Političko zatočeništvo u Jugoslaviji
Političko zatočeništvo u Jugoslaviji naziv je za politički motivirana uhićenja u bivšoj totalitaristickoj državi.
KPD Lepoglava[uredi | uredi kôd]
Dr. Augustin Franić u svojoj knjizi "KPD LEPOGLAVA mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika" ustanovio je da je u vrijeme komunističke SFR Jugoslavija u kaznionici KPD Lepoglava trpjelo 12.000 političkih zatvorenika. 370 osoba nije preživjelo. Knjiga pisana na temeljima podataka iz arhiva kaznionice Lepoglava.[1]
Goli otok[uredi | uredi kôd]
U jugoslavenskom otočnom logoru Goli otok na prisilni rad dovedeno je između 16.000 do 32.000 ljudi. Između 400 do 4.000 ljudi nije preživjelo taj zatvor.[2]
Mučitelji su ostali nekažnjeni. Nakon osamostaljenja Hrvatske nije došlo do rehabilitacije političkih zatvorenika.
Zloglasni zatvori su bili Glavnjača u Beogradu, te zatvori u Srijemskoj Mitrovici i Požarevcu.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
- Politički zatočenik
- Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Dragovoljac.com, Goli otok, Jadranski Alcatraz Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine)
- Deutsche Welle:Gola istina o Golom otoku
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ http://www.hdpz.htnet.hr/broj205/izvjesce.htm[neaktivna poveznica]
- ↑ http://deutsche-welle.org/dw/article/0,,4485147,00.html Deutsche Welle:Gola istina o Golom otoku