Portal:Europa/Izdvojeni/09, 2012.
Aleksandar III. Veliki (poznat i kao Aleksandar Makedonski; Pela, ljeto 356. pr. Kr. - Babilon, 11. lipnja 323. pr. Kr.), makedonski vladar od 336. do 323. pr. Kr. i član vladarske dinastije Argeada. Aleksandarovi roditelji su bili makedonski kralj Filip II. Makedonski i epirska princeza Olimpijada. U mladosti mu je učitelj bio čuveni grčki filozof Aristotel. Na prijestolje je došao nakon što mu je 323. pr. Kr. kraljevski sluga Pausinas ubio oca, nakon čega je i on ubijen. Aleksandar se nedugo zatim uz podršku vojske proglasio kraljem. U ono vrijeme Makedonija je imala vojnu premoć nad Grčkom, što je Aleksandar iskoristio i krenuo na svoj veliki vojni pohod na Perziju. Godina početka pohoda na Perziju (334. pr. Kr.) se računa i kao početak novog povijesnog razdoblja -helenizma.
Aleksandar spada među najznačajnije osobe u ljudskoj povijesti i najveće vojne genije, uz Kira Velikog smatra ga se najvećim osvajačem starog vijeka. U 13 godina, koliko je vladao, stvorio je jedno od najvećih carstva u povijesti (uz Perzijsko i Rimsko Carstvo). Ta se država prostirala sve od Makedonije do Indije. Iako se njegovo carstvo raspalo gotovo odmah nakon njegove smrti posljedice njegovih osvajanja su bile dalekosežne. Ahemenidska dinastija u Perziji, prestala je postojati, a Aramejski jezik, službeni jezik u Perziji potisnut je u korist jezika Koine. Osnivanjem gradova potaknuo je razvoj trgovine i općenito ekonomiju. Mnogim slavnim vladarima i vojskovođama, npr. Cezaru, upravo je on bio životni uzor.