Prijeđi na sadržaj

Porcupine Tree

Ovo je izdvojeni članak – studeni - prosinac 2019. Kliknite ovdje za više informacija.
Izvor: Wikipedija

Porcupine Tree
Porcupine Tree na koncertu u Areni u Poznanju, Poljskoj
(28. studenog 2007.)
OsnivanjeHemel Hempstead, Hertfordshire, Engleska
Žanroviprogresivni rock,[1][2] progresivni metal,[2] post-progressive,[3] psihodelični rock,[4] alternativni rock[4]
Djelatno razdoblje1987. – 2010.[5] 2021. – danas
Producentska kućaDelerium, Snapper, Lava, Transmission, Roadrunner, Atlantic, WHD, Headspin, Peaceville, Kscope
AngažmanNo-Man, I.E.M., Bass Communion, Blackfield, Storm Corrosion, Continuum, Opeth, iamthemorning, OSI
WWW
Stranicawww.porcupinetree.com
Članovi (članice)
Steven Wilson
Richard Barbieri
Gavin Harrison
Bivši članovi (članice)
Colin Edwin
Chris Maitland

Porcupine Tree britanski je rock-sastav koji je 1987. godine osnovao glazbenik Steven Wilson. Grupa je u početku bila samostalni glazbeni projekt te je tako Wilson bio autor svih njezinih pjesama. Međutim, krajem 1993. godine odlučio je pretvoriti projekt u punopravnu skupinu, pa su tako njegovi česti suradnici – klavijaturist Richard Barbieri, basist Colin Edwin i bubnjar Chris Maitland – zajedno oformili prvu pravu postavu sastava. Ta je postava, s Wilsonom kao pjevačem i gitaristom, trajala do veljače 2002. godine, kad je Maitland napustio grupu, a zamijenio ga je Gavin Harrison.

Rani zvuk Porcupine Treeja isticao se stilom psihodeličnog rocka usporedivim s onim progresivne rock grupe Pink Floyd. Nakon što je potpisala ugovor s diskografskom kućom Kscope koncem 1990-ih, glazbeni stil skupine približio se alternativnom rocku koji je bio bliži glavnoj struji. Početkom 2000-ih sastav je potpisao ugovor s većim izdavačem i ponovo promijenio glazbeni stil, ovog puta prigrlivši elemente progresivnog metala.

Nakon objave desetog studijskog albuma The Incident, koji je postao komercijalno najuspješniji uradak grupe, i njegove naknadne promidžbene turneje, Porcupine Tree prestao je s radom jer se Wilson posvetio svojim samostalnim uradcima, a ostali su se članovi počeli baviti svojim zasebnim projektima. Godine 2018. Wilson je izjavio da se skupina više neće okupiti; međutim, 2021. se ipak ponovno okupila, no u okupljanju nisu sudjelovali Edwin i Maitland. Skupina je najavila da će njezin jedanaesti studijski album Closure / Continuation biti objavljen 24. lipnja 2022.

Tijekom karijere Porcupine Tree dobio je pohvale kritičara i suvremenih glazbenika, stekao mnogo obožavatelja i postao uzor novim izvođačima.[6] Međutim, njegovi uradci uglavnom nisu ušli u glavnu struju, te su ga zato časopisi poput Classic Rocka i PopMattersa opisali kao "najvažniji sastav za koji nikad niste čuli."[7][8][9]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Početci (1987. – 1991.)

[uredi | uredi kôd]

Porcupine Tree nastao je 1987. kao lažni suradnički projekt Stevena Wilsona i Malcolma Stocksa. Djelomično nadahnuti psihodeličnim/progresivnim grupama iz 1970-ih koje su vladale glazbenom scenom dok su bili djeca, kao što je Pink Floyd, ta su dvojica odlučila osnovati fikcionalnu legendarnu rock skupinu pod imenom The Porcupine Tree. Izmislili su detaljnu priču o njoj u kojoj su navodili i informacije o njezinim članovima i nazivima albuma, ali su prepričavali i njezinu "šaroliku" povijest u kojoj se spominju događaji poput upoznavanja na festivalu rock glazbe tijekom 1970-ih i nekolicine odlazaka u zatvor. Čim je uštedio dovoljno novca za kupnju vlastite studijske opreme, Wilson je snimio nekoliko sati glazbe kako bi "dokazao" kako grupa doista postoji.[10] Iako je Stocks pridonio projektu obrađenim vokalima i eksperimentalnim sviranjem gitare, njegova uloga u njemu uglavnom se svodila na povremeno davanje prijedloga, dok je velik dio materijala skladao, snimio, svirao i pjevao Wilson.

U to je vrijeme Porcupine Tree bio više poput zabavne šale nego sastava, a sam se Wilson posvećivao svojem drugom projektu, No-Manu, u kojem je surađivao s pjevačem i kantautorom Timom Bownessom. Međutim, do 1989. Wilson je zaključio da je dio glazbe Porcupine Treeja utrživ. Služeći se imenom Porcupine Tree Wilson je snimio kasetu Tarquin's Seaweed Farm.[11] Ne zapostavljajući izvornu humorističnost grupe Wilson je uz kazetu priložio knjižicu od osam stranica u kojoj su bili izneseni dodatni lažni podatci o Porcupine Treeju, među kojima su i aludiranja na izmišljene članove skupine kao što su Sir Tarquin Underspoon i Timothy Tadpole-Jones.[12]

Wilson je poslao primjerke Tarquin's Seaweed Farma nekolicini ljudi za koje je smatrao da će biti zainteresirani u snimke. Nick Saloman, kultni britanski gitarist poznatiji kao The Bevis Frond, predložio mu je da jedan primjerak pošalje Richardu Allenu, jednom od autora kontrakulturnog časopisa Encyclopaedia Psychedelica i jednom od glavnih urednika britanskog psihodeličnog garage rock časopisa Freakbeat. Allen je napisao recenziju o uratku u obama časopisima. Iako mu se dio materijala nije sviđao, većem je dijelu uratka dao pozitivne kritike. Nekoliko mjeseci kasnije Allen je zamolio Wilsona da jednom skladbom doprinese dvostrukom albumu A Psychedelic Psauna, koji je nastao kako bi se moglo pokrenuti novu diskografsku kuću Delerium. Allen je kasnije postao menadžer sastava, njegov reklamni agent i promotor te je na tim položajima bio sve do 2004. godine, dok se njegova uloga u reklamiranju skupine počela smanjivati nakon objave albuma The Sky Moves Sideways. U međuvremenu je Wilson nastavio raditi na novom materijalu. Godine 1990. objavio je EP Love, Death & Mussolini, koji je bio izdan u vrlo ograničenoj nakladi od 10 primjeraka.[10] EP je i danas veliki raritet. Sastojao se od devet tada prethodno neobjavljenih skladbi koje su najavljivale nadolazeći drugi album. Iduće je godine Wilson objavio drugu kazetu Porcupine Treeja, The Nostalgia Factory, koja je dodatno povećala podzemni krug obožavatelja grupe, iako je sastav tada još uvijek tvrdio da ga čine legende rocka iz 1970-ih. U to je vrijeme Porcupine Tree postao pravi samostalni projekt jer se Stocks odlučio posvetiti drugim aktivnostima.

Doba s Deleriumom (1991. – 1997.)

[uredi | uredi kôd]

On the Sunday of Life...

[uredi | uredi kôd]

Uz kompilaciju A Psychedelic Psauna, koja je sadržavala pjesmu "Linton Samuel Dawson" Porcupine Treeja, novoosnovana diskografska kuća Delerium, koju su pokrenuli urednici Freakbeata Richard Allen i Ivor Trueman, odlučila je ponovno objaviti kazete Tarquin's Seaweed Farm i The Nostalgia Factory. Dvjesto primjeraka svake kazete bilo je prodano putem Freakbeatove usluge poštanske narudžbe The Freak Emporium, te je ubrzo Porcupine Tree postao poznat kao tajnoviti novi izvođač u tada podzemnoj britanskoj sceni psihodelične glazbe.

Ubrzo nakon toga Wilson je potpisao ugovor s Deleriumom i tako postao jedan od prvih glazbenika tog izdavača. Prvi uradak objavljen nakon tog događaja jest album koji je kompilirao najbolji materijal s njegovih dviju kazeta, izdan sredinom 1992. pod imenom On the Sunday of Life.... Bio je to jedan od naziva s dugačkog popisa mogućih besmislenih naziva koje je skupio Richard Allen. Ostatak glazbe s izvornih snimki bio je objavljen na kompilaciji Yellow Hedgerow Dreamscape u ograničenoj nakladi.[10]

Godine 1992. Delerium je objavio On the Sunday of Life... u gatefold inačici od 1000 primjeraka. Album se dobro prodavao, pogotovo u Italiji, neko se vrijeme objavljivao na gramofonskim pločama, ali nakon toga se sve do danas objavljivao samo na CD-u. Na albumu se pojavio budući favorit obožavatelja na koncertima i česta skladba na bisu, "Radioactive Toy". Do 2000. godine On the Sunday of Life... prodan je u više od 20.000 primjeraka.[11] On the Sunday of Life... izvorno su trebale činiti četiri ploče/dva CD-a koji bi sadržavali sadržaje obiju kazeta u cijelosti, ali, prema Wilsonovim riječima, na koncu se sastojao od najboljih pjesama s kazeta. Godine 2004. Wilson je remiksao i remasterirao sve tri kazete i objavio ih u box setu od 3 CD-a pod imenom Footprints: Cassette Music 1988-1992. Taj je box set bio podijeljen samo njegovim članovima obitelji i prijateljima.

Up the Downstair

[uredi | uredi kôd]

Dok je uspjeh Porcupine Treeja rastao, Wilsonov su drugi sastav, No-Man, počeli uvelike hvaliti britanski novinari, zbog čega je skupina 1991. godine potpisala ugovor s glavnim britanskim nezavisnim izdavačem, što je dovelo do ugovora s One Little Indian Recordsom i Epic 440/Sonyjem u SAD-u. No-Manov uspjeh omogućio je Wilsonu da napusti svoj redoviti posao i posveti se isključivo glazbi. Sva je Deleriumova izdanja objavio Hit & Run, čiji je izvršni direktor Dave Massey potpisao ugovor s No-Manom i postao usko povezan s Wilsonovim projektom Porcupine Tree.

Drugi je album Porcupine Treeja, Up the Downstair, bio objavljen u svibnju 1993. godine. I taj je album izvorno trebao biti dvostruki; drugi je CD trebao zauzimati "Voyage 34", ali je naknadno bilo odlučeno da će biti objavljena samostalno kao singl. Album je dobio pohvale kritičara, a Melody Maker opisao ga je kao "psihodelično remek-djelo... jedan od albuma godine."[13] Uradak je nastavio spajati elektroničku glazbu s rockom te su se na njemu kao gostujući glazbenici pojavili budući članovi Porcupine Treeja: Richard Barbieri, iz art rock sastava Japan, i Colin Edwin.

U studenom 1993. Voyage 34 ponovno je objavljen uz dodatni dvanaestoinčni singl koji je sadržavao Astralasijin remiks pjesme. Album se uspio naći na indie ljestvici NME-a i ondje ostati šest tjedana; u glazbenom podzemlju postao je klasik za opuštanje usprkos tome što se nije reproducirao na radiju.[11]

The Sky Moves Sideways

[uredi | uredi kôd]

Popularnost Porcupine Treeja narasla je do te mjere da je Wilson želio početi održavati koncerte. Tako je u prosincu 1993. sastav počeo nastupati uživo s pjevačem i gitaristom Stevenom Wilsonom, basistom Colinom Edwinom, bubnjarem Chrisom Maitlandom i klavijaturistom Richardom Barbierijem.[14]

Porcupine Tree - The Sky Moves Sideways (Phase One)

s albuma The Sky Moves Sideways, koji sadrži neke od Wilsonovih najdužih skladbi. Zvuk sastava postao je više elektroničan i ambijentalan s elementima trancea i dijelovima koji zvuče poput neobavezne svirke. Pjesma je uglavnom instrumentalna i sastoji se od četiri stavka; na američkoj inačici albuma za svaki stavak postoji posebna pjesma.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Sva tri nova člana skupine radila su s Wilsonom na raznim projektima prethodnih godina, pogotovo Barbieri i Maitland, koji su činili koncertnu postavu No-Mana. Prvi koncertni album nove postave, Spiral Circus, sadržavao je snimke s njezina prva tri koncerta, među kojima je bio i nastup na radiostanici BBC Radio One.

Sljedeći album Porcupine Treeja objavljen je tek početkom 1995., ali mu je prethodio EP Moonloop, na kojem su posljednje dvije skladbe bile snimljene tijekom snimanja samog albuma te su bile prve snimke na kojima je nastupala nova grupa. Treći studijski album sastava, The Sky Moves Sideways, bio je uspješan kod obožavatelja progresivnog rocka te je tako Porcupine Tree bio prozvan Pink Floydom 1990-ih. Wilsonu je to kasnije teško palo te je izjavio: "Ne mogu utjecati na to. Istina je da sam tijekom snimanja The Sky Moves Sidewaysa malo previše pokušavao zadovoljiti obožavatelje Pink Floyda koji su nas slušali jer ta grupa više nije pravila albume. Žao mi je zbog toga."[10]

The Sky Moves Sideways isticao se opsežnim melodičnim zvukovljem i eksperimentiranjem s ambijentalnim rockom, ali je na koncu bio prijelazni uradak čija je jedna polovica bila snimljena prije nastanka skupine, dok je druga nastala nakon toga. Velik dio albuma zauzela je 35-minutna naslovna skladba, koju je jednom prilikom Wilson želio proširiti tako da zauzme cijeli prostor na albumu. Alternativna inačica pjesme, u kojoj su neki dijelovi glazbe bili izrezani, pojavila se na remasteriranoj inačici albuma iz 2004. godine. Također se pojavila na ljestvicama NME-a, Melody Makera i Music Weeka.[11] Uz EP Moonloop to je bio prvi uradak Porcupine Treeja objavljen u Americi, u kojoj je bio obljavljen u jesen 1995. godine, te je dobio pohvale novinara s obje strane Atlantika. Skupina je iste godine podržala album nekolicinom koncerata na raznim većim mjestima u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Italiji i Grčkoj.

Signify

[uredi | uredi kôd]

Djelomično nezadovoljan time što je The Sky Moves Sideways napola bio grupni, a napola samostalan rad, Porcupine Tree brzo je odlučio snimiti prvi punopravni grupni album. Wilson je priznao da mu se oduvijek "sviđala ideja rock sastava" jer "grupe imaju određenu vrstu glamura, privlačnosti i romantičnosti koje samostalni projekti jednostavno nemaju."[15] Skupina je iduće godine sporadično radila kako bi razvila čvršći i ambiciozniji rock zvuk.

Porcupine Tree - Every Home Is Wired

s albuma Signify. Taj album sadrži kraće skladbe od svojeg prethodnika, kao i prve pjesme nastale suradnjom između Wilsona i ostalih članova sastava.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Steven Wilson na festivalu Strawberry Fair u Cambridgeu 1997. godine.

Nakon objave prvog pravog singla Porcupine Treeja, "Waiting", koji se pojavio na svim britanskim indie ljestvicama, ali i na nacionalnoj britanskoj ljestvici te se puštao diljem Europe, četvrti studijski album, Signify, objavljen je u rujnu 1996. godine. Činila ga je mješavina instrumentalnih skladbi i melodija koje su bile strukturirane poput popularnih pjesama te je spajao razne žanrove rock glazbe s avangardnim stilovima kao što je krautrock.[16] Wilson je komentirao kako je zadovoljan glazbenim stilom albuma: "...Pjesme poput 'Every Home Is Wired' i 'Dark Matter' u potpunosti nadilaze žanr i usporedbe. Vjerujem da stvaramo potpuno originalnu vrstu glazbe koja će obilježiti 1990-te, ali čiji su korijeni i dalje u progresivnoj glazbi."[17] Glazbenici su bili navedeni kao autori nekih skladbi, a pogotovo na pjesmi "Intermediate Jesus", koja je nastala tijekom neobavezne svirke kasnije objavljene na albumu Metanoia krajem 1998. godine.[18] Europski su mediji pokazali veliko zanimanje za sastav tijekom objave navedenog albuma.

U ožujku 1997. grupa je održala tri noćna koncerta u Rimu pred publikom od više od 5.000 ljudi. Sva su tri nastupa bila snimljena za koncertni album Coma Divine – Recorded Live in Rome iz 1997. godine; navedenim se albumom Porcupine Tree oprostio od Delerium Recordsa, koji je smatrao da mu više ne može pružiti potrebne resurse za daljnji rast i svjetsku popularnost.[19] Koncem 1997. prva tri albuma Porcupine Treeja bila su remasterirana i ponovno objavljena. Signify je također bio objavljen u SAD-u, a objavila ga je diskografska kuća Ark 21 Milesa Copelanda.

Godine sa Snapperom (1998. – 2001.)

[uredi | uredi kôd]

Stupid Dream

[uredi | uredi kôd]

Wilson, Barbieri, Edwin i Maitland cijelu su 1998. godinu proveli snimajući svoj peti studijski album, na kojem su skladbe sastava strukturalno postale sličnije tipičnim pjesmama. Wilson je to potvrdio jer ga je u to vrijeme bio "više zanimalo skladanje pjesama u umjetničkom smislu nego stvaranje zvukovlja" te je dodao da su ga nadahnuli Pet Sounds The Beach Boysa, Todd Rundgren, Crosby, Stills, Nash & Young i "sve na čemu je pjevala dobra grupa izvođača". Također je napomenuo da ga je "zainteresirala ideja pop skladbe kao vrste eksperimentalne simfonije".[10]

Porcupine Tree - Pure Narcotic

je singl s albuma Stupid Dream. "Pure Narcotic" akustična je skladba bez bubnjeva. Radioheadov album The Bends imenom se spominje u njezinim stihovima. Stupid Dream označio je promjenu u glazbenom stilu skupine jer su kompozicije bile strukturirane poput uobičajenih pjesama.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Grupa je snimila album dok nije imala ugovor s diskografskom kućom, ali ga je sklopila sa Snapperom/Kscopeom prije nego što je objavila Stupid Dream u ožujku 1999. Album je podržao turnejom u Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji, Grčkoj, Nizozemskoj, Belgiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Poljskoj i SAD-u. Tri singla s uratka, "Piano Lessons", "Stranger by the Minute" i "Pure Narcotic", pojavila su se u glavnoj struji diljem SAD-a i Europe i našla se na britanskim indie ljestvicama te radijskim popisima za reprodukciju. Iako je album označio odmak od prijašnjeg glazbenog stila, skupini je donio novostečenu popularnost i postao njezin najprodavaniji i kritički najprihvaćeniji album do tog vremena.

Lightbulb Sun

[uredi | uredi kôd]

Šesti studijski album Porcupine Treeja, Lightbulb Sun, dovršen u veljači 2000., a kojem je gudačkim aranžmanom pridonio Dave Gregory iz XTC-a, nastavio je nadograđivati na mješavinu pjesama, stvaranje zvukovlja i dinamiku rocka koji su se pojavili na Stupid Dreamu. Objavljen je u svibnju 2000. godine, a prethodio mu je singl "Four Chords That Made a Million". Rasprodanim koncertom u londonskom klubu Scala započeo je manji niz nastupa po Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon kojih je kasnije iste godine sastav nastupio na nekoliko europskih festivala, ali je otišao i na veću turneju na kojoj je bio predgrupa Dream Theateru.[20] Skupina je ostala na turneji sve do kraja 2000. godine i početka 2001. te je tijekom nje prvi put nastupila na više mjesta u Njemačkoj. Posebna inačica Lightbulb Suna objavljena na dva CD-a bila je objavljena u Izraelu i Njemačkoj.

U svibnju je sastav objavio kompilaciju B-strana Recordings, na kojoj se našlo devet pjesama koje su nastale u vrijeme snimanja Stupid Dreama i Lightbulb Suna, ali koje se nisu pojavile na navedenim albumima. Istog je mjeseca Porcupine Tree održao tri koncerta kao predgrupa Marillionu poimence u Francuskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj.[21] U lipnju je skupina održala kraću američku turneju, započevši ju na NEARfestu u Pennsylvaniji, a završivši ju rasprodanim koncertom u The Bottom Lineu u New Yorku. Ubrzo nakon toga grupa je najavila da je potpisala novi međunarodni ugovor s Lavom/Atlantic Recordsom.

Godine s Lavom (2002. – 2005.)

[uredi | uredi kôd]

In Absentia

[uredi | uredi kôd]

Prva i jedina promjena u postavi Porcupine Treeja dogodila se u veljači 2002. godine kad ga je nakon osam godina napustio bubnjar Chris Maitland. Skupini se tada pridružio bubnjar i dugogodišnji poznanik Gavin Harrison. U ožujku 2002. objavljen je box set koji je sadržavao rani rad grupe pod imenom Stars Die: The Delerium Years 1991-1997, a ona je sama započela snimati svoj prvi album za većeg izdavača, odabirući neke od trideset pjesama koje je Wilson napisao u prethodne dvije godine. Snimanje se održavalo u studiju Avatar Studios u New Yorku[22] i Londonu, a u stvaranju albuma uvelike su sudjelovali i inženjer zvuka Paul Northfield te Dave Gregory koji je bio zaslužan za gudačke aranžmane. Album je u Los Angelesu tijekom svibnja miksao Tim Palmer.

Rezultirajući album, In Absentia, Lava Records objavio je u rujnu 2002. godine. Sastav je također objavio i inačicu albuma s 5.1 surround zvukom koji je miksao producent Elliot Scheiner. Ta je inačica albuma osvojila nagradu za najbolji 5.1 miks na dodjeli nagrada Surround Sound Music u Los Angelesu 2004. godine.[23]

Kako bi podržala album, skupina je otišla na četiri turneje po Europi i Sjevernoj Americi, a na jednoj od njih nastupali su sa švedskom metal grupom Opeth. Na turneji novu je postavu sastava proširio dodatni koncertni pjevač i gitarist John Wesley. Tijekom tih turneja glazba Porcupine Treeja na nastupima bila je poduprijeta mračnim i nadrealnim spotovima koje je izradio redatelj i fotograf Lasse Hoile, koji je bio autor i naslovnice za In Absentiju. Dugotrajna promidžbena kampanja za In Absentiju završila je 30. studenog 2003. godine kad je sastav održao rasprodani koncert u London Astoriji.[21]

Porcupine Tree - Blackest Eyes

s albuma In Absentia. Glazbeni se stil skupine ponovo promijenio, a štimung gitara postao je dublji. U pjesmi su prisutni žestok rif, akustični prijelazi i lako pamtljivi refren.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Tijekom 2003. Porcupine Tree osnovao je vlastitu diskografsku kuću, Transmission, čija se internetska prodavaonica nalazila na stranicama izdavača Burning Shed. Prvi uradak koji je objavio Transmission label bila je studijska sesija koja je bila snimljena za XM Radio u Washingtonu, dok je 2004. godine bila objavljena snimka s poljskog radija iz 2001. godine. Skupina se koristila tom diskografskom kućom kako bi objavila dodatne uratke kao što su EP-ovi, demouradci i koncertne snimke. K tome, 2003. godine započeli su ponovno objavljivati i remasterirati svoje uratke, te su tako mnogi raniji albumi bili prošireni na dva CD-a. Među tim su se reizdanjima pojavile ponovno snimljene i remiksane inačice albuma Up the Downstair, The Sky Moves Sideways i Signify na dva CD-a te reizdanja Stupid Dreama i Lightbulb Suna, čiji su CD-ovi sadržavali novi stereo miks i DVD-Audio s 5.1 surround miksom.

Deadwing

[uredi | uredi kôd]

Porcupine Tree - Lazarus

s albuma Deadwing. U pitanju je balada odabrana za europski singl. Sadrži glasovne harmonije Opethova pjevača Mikaela Åkerfeldta. Cijela skladba razvija se preko minimalističke glasovirske melodije.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Početkom 2004. skupina je počela snimati sljedeći album, Deadwing, svoj drugi za izdavače Lava/Atlantic. Album je bio nadahnut scenarijem koji su napisali Wilson i njegov prijatelj redatelj Mike Bennion. Snimanje je bilo dovršeno u studenom 2004. te je Deadwing bio objavljen u Europi i SAD-u tijekom proljeća 2005. u stereo i 5.1 surround inačici, a prije njega bila su objavljena dva singla: "Shallow" u SAD-u i "Lazarus" u Europi. Gostujući glazbenici na albumu bili su Adrian Belew iz King Crimsona i Mikael Åkerfeldt iz Opetha te je bio komercijalno uspješan, djelomično zbog česte reprodukcije pjesme "Shallow", čiji je najviši položaj bio na 26. mjestu Billboardove ljestvice Hot Mainstream Rock Tracks.[24] K tome, "Lazarus" se našao na 91. mjestu Top 100 njemačkih singlova.[25] "Shallow" se našao i u glazbi za film Četiri brata.[26]

Album je osvojio nagradu Surround Music za "najbolji uradak načinjen za surround" iste godine kad je bio objavljen[27] te je bio proglašen drugim najboljim albumom 2005. godine u Sound & Visionu, najrasprostranjenijem američkom časopisu koji se bavi tematikom kućnom elektronikom i zabavom.[28] Porcupine Tree objavio je Deadwing u Japanu 22. ožujka 2006. te je tako to postavo njegov prvi album objavljen u toj državi.

Promidžbena turneja za album započela je u Ujedinjenom Kraljevstvu krajem ožujka. Mike Bennion stvorio je stranicu na Myspaceu posvećenu potencijalnom filmu Deadwing, na kojoj je objavio prvih 15 stranica scenarija te je na nju priložio i trailer.[29] Međutim, iako je scenarij dovršen, projekt je i dalje neaktivan zbog manjka financijskih sredstava.[30]

Godine s Roadrunnerom (2006. – 2010.)

[uredi | uredi kôd]

Fear of a Blank Planet

[uredi | uredi kôd]

Porcupine Tree - Fear of a Blank Planet

singl je s istoimenog albuma. Tekst pjesme govori o dva česta neurobihevioralna poremećaja u tinejdžera u 21. stoljeću: bipolarnom poremećaju i poremećaju manjka pažnje.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

U kolovozu 2006. godine Porcupine Tree objavio je da je potpisao ugovor s Roadrunner Recordsom.[31] Prije nego što je Roadrunner objavio njegov prvi album, sastav je 10. listopada 2006. godine objavio svoj prvi koncertni DVD, Arriving Somewhere.... Popratila ga je kraća turneja tijekom čije je prve polovice grupa svirala 50 minuta novog materijala s nadolazećeg albuma. U Europi joj je predgrupa bio švedski Paatos, a u SAD-u ProjeKCt Six.[21]

Skupina je u siječnju 2007. godine najavila da će naziv idućeg albuma biti Fear of a Blank Planet te je album bio objavljen 16. travnja 2007. godine.[32] Album se pojavio na glazbenim ljestvicama u gotovo svim europskim državama[33] te je njegov najviši položaj na ljestvici Billboard 200 bila na 59. mjestu. Tijekom turneje iste godine sastav je nastupio u državama u kojima prethodno nikad nije bio, među kojima su bili Finska i Meksiko. Tijekom nje pojavio se i na glazbenim festivalima kao što je Voodoo Experience u New Orleansu, njemačkim festivalima Hurricane[34] i Southside[35] te festivalu Download u Donington Parku.[36] Svoje prve koncerte u Australiji grupa je održala 2008. godine.

Porcupine Tree - Way Out of Here

s albuma Fear of a Blank Planet. Skladba sadrži zvukovlje čiji je autor bio Robert Fripp, gitarist King Crimsona, te je značajna po tome što je jedina pjesma na albumu koju su skladali svi članovi grupe.
Problemi sa slušanjem datoteke? Pogledajte pomoć.

Tekstovi pjesama na albumu bave se uobičajenim poremećajima u ponašanju ljudi u 21. stoljeću, pogotovo među mlađima, a među njima su bipolarni poremećaj, poremećaj manjka pažnje, zloupotrebljavanje droge, otuđenost[37] i deprivacija koju uzrokuju masovni mediji.[30] Koncept albuma nadahnuo je roman Lunar Park Breta Eastona Ellisa,[38] a njegov naziv aludira na album Public Enemyja, Fear of a Black Planet, a oba albuma prikazuju razne sukobe koji u određeno vrijeme utječu na društvo. Wilson je napomenuo da iako je odnos između rasa bio glavni problem među mladim ljudima u vrijeme kad je bio objavljen album Public Enemyja, u 21. ga je stoljeću zamijenila opća površnost, dosada i povučenost.[39] Na albumu su gostovali Rushev Alex Lifeson i King Crimsonov Robert Fripp.

Wilson: "Bojim se da generacija djece koja se rađa u vrijeme ove revolucije informacija, koja raste s internetom, mobitelima, iPodima, ovom kulturom preuzimanja, Američkim idolom, reality emisijama, lijekovima na recept, PlayStationima—zbog svih tih stvari ljudi zaboravljaju ono što je doista važno u životu, odnosno ne razvijaju znatiželju."[40]

Richard Barbieri tijekom nastupa Porcupine Treeja 2007. godine u Krakovu, Poljskoj.

Dana 5. studenog 2007. Fear of a Blank Planet osvojio je nagradu Album godine na dodjeli nagrada časopisa Classic Rock.[41] U prosincu 2007. nominiran je za nagradu Grammy za najbolji surround sound album, ali ga je u tome potukao Love The Beatlesa.[42] Album je u anketi web-stranice Dutch Progressive Rock Page bio proglašen "najboljim albumom 2007. godine".[43]

Novi EP pod imenom Nil Recurring objavljen je 17. rujna 2007. te su se na njemu nalazile neobjavljene skladbe nastale tijekom snimanja Fear of a Blank Planeta te je i na njima sudjelovao Robert Fripp. Drugi dio turneje započeo je 3. listopada 2007. i tijekom njega sastav je svirao skladbe s EP-a. Nil Recurring našao se na osmom mjestu britanske ljestvice Top 30 indie albuma.[44] EP je 18. veljače 2008. ponovno objavio Peaceville Records.[45]

Snimka uglavnom akustičnog nastupa koji se održao 4. listopada 2007. u trgovini Park Avenue CDs u Orlandu, Floridi bila je objavljena 18. veljače 2008. godine na CD-u We Lost The Skyline.[46] Naziv uratka aludira na tekst pjesme "The Sky Moves Sideways (Phase One)", kojom je počeo taj koncert. Album je na gramofonskoj ploči bio objavljen 21. ožujka 2008. godine.[47] Iako je izvorno cijeli sastav trebao nastupiti, zbog manjka prostora u trgovini koncert su održala samo dva gitarista, Wilson i John Wesley.

The Incident

[uredi | uredi kôd]

Grupa je otišla na kraću europsku turneju u listopadu 2008. godine kako bi snimila svoj drugi koncertni film, Anesthetize. Snimanje se održavalo od 15. do 16. listopada u koncertnoj dvorani 013 u Tilburgu, Nizozemskoj.[48] Tijekom jednog od tih nastupa Wilson je spomenuo da je Porcupine Tree počeo raditi na novom albumu te da ga planira objaviti 2009. godine.[49] Koncertni film objavljen je 20. svibnja 2010. na DVD-u i Blu-Rayu.

Sastav je počeo snimati svoj deseti studijski album The Incident u veljači 2009. To je potvrdila sama grupa izjavivši: "Skladanje pjesama za idući studijski album PT-a već je u tijeku. Skupina je nedavno provela dva tjedna na engleskome selu gdje je radila na novim pjesmama. Snimanje tih skladbi i tridesetpetominutnog ciklusa pjesama Stevena Wilsona započelo je tijekom veljače..."[50] Nakon nekoliko mjeseci Wilson je komentirao da je tridesetpetominutna pjesma evoluirala u pedesetpetominutnu i tako zauzela cijeli CD.

Na službenoj web-stranici Porcupine Treeja 12. su lipnja 2009. bili navedeni detalji o novom albumu: "Album će 21. rujna diljem svijeta kao dvostruki CD objaviti Roadrunner Records. U središtu se nalazi istoimena skladba, koja zauzima cijeli prvi CD. Pedesetpetominutni uradak nadrealni je ciklus pjesama o početcima i krajevima i osjećaju da ‘nakon ovoga više ništa neće biti isto’. Producenti na albumu bili su sami članovi skupine te album zaključuju četiri zasebne skladbe koje su članovi napisali tijekom prošlog prosinca – Flicker, Bonnie the Cat, Black Dahlia i Remember Me Lover, koje se pojavljuju na zasebnom CD-u veličine EP-a, označavajući tako svoju nezavisnost od ciklusa pjesama."[51] Album je označio najveći komercijalni uspjeh skupine do danas, našavši se na 23. mjestu britanske ljestvice albuma i unutar top 25 mjesta američke ljestvice Billboard.

Grupa je objavila još jedan koncertni album, Atlantu, u lipnju 2010. Nastup je bio snimljen 29. listopada 2007. u Roxy Theatreu u Atlanti tijekom promidžbene turneje za album Fear of a Blank Planet. Distribuirao se isključivo preko interneta, a sva je dobit bila donirana Micku Karnu kako bi mogao platiti svoje liječenje protiv raka.[52]

Neaktivnost i raspad (2011. – 2020.)

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je promidžbena turneja za The Incident završila 2010. godine, Wilson je ostatak te i iduće godine proveo snimajući i objavljujući svoj drugi samostalni album, Grace for Drowning, i Blackfieldov treći album, Welcome to My DNA. U početku je grupa komentirala da bi 2012. godine mogla raditi na novoj glazbi, sam je Wilson istaknuo da bi to moglo biti "početkom 2012",[53] dok je Harrison pretpostavio da bi mogla početi s radom 2012. godine, a uradak objaviti iduće godine.[54] Međutim, takvi su se planovi ubrzo promijenili; Wilson je izjavio da će se u budućnosti nastaviti baviti svojom samostalnom karijerom. Zbog tog je novog pristupa tijekom prve polovice 2012. godine došlo do drugog dijela promidžbene turneje za Grace for Drowning, snimanja trećeg samostalnog albuma, koji je Wilson tijekom druge polovice iste godine snimio sa svojim koncertnim sastavom[55] i objavio ga početkom 2013.,[56] i promidžbene turneje za taj album koja je trajala većinu 2013. godine.[57] Wilson je i dalje tvrdio da se skupina "nije raspala" i da se "nema namjeru razići",[58] ali je dodao i da trenutno ne planira snimiti novi album.[59] Iako je rekao da i dalje "želi da se jednom prilikom Porcupine Tree opet okupi", dodao je da ne zna u kojem bi ga glazbenom smjeru odveo jer mu je "dosta metal glazbe",[60] a jednom njezinom članu ne sviđa se džez i zbog toga ne bi mogla biti slična ni njegovim samostalnim albumima.[58]

U lipnju 2012. godine Wilson ponovno je istaknuo da se želi usredotočiti na svoju samostalnu karijeru te je na pitanje "...Postoji li mogućnost da će Porcupine Tree prestati postojati?" odgovorio: "Iskreno, ne znam. Trenutno mi je najvažnija samostalna karijera. Mislim o njoj više nego o bilo čemu drugome, više se usredotočujem na nju nego na bilo što drugo, uživam u njoj više nego u bilo čemu drugom..."[60] Koncertni album od 2 CD-a, Octane Twisted, objavila je tog studenog diskografska kuća sastava, Kscope, te se na njemu nalazila koncertna snimka The Incidenta u cijelosti, sastavljena od materijala snimljenog na koncertima održanim 2010. u Riviera Theateru u Chicagu i Royal Albert Hallu.[61] U svibnju 2013. Wilson je ponovio svoj stav o statusu skupine: "...Nije da se sastav raspao ili bilo što takvoga. I dalje bismo se mogli okupiti za godinu dana ili pet, deset godina. Doista ne mogu reći jer trenutno nema nikakvih planova."[62] Edwinov je stav bio jednak.[5]

Nakon što je Wilson u veljači 2013. godine objavio svoj treći studijski album, The Raven That Refused to Sing (And Other Stories), i otišao na promidžbenu turneju koja je trajala do kraja godine, uspjeh tog albuma natjerao ga je da tijekom 2014. nastavi skladati i snimati četvrti samostalni album Hand. Cannot. Erase. i objavi ga 2015.; tako je mogući rad s Porcupine Treejem odgodio do barem 2016. godine.[63] U ožujku 2015. godine Wilson je komentirao: “Ako se Porcupine Tree ikad ponovo okupi—i, k tome, nikad nisam rekao da je to nemoguće—bit će to sporedni projekt. Sad bi svi trebali znati da mi je moja samostalna glazbena karijera najvažnija.”[64]

Godine 2016. Wilson je iznio dva različita stava o mogućem ponovnom okupljanju. U intervjuu s Prog Magazineom u veljači te godine izjavio je da postoji "velika vjerojatnost" da će se Porcupine Tree ponovo okupiti kako bi snimio još jedan studijski album negdje u budućnosti.[65] Međutim, kad je u kolovozu 2016. bio upitan o mogućnosti koncerta Porcupine Treeja, Wilson je odgovorio: "Čekat ćete još dugo, taj sastav više ne postoji."[66] U kolovozu 2017. Wilson je objasnio: "Nije slučajno da su sve druge suradnje postale sekundarne sad kad je moj samostalni projekt postao popularan. Porcupine Tree nije snimio album od 2009., a No-Man od 2008. Trenutno se ne želim kreativno baviti ičim drugim što nije moj samostalni rad. Moja samostalna karijera zadovoljava moje trenutne glazbene potrebe."[67]

U intervjuu održanom u ožujku 2018. Wilson je bio upitan kakve su šanse da Porcupine Tree opet postane aktivan. Odgovorio je: "Iskreno, rekao bih nula posto jer jednostavno nisam takva osoba. Ne idem natrag. Ne želim ići natrag. Želim ići naprijed, želim raditi različite stvari, želim raditi s različitim ljudima, želim istražiti različite vrste glazbe. Čini mi se da bi [ponovno pokretanje Porcupine Treeja] bio strašan korak unazad. Ponosim se diskografijom; ondje je, postoji, ali dovršena je, gotova."[68] Međutim, u veljači 2021. Wilson je izjavio da bi do ponovnog okupljanja sastava ipak moglo doći u vrijeme kad se takav potez uopće ne bi očekivao.[69]

Ponovno okupljanje (2021. – danas)

[uredi | uredi kôd]

Dana 27. listopada 2021. službeni profili Porcupine Treeja, Wilsona i Harrisona diljem društvenih mreža podijelili su kraći teaser i poveznicu na prijavu na popis e-adresa, čime su nagovijestili novi uradak. Također je objavljena stilizirana slika s natpisom "P/T C/C". Dana 1. studenoga skupina je objavila "Harridan", prvi singl u gotovo 13 godina, i izjavila je da će jedanaesti album Closure / Continuation biti objavljen 24. lipnja 2022. pod licencijom Music For Nations.[70]

Glazbeni stil

[uredi | uredi kôd]

Utjecaji

[uredi | uredi kôd]

Neki glazbeni utjecaji Porcupine Treeja vuku podrijetlo još iz Wilsonova djetinjstva, kad su si njegovi roditelji davali poklone za Božić. Njegov je otac dobio The Dark Side of the Moon Pink Floyda, a njegova majka Love to Love You Baby Donne Summer. Oba je nosača zvuka Wilson često slušao te su utjecali na njegovo skladanje pjesama.[71] Među ostalim poznatim utjecajima nalaze se Camel,[72] Karlheinz Stockhausen i ABBA.

Kad je bio tinejdžer, Wilsonu se kraće vrijeme sviđao novi val britanskog heavy metala, no čim je otkrio glazbu iz 1970-ih i progresivni rock, počeo se manje zanimati za metal i više za eksperimentalnu glazbu. Tijekom 2000-ih otkrio je skupine kao što su Gojira, Sunn O))), Neurosis i Meshuggah, zbog kojih se ponovo zainteresirao za metal. "Dugo vremena nisam znao kamo su otišli svi ti kreativni glazbenici...", rekao je Wilson, "i otkrio sam da se bave ekstremnim metalom". Ubrzo nakon toga postao je producent triju albuma švedskog progresivnog death metal sastava Opeth, koji je podosta utjecao na način na koji sklada pjesme.[73]

U skladbama skupine primjetljiv je i utjecaj krautrocka i elektroničke glazbe; Wilson je obožavatelj grupa kao što su Can, Neu!, Tangerine Dream,[74] ali i glazbenika kao što su Squarepusher, Aphex Twin,[22] Klaus Schulze i Conrad Schnitzler.[15][74] Wilson je nekoliko puta spomenuo da mu se sviđa rad američkog glazbenika Trenta Reznora, jedinog službenog člana Nine Inch Nailsa.[14][75][76]

Steven Wilson 28. studenog 2007. u Areni u Poznanju, Poljskoj.

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Glazbu Porcupine Treeja često se opisuje melankoličnom. Wilson je spomenuo da glazbom kanalizira svoje negativne osjećaje[77] i "egzorcira [negativne] dijelove sebe"[78] jer mu je "lakše pisati pjesme o negativnoj nego o veseloj strani svijeta."[20] Na koncertnom albumu Warszawa, snimljenom tijekom radijskog nastupa, prije nego što je sa sastavom odsvirao pjesmu "Stop Swimming", Wilson kaže da je "najtužnija glazba često najljepša."

Porcupine Tree skupina je koja se usredotočuje na albume, odnosno na albumima koje snima mnoge su skladbe međusobno povezane.[22] Wilson je komentirao:

 »"Ono što je važno za Porcupine Tree jest da sve naše pjesme predstavljaju jedinstveni zvukovni svijet. Ne volim kad svaka pjesma zvuči poput kakve druge pjesme. Uglavnom je stvar u tome da treba pronaći pravi zvukovni svijet, nije važno hoće li te ondje odvesti kakva tekstura, bubnjarski ritam ili određena glazbena atmosfera."[22]«

Na svojim se snimkama sastav koristio melotronom, bendžom, dulcimerom i gimbrijem, kao i ostalim glazbalima neuobičajenim za rock skupine.

Glazba Porcupine Treeja vrlo je teksturalna i eksperimentalna te se često mnogi žanrovi spajaju u jednoj pjesmi. Rad sastava značajan je po svojoj atmosferičnosti, kojoj uglavnom doprinose Barbierijev stil sviranja klavijatura i mogućnosti obrade zvuka, kao i Wilsonov osjećaj za kinematografiju, koji je razvio kao obožavatelj redatelja Davida Lyncha, čiji su filmovi čuveni po svojem zvukovnom sadržaju.[79][80] Ovako Wilson opisuje zvuk skupine: "Vrlo je slojevita, a produkcija i aranžman vrlo su složeni i visoke kvalitete".[81] Uz normalnu inačicu albumi Stupid Dream, Lightbulb Sun, In Absentia, Deadwing, Fear of a Blank Planet i The Incident dostupni su i u DTS (5.1 Surround Sound) miksu; ova je tehnika miksanja za sastav u kasnijem razdoblju postala uobičajena.

Koncerti skupine također su bili hvaljeni te ju je 2010. godine Music Radar stavio na četvrto mjesto popisa "30 najboljih trenutnih koncertnih izvođača diljem svijeta".[82]

Porcupine Tree često se klasificira kao progresivni rock sastav. Iako ju mnogi slušatelji opisuju takvom, Steven Wilson nekoliko je puta u prošlosti iskazao da mu se ne sviđa izraz "progresivni" kad se njime opisuje grupu.[15] Međutim, nedavno je komentirao da je počeo prigrljivati tu riječ jer što više vremena prolazi, ona postaje "puno širi pojam".[39] Nekoliko je puta istaknuo da ne voli kad novinari uspoređuju Porcupine Tree s neo prog skupinama ili ga nazivaju 'novim Pink Floydom'. U intervjuu s nizozemskom web-stranicom Progressive Rock Page Wilson je komentirao: "To je vrlo uvredljivo jer insinuira život u sjeni neke druge skupine. Nikad nisam htio biti novi netko, samo sam želio biti stari ili novi Porcupine Tree."[30]

Nasljeđe

[uredi | uredi kôd]

Porcupine Tree utjecao je na novu generaciju glazbenika i skupina.[83] Riverside je na početku svojeg postojanja bio obožavatelj Porcupine Treeja,[84][85] kao i američki Abigail's Ghost, čiji su predvodnici komentirali da je In Absentia najbolji album koji su ikada čuli.[86] Ostali izvođači koji su uvelike bili nadahnuti skupinom bili su Parallel or 90 Degrees Andyja Tillisona,[87] Kingfisher Sky,[88] The Man-Eating Tree,[89][90] Coshish,[91] For All We Know (projekt Ruuda Joliea iz Within Temptationa),[92] Gandalf's Fist[93][94] i DeeExpus, koji je nastao nakon što je njegov osnivač, Andy Ditchfield, otišao na koncert Porcupine Treeja.[95]

Anders Nyström iz švedske grupe Katatonia komentirao je da su uradci Porcupine Treeja uvelike utjecali na Katatoniju nakon njezine death metal-faze.[96] Luc Lemay, vođa tehničkog death metal sastava Gorguts, izjavio je da mu je The Incident bilo "veliko otkriće" i da je nadahnuo njegov noviji način skladanja pjesama.[97] Spomenuo je da je koncert na promidžbenoj turneji za taj album bio jedan od dva najvažnija na kojim je ikad bio.[98] Elektronički producent Seven Lions komentirao je kako je skupina utjecala na njegove dubstep i drum and bass skladbe.[99][100] Među ostalim glazbenicima koji su istaknuli utjecajnost Porcupine Treeja su Leprous,[101][102] Steffen Kummerer iz Obscure,[103] Between the Buried and Me,[104][105][106] Mudvayne,[107] Nosound,[108] Fear My Thoughts,[109][110] The Mins,[111] Wastefall,[112] Khors,[113] Knight Area,[114] Long Distance Calling,[115] Morgion,[116] Kyros,[117] Signal2Noise (projekt Douga Blaira iz W.A.S.P.-a),[118] Destrage,[119] Thurisaz,[120] Ahab,[121][122] Sylvan,[123] Also Eden,[124] District Unknown,[125] Underground Authority,[126] Steve Vantsis,[127][128] i Dial.[129]

Uz one izvođače koji su komentirali da je Porcupine Tree direktno utjecao na njihove karijere, među ostalim glazbenicima koji su pohvalili rad skupine su Neil Peart,[130] Alex Lifeson,[131] Adrian Belew,[132] Jordan Rudess,[133] Mike Portnoy,[134] Arjen Lucassen,[135] Rob Swire,[136] Haken,[137] Øystein Brun (Borknagar),[138] Greg Hampton,[139] Amorphis,[140][141] Consecration,[142][143] Lori Lewis[144] i Declan Burke.[145]

Članovi sastava

[uredi | uredi kôd]
Sadašnja postava
Bivši članovi
Koncertni članovi
  • John Wesley – gitara, prateći vokali (2002. – 2010.)

Vremenska crta

[uredi | uredi kôd]

Diskografija

[uredi | uredi kôd]
Studijski albumi

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ O'Brien, Jon. Steven Wilson | Music Biography, Credits and Discography. AllMusic. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  2. ↑ a b Porcupine Tree. Metal Storm. Pristupljeno 8. srpnja 2011.
  3. ↑ Mettler, Mike. 14. travnja 2015. Stripped down and reimagined in brass, Porcupine Tree takes on a whole new life. Digital Trends. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. studenoga 2016.
  4. ↑ a b Raggett, Ned. 26. travnja 2001. Porcupine Tree. AllMusic. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. rujna 2011. Pristupljeno 8. srpnja 2011.
  5. ↑ a b Whitman, Howard. 8. travnja 2013. Branching Out: Entertainmenttell.com Interviews Colin Edwin of Porcupine Tree. TechnologyTell.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. travnja 2013. Pristupljeno 18. lipnja 2016.
  6. ↑ Ciminelli, Eddie. Finding a Prickly Place in History. PopMatters. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2017. Pristupljeno 16. kolovoza 2017.. [...] Through the years, they have amassed over a dozen albums in their discography, [...] while collecting critical adulation and a cultish following. Porcupine Tree’s fans are some of modern music’s most loyal but faceless; journeying with the band from one stepping stone to the next, no matter how distant their evolution finds them straying from their last effort.
  7. ↑ Ling, Dave. 9. veljače 2005. Porcupine Tree: In For The Quill. Classic Rock. TeamRock.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2016. Pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  8. ↑ Humphries, Stephen. 21. rujna 2010. Outcast from the Mainstream: An Interview with Steven Wilson. PopMatters. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2013. Pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  9. ↑ J Salmeron. 22. studenoga 2013. Kill Your iPod: An Interview with Steven Wilson. ww.metalblast.net. Bremen, Germany. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2016. Pristupljeno 4. kolovoza 2017.
  10. ↑ a b c d e Sander, Ed. Porcupine Tree: Stupid Dream. The Dutch Progressive Rock Page. Pristupljeno 7. siječnja 2007. |archive-url= nije ispravan: timestamp (pomoć)
  11. ↑ a b c d Porcupine Tree Biography. PorcupineTree.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2008. Pristupljeno 15. svibnja 2007.
  12. ↑ Häberle, Uwe. Steven Wilson -The Complete Discography (6th Edition), p. 20 (PDF). Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 21. lipnja 2007. Pristupljeno 15. svibnja 2007.
  13. ↑ Delerium Records: Porcupine Tree – Up The Downstair. 2000. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2007. Pristupljeno 18. travnja 2008.
  14. ↑ a b Kahn, Scott. Steven Wilson: Fear of a Blank Interview. MusicPlayers.com. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  15. ↑ a b c Kranitz, Jerry; Henderson, Keith. Srpanj 1999. Porcupine Tree (Review/Interview). Aural Innovations. Pristupljeno 7. siječnja 2007. |archive-url= nije ispravan: timestamp (pomoć)
  16. ↑ Ezell, Brice. 2. travnja 2012. Prog's Only Stupid Dream: Porcupine Tree - "Even Less". PopMatters. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2013. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  17. ↑ Record Collector November 1996, issue 207. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2006. Pristupljeno 7. siječnja 2007.
  18. ↑ Porcupine Tree – Discography. porcupinetree.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2008. Pristupljeno 6. travnja 2008.
  19. ↑ DPRP : Counting Out Time: Porcupine Tree – Stupid Dream. The Dutch Progressive Rock Page. Pristupljeno 16. srpnja 2008. |archive-url= nije ispravan: timestamp (pomoć)
  20. ↑ a b Specials – Steven Wilson Interview. The Dutch Progressive Rock Page. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2004. Pristupljeno 7. travnja 2008.
  21. ↑ a b c Porcupine Tree – Complete Tour History. porcupinetree.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. srpnja 2010. Pristupljeno 2. travnja 2008.
  22. ↑ a b c d Laurence, Alexander. Rujan 2002. Porcupine Tree interview. Free Williamsburg. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2008. Pristupljeno 13. travnja 2008.
  23. ↑ 2004 Surround Music Award Winners and Exclusive Report. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. ožujka 2005. Pristupljeno 5. rujna 2005.
  24. ↑ Billboard Peak Position of 'Shallow'. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2008. Pristupljeno 7. siječnja 2007.
  25. ↑ Porcupine Tree – Lazarus – Music Charts. αCharts.us. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2011. Pristupljeno 21. siječnja 2007.
  26. ↑ Four Brothers (2005) – Soundtracks. The Internet Movie Database. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2007. Pristupljeno 2. travnja 2008.
  27. ↑ Surround Expo 2005. 15. prosinca 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2005. Pristupljeno 15. prosinca 2005.
  28. ↑ S&V 2005 Entertainment Awards. 4. veljače 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2021. Pristupljeno 3. rujna 2012.
  29. ↑ MySpace.com – deadwing – UK. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2008. Pristupljeno 15. srpnja 2008.
  30. ↑ a b c Koolen, Martien; van der Vorst, Bart Jan. DPRP Specials – Porcupine Tree – Interview 2008. The Dutch Progressive Rock Page. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2008. Pristupljeno 5. travnja 2008.
  31. ↑ PORCUPINE TREE SIGN DEAL WITH ROADRUNNER. Rockdetector. 7. kolovoza 2006. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. listopada 2006. Pristupljeno 7. siječnja 2007.
  32. ↑ News: Porcupine Tree Unveil Fear Of A Blank Planet in NYC!. Sea of Tranquility. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2011. Pristupljeno 26. siječnja 2007.
  33. ↑ Porcupine Tree – Fear of a Blank Planet – Music Charts. αCharts.us. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2011. Pristupljeno 6. travnja 2008.
  34. ↑ Hurricane Festival 2007 Lineup. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2007. Pristupljeno 17. ožujka 2007.
  35. ↑ Southside Festival 2007 Lineup. Last.fm. Pristupljeno 17. ožujka 2007.
  36. ↑ Download Festival 2007 Lineup. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. prosinca 2007. Pristupljeno 14. svibnja 2007.
  37. ↑ Haster, Marcel. 6. srpnja 2007. porcupine tree. ProgressiveWorld.net. Pristupljeno 5. travnja 2008.
  38. ↑ Laird, Tam. 20. travnja 2007. Interview with Steve Wilson in Preston 53 Degrees venue. Caerllysi Music. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2007. Pristupljeno 20. travnja 2007.
  39. ↑ a b Kelley, Joey. Travanj 2007. Interview with Steven Wilson at ProgArchives Forum. Pristupljeno 8. svibnja 2007. |archive-url= nije ispravan: timestamp (pomoć)
  40. ↑ Harris, Chris. 23. ožujka 2007. Porcupine Tree's Wilson Talks Complex New LP, Project With Opeth's Akerfeldt. MTV News. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. siječnja 2015. Pristupljeno 12. travnja 2008.
  41. ↑ Oh, what a night!. Classic Rock. 6. studenoga 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2007. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  42. ↑ 50th Annual GRAMMY Nominations. Music Ramble. 6. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2007. Pristupljeno 6. prosinca 2007.
  43. ↑ DPRPoll 2007 Results. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. travnja 2008. Pristupljeno 5. travnja 2008.
  44. ↑ BBC – Radio 1 – Chart Show. BBC Radio 1. 24. veljače 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. travnja 2008. Pristupljeno 3. ožujka 2008.
  45. ↑ Mytton, David. Nil Recurring on Peaceville Records. The Seaweed Farm. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. svibnja 2011. Pristupljeno 29. ožujka 2010.
  46. ↑ The Seaweed Farm: Nil Recurring and We Lost The Skyline released today!. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2020. Pristupljeno 18. veljače 2008.
  47. ↑ Mytton, David. We Lost The Skyline vinyl edition. The Seaweed Farm. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2011. Pristupljeno 21. ožujka 2008.
  48. ↑ Porcupine Tree – News. 5. lipnja 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2008. Pristupljeno 23. lipnja 2008.
  49. ↑ New Porcupine Tree Album in 2009. 20. listopada 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2009. Pristupljeno 22. studenoga 2008.
  50. ↑ Porcupine Tree – News. 16. prosinca 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2008.
  51. ↑ The Incident. Porcupine Tree. 12. lipnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2008. Pristupljeno 15. lipnja 2009.
  52. ↑ Mick Karn Appeal. 29. prosinca 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. prosinca 2010. Pristupljeno 6. svibnja 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link), – 4 June 2010. mickkarn.net
  53. ↑ Siwasaki. 6. srpnja 2011. Interview: Guitarist Steven Wilson of Blackfield and Porcupine Tree. Guitar World. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2011. Pristupljeno 17. listopada 2011.
  54. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2014. Pristupljeno 9. kolovoza 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  55. ↑ Thodoris. Prosinac 2011. Interview: Steven Wilson (solo, Porcupine Tree, Blackfield, No-Man). Hit Channel (objavljeno 12. travnja 2012.). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. kolovoza 2014. Pristupljeno 14. lipnja 2016.
  56. ↑ Steven Wilson: Luck's What You Make It. Allaboutjazz.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  57. ↑ Steven Wilson: Luck's What You Make It. Allaboutjazz.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  58. ↑ a b Steven Wilson - The Definitive Interview. 17. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. prosinca 2012. Pristupljeno 6. svibnja 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  59. ↑ Steven Wilson, The Progressive Music Legend, Talks To Stereoboard About His Solo Work (Interview P2). Stereoboard. 9. prosinca 2011. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  60. ↑ a b Backstage with Steven Wilson. Rolling Stone India. 24. lipnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. rujna 2012. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  61. ↑ Kscope. Kscope. 3. kolovoza 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. kolovoza 2012. Pristupljeno 3. kolovoza 2012.
  62. ↑ Kielty, Martin. 18. travnja 2013. Porcupine Tree On Hold, Steven Wilson Confirms. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. travnja 2013.
  63. ↑ ‘The Raven…’ anniversary update from SW –. Stevenwilsonhq.com. 18. veljače 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. lipnja 2014. Pristupljeno 29. lipnja 2014.
  64. ↑ Steven Wilson: Hiding in Plain Sight. Under the Radar. 2. ožujka 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2015. Pristupljeno 5. ožujka 2015.
  65. ↑ Steven Wilson Confirms He Will Very Likely Release a New Album With Porcupine Tree - Music News @ Ultimate-Guitar.Com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2016.
  66. ↑ Steven Wilson - Timeline | Facebook. www.facebook.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2018. Pristupljeno 4. kolovoza 2016.
  67. ↑ A Specialist in Dying Arts: An Interview with Steven Wilson. popmatters.com. 30. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. veljače 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  68. ↑ Steven Wilson eonmusic Interview March 2018. eonmusic: music for life. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2018. Pristupljeno 28. travnja 2018.
  69. ↑ Trapp, Philip. 17. veljače 2021. Steven Wilson: Porcupine Tree Could Return When Fans Least Expect It. Loudwire.com. Pristupljeno 25. lipnja 2021.
  70. ↑ Krol, Charlotte. 1. studenoga 2021. Porcupine Tree return with new single ‘Harridan’ and ‘CLOSURE/CONTINUATION’ album announcement. NME. Pristupljeno 1. studenoga 2021.
  71. ↑ Steven Wilson Insurgentes Biography. Kscope. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. veljače 2010. Pristupljeno 11. travnja 2010.
  72. ↑ Thodoris. Lipanj 2013. Interview: Steven Wilson (solo, Porcupine Tree). Hit Channel (objavljeno 12. travnja 2012.). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. listopada 2013. Pristupljeno 14. lipnja 2016.
  73. ↑ Jeff. 19. studenoga 2007. Porcupine Tree interview (01/2008). Metal Storm. Toulouse, France (objavljeno 1. siječnja 2008.). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2011. Pristupljeno 7. travnja 2008.
  74. ↑ a b Kieffer, Geoff. 10. veljače 2004. Chasing Ghosts in the Dark. Steven Wilson Headquarters. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. travnja 2008. Pristupljeno 10. travnja 2008.
  75. ↑ Povarchik, Roy. 26. lipnja 2007. Interview with: Porcupine Tree lead guitarist/singer/songwriter Steven Wilson. Alternative-Zine.com. Tel Aviv. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2007. Pristupljeno 7. travnja 2008.
  76. ↑ Felix, David; Rodrigues, Carlos. 12. svibnja 2005. Interview: Steven Wilson (Porcupine Tree). Rock Eyez. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2005. Pristupljeno 7. travnja 2008.
  77. ↑ Prasad, Anil. 2004. Porcupine Tree – Shadows and light. Innerviews. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2008. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  78. ↑ Prasad, Anil. 2005. Porcupine Tree – Cinematic catharsis. Innerviews. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2008. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  79. ↑ KNAC.COM – Features – Interview With Porcupine Tree's Steven Wilson. 25. lipnja 2005. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2008. Pristupljeno 11. travnja 2008.
  80. ↑ Steven Wilson's MySpace. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2008. Pristupljeno 11. travnja 2008.
  81. ↑ Porcupine Tree in Absentia DVD-Audio – Steven Wilson Interview. HighFidelityReview.com. 7. ožujka 2004. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2008. Pristupljeno 8. travnja 2008.
  82. ↑ Snimka zaslona popisa "30 najboljih trenutnih koncertnih izvođača diljem svijeta". 26. ožujka 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. ožujka 2012. Pristupljeno 6. svibnja 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)/"The 30 greatest live acts in the world today" by Music Radar. 17. rujna 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2012. Pristupljeno 6. svibnja 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  83. ↑ Prasad, Anil. 2012. Steven Wilson - Art as a mirror. Innerviews. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2012. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  84. ↑ Blum, Jordan. 13. prosinca 2010. An Interview with Riverside/Lunatic Soul Frontman Mariusz Duda. www.seaoftranquility.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. listopada 2011. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  85. ↑ Martti; Ivor. 25. lipnja 2009. Riverside interview (07/2009). Metal Storm. Tallinn, Estonia (objavljeno 23. srpnja 2009.). Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2010. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  86. ↑ Batmaz, Murat. 22. srpnja 2007. Interviews: Abigail's Ghost Talk About Their Hot Debut Selling Insincerity. www.seaoftranquility.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. siječnja 2011. Pristupljeno 25. prosinca 2016.. Kenneth Wilson: I personally believe that In Absentia is the best album I've ever owned, so yes, I'm very much inspired by Porcupine Tree. [...]
    Joshua Theriot: They're a great band. Gavin Harrison is probably my favorite drummer ever. I'd also have to say that In Absentia is sonically the best work of art I've ever listened to. [...]
  87. ↑ van der Vorst, Bart Jan. Studeni 2003. The Tangent: Andy Tillison. The Dutch Progressive Rock Page. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. lipnja 2004. Pristupljeno 13. veljače 2017.. [...] Sam Blain and myself were very influenced by them when we first heard Porcupine Tree we were very very excited. And we formed our band, Parallel or 90 Degrees because we'd heard Porcupine Tree. And I really don't think there would have been a Parallel or 90 Degrees if it hadn't been for Porcupine Tree. [...]
  88. ↑ Smith, Dave. 9. travnja 2011. KINGFISHER SKY LIVE INTERVIEW. www.ravenheartmusic.com. Lydney, Gloucestershire, England. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2013. Pristupljeno 11. veljače 2017.
  89. ↑ Mahrer, Sandy. 31. svibnja 2010. The Man-Eating Tree: Back to life. www.stalker.cd. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2017. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  90. ↑ Riessinger, Bianca. 29. rujna 2010. Interview: 2010-09-29 The Man-Eating Tree Band anzeigen (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2017. Pristupljeno 11. veljače 2017.
  91. ↑ Dodgin, Rich. 16. travnja 2014. Interview with Coshish. All About the Rock. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. travnja 2014. Pristupljeno 1. kolovoza 2017.. Hamza Kazi: [...] we’d also like to thank Porcupine Tree [...] Because if it wasn’t for them we wouldn’t haven’t existed.
  92. ↑ Jensen, Kenn. Svibanj 2011. Interview with Ruud Jolie - For All We Know, May 2011. www.powerofmetal.dk. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2011. Pristupljeno 26. prosinca 2016.
  93. ↑ Fuglesteg, Torodd. 9. rujna 2011. Gandalf's Fist. www.progarchives.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2012. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  94. ↑ Hill, Gary. Interview with Dean and Luke from Gandalf’s Fist from 2011. www.musicstreetjournal.com. 4 izdanje. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. srpnja 2017. Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  95. ↑ Hash, Tommy. 24. rujna 2009. Interview with DeeExpus Founder Andy Ditchfield. Ytsejam.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2017. Pristupljeno 11. veljače 2017.. [...] From hearing the opening riff to Blackest Eyes, which was the first track on the CD I knew I wanted to see Porcupine Tree live so I eventually booked tickets to see them at the Carling Academy in Newcastle upon Tyne. The gig was utterly mind blowing and from that moment on, the vision of what I wanted DeeExpus to be & exist.
  96. ↑ Smith, Zach. 30. kolovoza 2012. Decibrity Playlist: Anders Nyström (Katatonia) (Part 2). Decibel. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2016. Pristupljeno 19. prosinca 2016.. Since I discovered Porcupine Tree back in 1996, I've always looked forward to every time they've released a new album. They became very influential over the years for us, [...]
  97. ↑ Gorguts’ Luc Lemay: The Gun Shy Interview. tech.blorge.com. 21. kolovoza 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2017.
  98. ↑ Dillon, Bradley. 20. ožujka 2014. Interview: Luc Lemay of Gorguts. thenewfury.com. Orlando, Florida, United States. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2017. Pristupljeno 22. srpnja 2017.
  99. ↑ Castellanos, Carlos. 7. studenoga 2016. Seven Lions: Journey Tour, Creation EP, And Much More. edmmaniac.com. Los Angeles, California. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 9. srpnja 2017.. [...] I just always listen to Porcupine Tree because I really like everything they do.
  100. ↑ interview | Seven Lions. www.lessthan3.com. 16. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 9. srpnja 2017.. [...] for dubstep and drum’n’bass I get inspiration from bands like Opeth, Delirium, Porcupine Tree, and more rock’n’roll and metal sounds.
  101. ↑ Rowland, Jim. 7. srpnja 2013. Tor Oddmund Suhrke - Leprous - Uber Rock Interview Exclusive. www.uberrock.co.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2014. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  102. ↑ Karadimitris, Chris. 2. rujna 2015. Leprous' Einar Solberg talks about his favorite albums of all time. noisefull.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. ožujka 2016. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  103. ↑ Hill, Mike. 17. ožujka 2011. Obscura Frontman Loves Porcupine Tree, Hates David Hasselhoff. Noisecreep. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2014. Pristupljeno 6. veljače 2017.
  104. ↑ Dick, Chris. 20. srpnja 2011. Tommy Rogers (Thomas Giles) interviewed. Decibel. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. kolovoza 2017.
  105. ↑ Richardson, Blake. 1. travnja 2011. By Request: IAMA drummer for a touring progressive metal band. I am Blake Richardson. IAMA. Reddit. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. kolovoza 2017.. Love Porcupine Tree. I was jamming the Incident the other day. That record has really grown on me. Gavin Harrison is the man. Dude has some of the most tasteful fills ever.
  106. ↑ Ailes, Drew. 3. prosinca 2008. Between The Buried And Me interview. lambgoat.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. kolovoza 2017.
  107. ↑ Sheaffer, Caleb. 9. travnja 2003. Mudvayne brings 'tongue-in-cheek' sensibility to BJC show. The Daily Collegian. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. listopada 2014. Pristupljeno 4. ožujka 2017.. [...] Inspiration for Mudvayne came from bands such as Emperor, King Crimson and Porcupine Tree, McDonough said. [...]
  108. ↑ Blum, Jordan. 28. svibnja 2013. Alone with His 'Afterthoughts': An Interview with Nosound's Giancarlo Erra. PopMatters. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. lipnja 2015. Pristupljeno 2. prosinca 2016.
  109. ↑ Interview: Fear My Thoughts. www.hardharderheavy.de (njemački). Löbnitz, Germany. 1. srpnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2007. Pristupljeno 27. siječnja 2017.
  110. ↑ Fear My Thoughts - 08/07/2008. www.metal-experience.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. travnja 2010. Pristupljeno 27. siječnja 2017.
  111. ↑ Mathias. 17. siječnja 2017. Interview - GEORGIA 2017 - Five minutes with The Mins. Eurovision-fr.net. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2017. Pristupljeno 16. veljače 2017.. From the early years to the present, many artists and bands influenced the music of The Mins. For example, we can quote Muse, Porcupine Tree, [...]
  112. ↑ Scheurer, Walter. WASTEFALL-Interview. www.underground-empire.com (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2017. Pristupljeno 27. siječnja 2017.
  113. ↑ de Haan, Roel. Ožujak 2011. Khors. www.lordsofmetal.nl. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 3. ožujka 2017.
  114. ↑ Chelmsford, Phil. Siječanj 2011. Knight Area Email Interview – Jan 2011. The Dutch Progressive Rock Page. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. lipnja 2013. Pristupljeno 19. veljače 2017.. Gerben Klazinga: Besides Neo Prog I also love bands like Deep Purple, Opeth and Porcupine Tree so they are an influence. [...]
  115. ↑ Distelrath, Anja; Bogdanski, René. 11. lipnja 2008. Grundsatzdiskussionen im Tourbulli. Westdeutsche Allgemeine Zeitung (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2016. Pristupljeno 28. kolovoza 2016.
  116. ↑ Azhidahak. 18. kolovoza 2004. Morgion interview (08/2004). Metal Storm. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2015. Pristupljeno 16. veljače 2017.
  117. ↑ Interview: Kyros talk latest single. OriginalRock.net. 17. listopada 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. prosinca 2016. Pristupljeno 24. prosinca 2016.. Robin Johnson: [...] If I was to list a few of our influences as a whole band, I would say Muse, CHVRCHES, Porcupine Tree, [...]
  118. ↑ Nilsson, Stefan. 3. svibnja 2016. Interview: W.A.S.P. lead guitarist Doug Blair. roppongirocks.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. veljače 2017. Pristupljeno 11. veljače 2017.
  119. ↑ Brown, Gavin. 20. listopada 2016. INTERVIEWS – Destrage. invictamag.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2017. Pristupljeno 11. siječnja 2017.
  120. ↑ Wunny, Chetan; Ashford, Stacey. 27. kolovoza 2016. Thurisaz Interview. www.mhf-mag.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. rujna 2016. Pristupljeno 19. siječnja 2017.
  121. ↑ Alisoglu, Scott. 2. studenoga 2009. Interview with Ahab. www.teethofthedivine.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. srpnja 2017. Pristupljeno 7. veljače 2017.
  122. ↑ Davkov. 14. kolovoza 2009. Ahab Interjú. Kronosmortus.com (mađarski i engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2014. Pristupljeno 7. veljače 2017.
  123. ↑ Stella, Véronique. 5. travnja 2014. SYLVAN (05 AVRIL 2014). www.musicwaves.fr (francuski). Pagney-derrière-Barine, France. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2014. Pristupljeno 24. srpnja 2017.
  124. ↑ About Time by Also Eden. CD Baby. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2017. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  125. ↑ Lundgren, Robex. 27. kolovoza 2015. interview with District Unknown. ghgumman.blogg.se. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2017. Pristupljeno 16. veljače 2017.
  126. ↑ Tryst with the Other Authority. mondaymorning.nitrkl.ac.in. National Institute of Technology, Rourkela. Rourkela, India. 11. studenoga 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2017. Pristupljeno 9. veljače 2017.. [...] If we were to name some of the musical acts that have inspired us, they would be Rage Against the Machine, Skrillex, Limp Bizkit, Porcupine Tree [...]
  127. ↑ Delanlssays, Cyrille. 20. srpnja 2016. Interview – Steve Vantsis from TILT (english version). www.amarok-mag.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. srpnja 2017. Pristupljeno 24. srpnja 2017.
  128. ↑ Hill, Gary; Jones, Tim. 2009. Interview with Steve Vantsis, Dave Stewart and Robin Boult of Tilt From 2009. www.musicstreetjournal.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2017. Pristupljeno 24. srpnja 2017.. The last album I bought was Porcupine Tree - The Incident. Very good – a band that constantly evolves and improves with each record. [...]
  129. ↑ van Poorten, Toine. Listopad 2007. Dial Interview. SonicCathedral.com. Netherlands (objavljeno 3. studenoga 2007.). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2007. Pristupljeno 26. prosinca 2016.
  130. ↑ Peart, Neil. 28. rujna 2004. Traveling Music: The Soundtrack of my Life and Times. ECW Press. str. 371. ISBN 1-55022-664-9. [...] Matt introduced me to some great new bands, like Dredg, the Mars Volta, and Porcupine Tree, younger musicians who were still pursuing excellence and honesty in rock music.
  131. ↑ Ling, Dave. 2. svibnja 2014. Q&A: Alex Lifeson. TeamRock.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. veljače 2017. Pristupljeno 3. veljače 2017.. [...] Porcupine Tree are a great band and Steven Wilson’s a talented writer and musician. Their music has such great texture. [...]
  132. ↑ Prasad, Anil. 2005. The Bears - Collective prowl. Innerviews. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2006. Pristupljeno 16. veljače 2017.. [...] Porcupine tree represents an interesting combination of several things that I like. It’s a little bit like King Crimson, Tool and Trent Reznor, English-style, but not the same as any of those things. [...] Musically, what I really like about the band is they do a lot of odd time things that you don’t notice so much—they’re just in there. They fit together so well that they slide right past your ears, which is something some bands never attempt and when they do, it’s very obvious. Porcupine Tree also has really good players and the songs are really cool. I like everything about it. It’s just good stuff, custom-made for me. [...]
  133. ↑ Kahn, Scott. Lipanj 2009. Jordan Rudess: Modern Day Piano Virtuoso. musicplayers.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2009. Pristupljeno 4. veljače 2017.
  134. ↑ Mike Portnoy: 5 minutes. HudsonMusic.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2017. Pristupljeno 11. veljače 2017.
  135. ↑ Serafine, Frank. 23. listopada 2010. Ayreon Mainman Arjen Lucassen On The New Star One Album, The Death Of Steve Lee, The Ayreon Universe, And More. www.metalunderground.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2011. Pristupljeno 4. veljače 2017.
  136. ↑ Machell, Ben. 22. svibnja 2010. Pendulum’s frontman talks Top Gear and Twitter. The Times. Camden, London. Pristupljeno 4. veljače 2017.. Porcupine Tree. Have you heard of them? It's such a shame more people don't know them. They're a British band who have been around since the late Eighties. They're fronted by this guy called Steve Wilson and I'm convinced he's one of the best songwriters in the UK.
  137. ↑ Bacon, Matt. 2. svibnja 2012. Interview with Richard Henshall of Haken. www.twoguysmetalreviews.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2016. Pristupljeno 20. srpnja 2017.
  138. ↑ Matthijssens, Vera. Borknagar. www.lordsofmetal.nl. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 5. kolovoza 2017.
  139. ↑ Schwartz, Dave. 2010. The New Czars. www.dabelly.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2010. Pristupljeno 9. ožujka 2017.. [...] I’m a big fan of Porcupine Tree as well. [...]
  140. ↑ Theisinger, Cynthia. 14. rujna 2007. AMORPHIS (TOMI KOIVUSAARI). www.terrorverlag.com (njemački). Inačica izvorne stranice arhivirana 15. veljače 2017. Pristupljeno 14. veljače 2017.
  141. ↑ Ty Arthur. 25. svibnja 2009. Amorphis Guitarist Esa Discusses Their New Album "Skyforger". www.metalunderground.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2011. Pristupljeno 14. veljače 2017.
  142. ↑ Savić, Nikola. 16. kolovoza 2010. Danilo Nikodinovski of Consecration. www.prog-sphere.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. srpnja 2016. Pristupljeno 8. ožujka 2017.
  143. ↑ Lazinica, Gordan. 2. studenoga 2014. Šta muzičari slušaju: Matija Dagović (Consecration). balkanrock.com (bošnjački). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studenoga 2014. Pristupljeno 8. ožujka 2017.
  144. ↑ Rigney, Chris. 16. listopada 2007. An Interview with Lori Lewis. KUCI. Santa Ana, California. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. prosinca 2011. Pristupljeno 22. kolovoza 2017.
  145. ↑ Interview w/Declan Burke of Frost*, Darwin's Radio. www.progarchives.com. 19. siječnja 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. siječnja 2009. Pristupljeno 24. srpnja 2017.


Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Porcupine Tree

Mrežna mjesta

[uredi | uredi kôd]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Porcupine_Tree&oldid=6663513"