Pinus tabuliformis
| Pinus tabuliformis | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)[1] | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Pinus |
| Podrod: | Pinus subg. Pinus |
| Sekcija: | P. sect. Pinus |
| Podsekcija: | P. subsect. Pinus |
| Vrsta: | P. tabuliformis |
| Dvojno ime | |
| Pinus tabuliformis Carr. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Pinus tabuliformis, koji se naziva i mandžurijski crveni bor ili južnokineski bor je bor porijeklom iz sjeverne Kine od Liaoninga zapadu do Unutarnje Mongolije i Gansua, te na jugu do Shandonga, Henana i Shaanxija, a također i sjeverne Koreje. U nekim starijim tekstovima naziv se piše "Pinus tabulaeformis".
Pinus tabuliformis srednje je veliko zimzeleno drvo visoko 20–30 m, sa zrelom plosnatom krošnjom (odakle je znanstveni naziv „stolni oblik“). Stopa rasta je brza kad je mlad, ali se s godinama usporava. Sivosmeđa kora puca u ranoj dobi u usporedbi s drugim drvećem. Široko rašireni oblik vrlo je izražen, dijelom i zbog dugog vodoravnog uzorka grananja.
Igličasti listovi su sjajni sivozeleni, 10-17 cm dugi i 1,5mm široki, obično u parovima, ali povremeno u troje na vrhovima jakih izbojaka na mladim stablima. Češeri su zeleni, sazrijevaju u smeđu boju oko 20 mjeseci nakon oprašivanja, široko su jajoliki, 4–6 cm dugački, sa širokim ljuskama, svaka ljuskica s malim bodljama. Sjemenke su 6-7 mm duge s krilima od 15–20 mm, i raspršuju su vjetrom.
- Sorte
Postoje dvije sorte:
- Pinus tabuliformis var. tabuliformis. Kina, osim Liaoninga. Najšire ljuske češera ispod 15 mm širine.
- Pinus tabuliformis var. mukdensis. Liaoning, Sjeverna Koreja. Najšire ljuske češera preko 15 mm širine.
Neki botaničari također tretiraju usko povezane Henryjeve borove (Pinus henryi) i Tibetanske borove (Pinus densata) kao sorte kineskog crvenog bora; u nekim starijim tekstovima čak je i vrlo prepoznatljiv Yannanski bor (Pinus yunnanensis) uključen kao sorta.
Drvo se koristi za opću gradnju. U pulpi se dobivaju određene smole koje se koriste kao umjetna aroma vanilije (vanilin). Smola se također koristi za izradu terpentina i srodnih proizvoda, a medicinski se koristi za liječenje različitih respiratornih i unutarnjih bolesti, poput bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, rana i čireva. Kora je izvor tanina. Borove iglice također se upotrebljavaju u medicini, a sadrže i sadrže prirodni insekticid, kao i izvor za boju. Iglice se koriste za kuhanje čaja od borovih iglica (sollip-cha).[2]
Rijetko se uzgaja izvan Kine, uzgaja se samo u botaničkim vrtovima.
- ↑ Farjon, A. 2013. Pinus tabuliformis. 2013: e.T42419A2978916. doi:10.2305/IUCN.UK.2013-1.RLTS.T42419A2978916.en journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ sollip-cha. Standard Korean Language Dictionary (korejski). National Institute of Korean Language. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. veljače 2018. Pristupljeno 9. lipnja 2017.
- Conifer Specialist Group. 1998. Pinus tabuliformis. IUCN Red List of Threatened Species. 1998. Pristupljeno 12. svibnja 2006.
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pinus tabuliformis |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Pinus tabuliformis |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Pinus tabuliformis |