Prijeđi na sadržaj

Pokolj u Karancu 17. listopada 1991.

Izvor: Wikipedija
Karanac na zemljovidu Hrvatske
Karanac
Karanac


Pokolj u Karancu je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.

Mjesto počinjenja zločina je bilo baranjsko selo Karanac, koje se nalazi na južnim padinama Banske kose, 4 km jugoistočno od Kneževih Vinograda.

Počinjen je 17. listopada 1991., nakon što su velikosrpske snage zauzele ovo mjesto.

U ovom nedjelu su četnici nakon dugog mučenja u policijskoj postaji u Belom Manastiru ubili četiri hrvatska civila, oca i njegovih troje sinova.[1] Bez ikakvoga razloga i povoda ubili su Vinka Čička (50 godina) i njegova tri sina: 23-godišnjeg Matu, 25-godišnjeg Antu i 27 godina starog Ivana.[2]

Žrtve su odvedene iz kuća u policijsku postaju u Beli Manastir te istog dana na pripremljeno stratište, napuštenu farmu Sudaraš, blizu Belog Manastira, gdje su ih pogubili bez svjedoka.[2]

Srpske okupacijske vlasti su mjesec dana posprdno poricale pripadnicima obitelji ubijenih da su ta 4 civila bila u njihovoj policijskoj postaji. Tek 27. studenog 1991. su vratili doma iznakažena tijela ubijenih. Četnici su članovima obitelji zabranili otvoriti lijesove,[1] jer su tijela bila toliko unakažena.[2]

Velikosrbi su se okomili na ovu obitelj jer je ta kuća bila prva na ulazu u Karanac i uz to je bila hrvatska. U kontekstu ovog ratnog zločina valja spomenuti da je jedan od glavnih četnika u Belom Manastiru (prema tome kako su svjedočili Hrvati iz Karanca) jednom rekao da ga "ni četrdeset hrvatskih glava ne može zadovoljiti jer je to premalen broj".[1] Broj od 40 Hrvata se odnosio na popis hrvatskih kuća u Karancu koje su načinile srpske pobunjeničke vlasti, po kojemu ih se toliko trebalo "osloboditi" za srpske izbjeglice.[1]

U Karancu su četnici kasnije pobili još dvanaest Hrvata civila.

Hrvatske vlasti službeno nisu podnijele čak ni tužbu za počinjen zločin, a istražni postupak su pokrenule tek 2000., i to nakon privatne tužbe koju je podigao član obitelji.[1] Za ovaj zločin nije do danas odgovarao nitko, premda se znade imena i prezimena osoba koje su s osnovom osumnjičene za ovaj ratni zločin.[2]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e Glas Koncila Zaboravljene hrvatske žrtve (3): Karanac, Beli Manastir
  2. a b c d Zlatko Pinter: Početak otvorene agresije na Hrvatsku i okupacije Baranje , Kamenjar.com. 1. srpnja 2019. Pristupljeno 2. srpnja 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]