Portal:Životopis/Arhiv životopisa
Ovo je arhiv izabranih životopisa koji su se pojavili na portalu biografijâ.
2011.
[uredi kôd]Siječanjski životopis
Oton Kučera (Petrinja, 1. siječnja 1857. – Zagreb, 29. prosinca 1931.), profesor, prirodoslovac, astronom, najveći hrvatski popularizator tehnike i prirodoslovlja, književnik, predsjednik Matice hrvatske te autor nekoliko udžbenika iz fizike za srednje škole, te niza znanstveno-popularnih djela iz fizike, astronomije i elektrotehnike.
Kučera je proveo svoje djetinjstvo i završio pet razreda osnovne škole u Otočcu, a zatim je nastavio gimnaziju u Senju. Iz Senja je u Otočac i obratno putovao preko Velebita, te je na tim prjelascima zavolio Velebit, planine i zvjezdani svod, što ga je pratilo tijekom cijeloga života. Školovanje je nastavio u Vinkovcima gdje je maturirao 1873. godine.
Kao odličnom i talentiranom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija te je otišao u Beč na studij, a usavršavao se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici. Nakon studija Kučera je postao profesorom u Vinkovcima, Požegi i naposljetku u Zagrebu kada počinje njegovo najplodnije razdoblje.
Jedan je od glavnih utemeljitelja Hrvatskoga prirodoslovnoga društva. Bio je i predsjednikom društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, predsjednikom Hrvatskoga planinarskoga društva, te članom mnogih drugih društava.
Zbog njegovoga iznimnoga prinosa znanstvenomu i tehnološkomu preporodu Hrvatske, te odgoja mnogih ljubitelja astronomije, prvi numerirani asteroid Zvjezdarnice u Višnjanu, otkriven 22. svibnja 1996. godine, imenovan je njemu u čast, (7364) Otonkucera.
Veljački životopis
Rosa Louise McCauley Parks (4. veljače 1913. – 24. listopada 2005.), afroamerička aktivistica za ljudska prava koju je američki Kongres proglasio „majkom modernog Pokreta za ljudska prava“.
Rosa Parks je postala poznatom kada je 1. prosinca 1955. godine, na zahtjev vozača autobusa, odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njezino uhićenje i nakon toga suđenje zbog građanskog neposluha rezultiralo je bojkotom autobusnoga prometa u Montgomeryju. Uloga Rose Parks u američkoj povijesti priskrbila joj je status ikone u američkoj kulturi, a njezini postupci dali su medijsku i drugu pozornost pokretima za ljudska prava diljem svijeta.
Rosa Parks je rođena kao Rosa Louise McCaley u Tuskegeeu, u Alabami, od oca Jamesa, stolara i majke Leone McCaleyu, učiteljice. Pohađala je državni koledž u Alabami, ali je bila primorana napustiti ga kako bi se skrbila o baki, a kasnije i o oboljeloj majci.
Po tzv. zakonu Jima Crowa, crnci i bijelci na američkome Jugu bili su odvojeni skoro u svakom aspektu života, uključujući i javni prijevoz.
Usprkos najranijih sjećanja vezanih uz ljubaznost bijelih stranaca iznesenih u Parksovoj autobiografiji, okolnosti u kojima se nalazila nisu joj dopuštale zaboravljati rasizam koji ju je okruživao. Rosa se u svom trećem pokušaju uspjela registrirati za glasovanje, a u prosincu 1943. godine Parksova postaje aktivnom članicom Pokreta za ljudska prava, pridružujući se podružnici NAACP-a u Montgomeryju.
Nakon njezinoga uhićenja Rosa postaje ikonom Pokreta za ljudska prava, ali joj to donosi dosta neugodnosti. Godine 1957. Parksovi napuštaju Montgomery i odlaze u Virginiju…
Travanjski životopis
Otto Eduard Leopold von Bismarck-Schönhausen (od 1865. grof, od 1871. knez (Fürst) od Bismarck-Schönhausena, od 1890. vojvoda lauenburški) (Schönhausen, 1. travnja 1815. – Friedrichsruhe, 30. srpnja 1898.) je jedan od najvažnijih vođa u 19. stoljeću; kao predsjednik Vlade pruskoga kraljevstva (1862. – 1890.) ujedinio je Njemačku nizom pobjedonosnih ratova poslije kojih postaje prvi kancelar (1871. – 1890.) Njemačkoga Carstva.
U početku je bio političar duboko konzervativnih, aristokratskih i monarhističkih gledišta, koji se borio protiv rastućeg socijal-demokratskog pokreta 1880-ih godina, stavio je izvan zakona više organizacija i pragmatično uveo starosne mirovine, zdravstveno osiguranje, kao i radničko osiguranje u slučaju nesreće. Postaje poznat pod nadimkom Željezni kancelar i smatra ga se jednom od najvažnijih figura u njemačkoj povijesti. Slavljen je kao nacionalni heroj zbog svoje uloge u ujedinjenju Njemačke…
Svibanjski životopis
O. Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 18. svibnja 1711. – Milano, 13. veljače 1787.), hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof; isusovac.
Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Pave, iz bogate trgovačke obitelji Bettera, i oca Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz Orahovog Dola. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. godine završio je filozofiju a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen u svećenika i stupio je u isusovački red. Godine 1740. postaje profesorom matematike. Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: Petra, Bara i Anicu. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika Bara Bettere…
Lipanjski životopis
Aung San Suu Kyi (čita se: Aun San Su Ći; Rangoon, 19. lipnja 1945.), burmanska političarka i aktivistica. Dobitnica je nagrade Saharov za slobodu govora 1990., te Nobelove nagradu za mir 1991. godine za nenasilnu borbu u prilog demokraciji i ljudskim pravima.
Godine 1988., tijekom masovnih demonstracija i izražene želje Burmanaca za demokratizacijom države, ušla je u politiku kako bi ostvarila te ciljeve. Vladajuća vojna hunta protivila se njenom djelovanju pa je završila u kućnom pritvoru (1989.). Bila joj je ponuđena sloboda ako napusti zemlju. Ona je to odbila. Na općim izborima 1990., uvjerljivo je pobijedila Nacionalna liga za demokraciju, na čelu s Aung San Suu Kyi. Vojna hunta je poništila izbore i odbila predati vlast. To je dovelo do međunarodne osude vojne hunte…
Srpanjski i kolovoški životopis
Nadvojvoda Otto Austrijski (punim imenom nadvojvoda Franz Joseph Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xavier Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius Austrijski; Beč, 20. studenoga 1912. – Pöcking, 4. srpnja 2011.), austrijski nadvojvoda i čelnik kuće Habsburg, njemački političar. Negdanji je prijestolonasljednik Austrije, Češke, Hrvatske (1916.–1918.), te imenovani mađarski kralj od 1922. do 1946., kada su komunisti ukinuli monarhiju u Mađarskoj. Bio je habsburškim pretendentom na austrijsko prijestolje od 1922. godine. Otto je najstariji sin posljednjega austrougarskog vladara Karla IV. i njegove supruge, Zite od Bourbon-Parme. Bivšim je članom Europskoga parlamenta gdje je zastupao Kršćanski socijalni savez Bavarske (CSU). Zauzimao se za europsko jedinstvo temeljeno na kršćanskim korijenima.
Živio je u Bavarskoj. Kao rani zagovaratelj ujedinjene Europe, Otto je bio predsjednikom Međunarodnoga paneuropskog saveza od 1973. do 2004. godine.
Od 1979. do 1999. bio je istaknutim zastupnikom u Europskome parlamentu gdje je zastupao bavarski CSU. Također je bio članom društva Mont Pelerin. Bio je veliki zagovaratelj širenja Europske unije, a posebno se zalagao za približavanje Mađarske, Slovenije i Hrvatske istoj. Otto je sudjelovao u organiziranju Paneuropskoga piknika na austrijsko-mađarskoj granici 19. kolovoza 1989. Taj događaj simbolizirao je pad komunizma i diktature u Europi.
Otto se dokazao kao iskreni prijatelj Hrvatske. U proljeće 1990., nekoliko tjedana nakon prvih višestranačkih izbora, posjetio je Zagreb i sastao se s predsjednikom Franjom Tuđmanom i ostalim visokim hrvatskim dužnosnicima. Tom prigodom je izjavio kako su „Hrvati stoljećima bili vjerni obitelji Habsburg“, te kako u novim političkim okolnostima osjeća moralnu dužnost pripomoći im u vraćanju europskoga identiteta. Otto von Habsburg je bio državljaninom Njemačke, Austrije, Hrvatske i Mađarske. Odlikovan je hrvatskim Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.