto je napisao Francesco Maria Piave na temelju drame Alexandrea Dumasa mlađega koju je ovaj sâm priredio prema svojem romanu Dama s kamelijama (1852.). Verdijeva je opera praizvedena 6. ožujka 1853. u opernoj kući La Fenice u Veneciji.
Travijata je intimističko Verdijevo djelo koje se bavi vječnim temama ljubavi, društvenog licemjerja, žrtvovanja i iskupljenja. Ona je i napad na malograđanski mentalitet, govori da su društvene razlike koje razdvajaju visoko društvo od polusvijeta licemjerne, u konačnici: da je srce važno, da na koncu trijumfira ljubav. Travijata je vrlo pogodna i za suvremene interpretacije, pa je dio standardnoga opernog repertoara i jedna od najpopularnijih opera uopće. Uloga Violette je među najzahtjevnijima u sopranskom repertoaru i nema mnogo sopranistica najvišega ranga koje se u određenom razdoblju svoje karijere nisu uhvatile u koštac s glazbenim i glumačkim izazovima te uloge.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/04. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/05. 2015.
Zvučna izolacija je svojstvo građevinske konstrukcije da u što većoj mjeri spriječi prenošenje zvučne energije iz jednog prostora u drugi. Zvučna izolacija se dijeli na zvučnu izolaciju od udarne buke (prenosi se konstrukcijom ili krutim medijem) i zvučnu izolaciju od prostorne buke (prenosi se zrakom putem zračnih valova). S obzirom na to da nije moguće izolirati sve izvore buke, a nije prirodno da se zaštitimo od primanja svih zvukova, moramo pronaći način da spriječimo dolazak samo neusklađenih i složenih zvučnih valova. Metoda koja se najčešće rabi za određivanje zvučne izolacije je zvučna izolacijska moć Rw, a brojčano se izražava u decibelima (dB). Pri tome je važno upamtiti da zvučna izolacijska moć Rw za neki materijal iskazan u dB ne pokazuje koliko buke taj materijal propušta, već iskazuje za koliko dB on smanjuje njezinu razinu.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/05. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/06. 2015.
Vibrato-sustav za gitaru je od svog početka 1930-ih godina do danas u osnovi razvijen kao tehnički dodatak kojim se može utjecati na kvalitetu zvuka, odnosno tona električne gitare. Ugrađen je obično na mostu ili na žičnjaku (engl. tailpiece) gitare. Vibrato-sustav funkcionira tako da gitarist pomoću ručice (engl. whammy bar, vibrato arm/bar, ili tremolo arm/bar) postiže brzu promjenu napetosti (ponekad privremeno i duljine žice), čime se mijenja osnovna visina postojećega tona.
Vibrato-sustav kao pridodani mehanički sustav u modele gitara počeo se ugrađivati kao pomoć blues i jazz glazbenicima koji su ga do tada na Archtop modelima gitara proizvodili manipulacijom ruke. Nazovimo stara, klasična izvedba, ali i primjena vibrato-sustava nadograđena je 1980-ih godina modelima gitara s vibrato "dive bomb" efektom (tehnika sviranja gdje se pomoću vibrato-sustava naglo mijenja visina tona, stvarajući pri tome zvuk sličan onome što ga stvara topnički projektil pri prolazu kroz zrak). Modele električnih gitara bez toga dodatka često nazivamo i instrumentima s "fiksnim" mostom. Popularnost u primjeni vibrato-sustava kod mnogih se gitarista nastavila nesmanjenim intenzitetom i u 1950-im godinama, primjerice u blagim skladbama američkog gitarista Cheta Atkinsa, rock-skladbama Duanea Eddya i surf rock skupina The Ventures, The Shadows i surf rock gitarista Dicka Dalea, ali i inovatora u rock glazbi poput Franka Zappe.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/06. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/07. 2015.
Mandolina je trzalačko glazbalo. Ime je dobila po svojem obliku. Mandolina je ustvari naziv za malu mandolu (tal. il mandolino je umanjenica od la mandola), a mandola je dobila naziv po talijanskoj riječi za badem – la mandorla, odnosno hebrejskoj mendel. Svrstava se u kordofone trzalačke instrumente. Po ugodbi i registrima identična je violini, a sviračko umijeće je gotovo jednako kao kod violine. No to glazbalo ipak ne uživa takav ugled kao violina. Brojne su predrasude o mandolini kao instrumentu manje vrijednosti s ograničenim mogućnostima naspram drugih glazbala, ali one nisu zasnovane na činjenicama već proizlaze iz nepoznavanja stvarnih mogućnosti i vrijednosti tog instrumenta.
Mandolina je često privlačila pozornost mnogih skladatelja: Vivaldi je napisao dva koncerta za dvije te jedan za jednu mandolinu, sve to uz pratnju gudačkog orkestra i čembala. Mozart je mandolinu rabio u dvije pjesme iz 1781. godine – Die Zufriedenheit (K349) i Komm, liebe Zither (K351), a najpoznatija mu je uporaba mandoline u pratnji Don Giovannijeve serenade Deh, vieni alla finestra iz istoimene opere (1787.), slikovita vrsta koja se pojavljuje i u Seviljskom brijaču (1782.) Giovannija Paisiella. Čak je i Beethoven kao mladić skladao šest skladbi za mandolinu i čembalo od kojih su pronađene samo četiri (dvije sonatine, varijacije i Adagio ma non troppo). Mandolina je također bila glazbalo koje je mladi Niccolò Paganini učio svirati od svog oca prije nego li je naučio svirati violinu. Gustav Mahler je u svojoj Osmoj simfoniji mandolinu pridružio velikom sastavu simfonijskoga orkestra.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/07. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/08. 2015.
Povijest Zagrebačke filharmonije usko je povezana s poviješću Opere HNK u Zagrebu. Naime, u prvoj polovici 19. stoljeća orkestralne su koncerte u Zagrebu priređivali uglavnom amaterski instrumentalni sastavi, a osnutkom stalne Opere 1870. dolazi do značajnog preokreta. Sa željom da zagrebačkoj publici ponudi što raznovrsniji glazbeni program, Ivan pl. Zajc je u sklopu kazališta počeo organizirati koncertne izvedbe ulomaka iz popularnih opera, uvertire, pojedine stavke rado slušanih simfonija te, s vremenom, i cijele simfonije. Prvi takav »Quodlibet« – tako je Zajc nazivao te koncerte – održan je 25. veljače 1871. Taj se koncert i danas smatra početkom profesionalne orkestralno-koncertne djelatnosti u Zagrebu i začetkom današnje Zagrebačke filharmonije.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/08. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/09. 2015.
Tehnika pjevanja uvelike ovisi o vrsti glazbe koju se izvodi. Pjevanje na visokim amaterskim ili profesionalnim razinama obično zahtijeva određenu količinu urođenoga talenta i stručnoga obrazovanja. Najzahtjevnija je tehnika pjevanja opernih pjevača: njihovo umijeće zahtijeva dugogodišnje obrazovanje, a tehnika disanja im je slična tehnici disanja kod svirača puhačkih glazbala. Važan je stalni pritisak zraka pomoću ošita te jednoliko i snažno propuštanje zraka kroz glasnice. Pritom snaga pritiska zraka nije manja ako pjevač pjeva piano, tj. tiho, nego pritisak treba biti jednako moćan, a samo količina zraka treba biti manja, rjeđa. Pjevanje zabavne glazbe u pravilu ne zahtijeva neko posebno obrazovanje, već se njeguje karakter i izražajnost prirodnoga, odnosno govornoga glasa. No bez obzira na tehniku, za pjevače je vrlo važno da imaju dobar sluh. Stručno obrazovani pjevači obično izgrade karijeru u nekom specifičnom glazbenom žanru, a mnogi od njih tijekom karijere ili nakon nje postaju učitelji pjevanja.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/09. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/10. 2015.
Glazba Ukrajine svoju moderniju povijest bilježi od stvaranja Kijevske Rusi u 9. stoljeću. Njezin je snažan utjecaj vidljiv i u međunarodnim nadimcima za Ukrajinu: «Zemlja slavuja» i «Slavenska Italija». U tradicionalnoj ukrajinskoj glazbi može se primijetiti snažan kršćanski utjecaj budući da je srednjovjekovna Ukrajina više od četiri stoljeća bila kršćansko središte Istočnih Slavena. Ukrajinski je utjecaj primjetan i u poznatoj klasičnoj ruskoj glazbi, osobito kada je riječ o glazbenicima ukrajinskoga podrijetla poput Petra Iljiča Čajkovskog, Igora Stravinskog i drugih.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/10. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/11. 2015.
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/11. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)
Portal:Glazba/Odabrani članak/12. 2015.
»"To je bio sleng koji svatko može razumjeti, a osim toga, imao je prepoznatljiv početak: one and three, and one, two, three."«Soul se, kao glazbeni žanr, počeo razvijati krajem 1950-ih godina, kada glazbenici poput Sama Cookea i Raya Charlesa počinju miješati gospel i ritam i blues. Soul povremeno koristi i improvizacijske dodatke, okretne i pomoćne zvukove. Privlačan ritam, naglašen pljeskom ruku i pokretom tijela, njegove su vrlo bitne značajke. Ostale karakteristike su veza i reakcija između solista, pripjev i posebno napeti vokalni zvuk.
Pročitaj cijeli članak | Ostali odabrani članci
→ {{Portal:Glazba/Odabrani članak/12. 2015.}} osvježi, izmjene, uredi)