Prijeđi na sadržaj

Policijska država

Izvor: Wikipedija

Policijska država je izraz koji se rabi za državu u kojoj vlast sustavno koristi svoj represivni aparat - u obliku policije ili tajne policije, ali također u obliku raznih drugih dijelova državne administracije s ovlastima kažnjavanja i zabranjivanja raznih društvenih aktivnosti - kako bi ostvarili što veću kontrolu nad stanovništvom, gospodarstvom, kulturom i svim drugim aspektima društva.

Izraz u 19. stoljeću prvi put rabi njemački pravnik Robert von Mohl, koji je termin "policijska država" koristio da prikaže funkcioniranje tadašnjih ne-demokratskih i autokratskih režima - u suprotnosti s bolje uređenom tzv. pravnom državom iz 19. stoljeća, koju je von Mohl smatrao mnogo poželjnijim načinom organizacije vlasti.[1]

U 20. stoljeću se pojam policijske države često povezivao za totalitarnim državama, ali je ponekad označavao i nominalno demokratske države u kojima su represivne službe imale velike ovlasti, najčešće pod izgovorom izvanrednog stanja vezanog uz rat ili terorizam.

Policijska država često nije pravna država - tj. državne vlasti vladaju ne obazirući se na zakone (takve je države u svoje vrijeme kritizirao Robert von Mohl). Međutim ima i takvih policijskih država, koje vode brigu da njena tijela uvijek postupaju u skladu sa zakonima - koji naravno mogu biti nepravedni, previše strogi i predstavljati kršenje raznih ljudskih prava i sloboda.

Za najranije primjere policijske države uglavnom se uzimaju prosvijećene monarhije iz 17. i 18. stoljeća, a danas svaka iole industrijalizirana država koja nema razvijene demokratske institucije odgovara tipu policijske države.

Mapa prema rezultatima iz "Freedom House 2009 survey", o stanju sloboda u svijetu 2008. godine. Zeleno su označene države s najmanje ograničenja, crveno one s najviše

Policijske države su često autoritarne ili diktature. Totalitarne države bez iznimke odgovaraju tipu policijske države.

S obzirom na to da i demokratska društva bilježe zahtjeve za jačanjem državnog nadzora nad stanovništvom, kritičari takvih tendencija znadu upozoravati na opasnost od uspostave policijske države.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. rujna 2020. (Wayback Machine)The Police State, Chapman, B., Government and Opposition, Vol.3:4, 428–440, (2007)
  2. [2]Britain 'sliding into police state', Alan Travis i dr. za "The Guardian" 28.1.2005.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]