Portal:Biologija/Biolog/Arhiv/2008
Mjesec 1
Mjesec 2
Rođen je u Hobokenu, New Jersey 23. lipnja 1894. Otac mu je bio žestoki metodist, a s majkom je imao blizak odnos. Odrastao je u sirmoašnoj obitelji. Često je oboljevao, a jedna od tih bolesti donijela mu je i probleme sa srcem. Uz ostalo pokupio je i rahitis. Tijekom školovanja bio je dobar učenik, nakon diplome se usavršavao i oženio. Imao je četvoro djece, ali mu je prvorođenac umro od šećerne bolesti prije 6. rođendana. Iako je bio obučen kao zoolog, počeo je proučavati seksualnost. Počeo je predavati spolni odgoj, i to sa sa šokantnom otvorenošću. Bio je prvi direktor Instituta za istraźivanje seksa, osnovanog u travnju 1947. ...
Mjesec 3
Proučavao je biljni pokrov Lošinja te susjednih manjih otoka i školjeva (Ilovika, Suska, Unija, Srakana, Murtara, Orude), povezujući uvijek klimu otoka i njihovu floru. Njegova bogata herbarska zbirka čuva se u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. O svojim istraživanjima objavio veći broj radova. Potpuna bibliografija tih radova može se pronaći u Zborniku radova o prirodoslovcu Ambrozu Haračiću (Zagreb, 1981)...
Mjesec 4
Severo Ochoa - španjolsko-američki biokemičar.
Sa fakulteta diplomira 1921. u 16. godini, a već 1923. ide na madridski medicinski fakultet gdje mu je cilj bio rad sa Santiagom Ramonom y Cajalom, ali se Cajal povukao u mirovinu. Godine 1929. dobiva titulu doktora s počastima, a već 1931. se ženi. Do 1941. je u Španjolskoj, putuje na razna mjesta, upoznaje ljude i obnaša funkcije, a onda odlazi u SAD. Godine 1956. postaje američki državljanin, a u SAD-u je obnašao mnoge prestižne funkcije, čak je bio pročelnik Odjela za biokemiju na jednom američkom sveučilištu. Za svoja postignuća, posebice sintetiziranje DNK, dobio je Nobelovu nagradu 1959. Nakon pada Francovog režima, vraća se u domovinu, gdje i umire u 88. godini.
Mjesec 5
Mjesec 6
Karl Ernst von Baer (Piep, 29. veljače 1792. - Dorpat, 28. studenog 1876.), estonski zoolog. Jedan je od osnivača suvremene embriologije. Otkrio je jajnu stanicu sisavaca i svitak, te dokazao da se organi kralježnjaka razvijaju diferencijacijom slojeva stanica u zametku. Zastupao je "teoriju tipova" G. Cuviera. Smatra se osnivačem moderne biogenije (povijesnog razvitka organskog svijeta).
Mjesec 7
Botteri je rođen na otoku Hvaru, istražio je brojna kopnena i morska područja Hvara i srednjodalmatinskih otoka. Godine 1854. otputovao je u Meksiko u svrhu prikupljanja biljnih vrsta za Kraljevsko Hortikulturalno Društvo. Smjestio se u Orizabi, gdje je kao profesor na sveučilištu predavao jezike i prirodopis. Botterijev vrabac vrsta je koju je otkrio 1857., pa je po njemu dobila naziv. Sakupio je znatan dio materijala za Visijanijevo djelo Flora dalmatica, a njegov rukopis četiriju kataloga flore i faune skraćeno je objavio Spiridon Brusina. Dijelovi njegova herbara čuvaju se u Botaničkom zavodu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Mjesec 8
Prof. dr. Ivan Đikić (Zagreb,1966.) je hrvatski znanstvenik. Rodio se 1966. godine u Zagrebu, gdje je 1991. godine završio i Medicinski fakultet u rekordnom roku od četiri i po godine s prosječnom ocjenom pet.
Od 1992. do 1997. godine bio je na usavršavanju u laboratoriju prof. dr. Josepha Schlessingera u New Yorku, gdje je i doktorirao, a od 1997. godine dr. Đikić voditelj je laboratorija za molekularnu biologiju tumora u Ludwigovom Institutu za istraživanje raka u Švedskoj. Godine 2002. izabran je za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, Njemačka, gdje i danas radi, a kao izvanredni profesor predaje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, te je voditelj Laboratorija za molekularnu biologiju tumora u MedILSu. Aktivni je sudionik brojnih europskih programa u obrazovanju studenata i znanstvenika, te inicijator i organizator znanstvenih skupova u Hrvatskoj. Aktivno surađuje sa znanstvenicima u Hrvatskoj, posebice na MedILSu i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
Mjesec 9
Bio je profesor farmakologije u Lenjingradu na Vojnomedicinskoj akademiji, te je upravljao fiziološkim odjelom Instituta za eksperimentalnu medicinu. Značajni su mu radovi o inervaciji srca i o funkciji jetre. Istraživanja fiziologije želučane sekrecije donijela mu je 1904. godine Nobelovu nagradu za medicinu.
Ivan Pavlov je bio pionir biheviorizma. Na istraživanjima sa psima ustvrdio je proces formiranja tzv. uvjetnog (konidicioniranog) refleksa.
Mjesec 10
Robert Koch (Clausthal, 11. prosinca 1843. - Baden Baden, 25. svibnja 1910.), njemački bakteriolog.
Jedan je od osnivača medicinske mikrobiologije. Godine 1882. u Fiziološkom društvu u Berlinu, Koch je iznio vlastitu spoznaju o uzročniku tuberkuloze, patogenom mikroorganizmu štapićastog oblika, koji je po njemu nazvan Kochovim bacilom. Bilo je to revolucionarno otkriće u borbi protiv najopasnije bolesti 19. stoljeća. Također je pronašao uzročnike kolere, ispitivao malariju i afričku bolest spavanja, te uveo liječenje kininom. Godine 1905. dobio je Nobelovu nagradu za medicinu.
Mjesec 11
Ramon y Cajal najpoznatiji je po svom istraživanju finih struktura središnjeg živčanog sustava. Koristio se tehnikama bojanja koje je razvio njegov suvremenik Camillo Golgi. Zaključio je sa se živčani sustav sastoji od milijardi neurona i da su te stanice polarizirane. Predložio je da neuroni komuniciraju jedni s drugima pomoću sinapsi (izraz koji je iskovao 1897.g. Sherrington). Ta hipoteza postala je temelj za doktrinu koja kaže da je pojedinačna jedinica živčanog sustava jedan neuron. Elektronski mikroskop kasnije je pokazao da membrana potpuno zatvara pojedini neuron u korist Cajalove teorije protiv Golgijeve (Golgi je tvrdio da je živčani sustav kontinuirana mreža povezanih stanica nešto poput krvotoka).
Mjesec 12
Thomas Hunt Morgan (25. rujna 1866. - 4. prosinca 1945.), američki genetičar i embriolog.
Doktorat je napisao na "Sveučilištu John Hopkins" 1891.godine, a embriologijom se bavio za vrijeme boravka na Bryn Mawr sveučilištu. Proučavao je mutacije na mušici Drosophila melanogaster. Za vrijeme boravka na sveučilštu Columbia, Morgan je uspio pokazati kako se geni prenose na kromosomima i da su mehanička osnova naljeđivanja. Time je postavio osnove za razvoj moderne genetike. Godine 1933. dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkriće uloge kromosoma u nasljeđivanju.