Prijeđi na sadržaj

Pigmejska svinja

Izvor: Wikipedija
Pigmejska svinja
Status zaštite

Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Artiodactyla
Porodica:Suidae
Rod:Porcula
Vrsta:P. salvania
Dvojno ime
Porcula salvania
(Hodgson, 1847.)
Baze podataka

Pigmejska svinja (lat. Porcula salvania, prije poznata kao Sus salvanius) je kritično ugrožena vrsta[1] svinje koja je nekada obitavala širom Butana, Nepala i Indije, a danas je preostalo tek oko 150 jedinki (ili manje) u indijskoj državi Assam.

Odlike

[uredi | uredi kôd]
Slika praseta u zoološkom vrtu u Londonu iz 1883. godine.

Pigmejske svinje su duge od 55 do 71 cm i imaju visinu od tek 20-30 cm s repom od oko 2,5 cm. Teške su od 6,6 do 11,8 kg i imaju tamno smeđe do crnog krzna. Prasad se rađaju sivo-ružičasta i postaju smeđa sa žučkastim prugama duž tijela. Glava im se oštro sužava i imaju malenu krijestu grive na čelu i stražnjoj strani vrata. Odrasli mužjaci imaju vidljive očnjake s obje strane usta. Žive oko 8 godina, a spolno su zreli s jednom do dvije godine života. Kote se sezonski prije sezone monsuna i to donoseći na svijet 3 do 6 praščića nakon gastacije od 100 dana. U divljini prave malena gnijezda kopajući malene jarke i pokrivajući ih vegetacijom. Tijekom vrućina provode dan u ovim gnijezdima. Hrane se korijenjem, lukovicama, insektima, glodavcima i malim reptilima.

Taksonomija i klasifikacija

[uredi | uredi kôd]

Izvornu ju je Brian Houghton Hodgson svrstao u zaseban rod svinja, Porcula,[2] no kasnije je premještena u rod svinja Sus i nazvana je Sus salvanius.[3][4] Genetskim istraživanjem velikog dijela mitohondrijske DNK 2007. godine, dokazano je kako je prethodna klasifikacija u zaseban rod opravdana, te joj je vraćen izvorni rod i vrsta je nazvana Porcula salvania, što je općeprihvaćeno.[5] Naziv salvania potječe od naziva šume sala (Shorea robusta) u kojoj je izvorno otkrivena ova vrsta.[6]

Ugroženost i zaštita

[uredi | uredi kôd]

Pigmejska svinja je jedini predstavnik roda Porcula, zbog čega je očuvanje ove kritično ugrožene vrste važno za očuvanje jedinstvene evolucijske grane svinja. Jedina vitalna populacija ovih svinja je u Nacionalnom parku Manas, ali i njoj prijete krivolov, lokalna stoka, požari i tigrovi, ali i sve veća brojnost divljih svinja (Sus scrofa cristatus) u Indiji. Država je zaštitila ove svinje strogim zakonom o zabrani lova iz 1972., ali njihova zaštita nema veliku podršku javnosti.

U zoološkim vrtovima Europe ova vrsta je bila prisutna od konca 19. st., ali njihove populacije nisu preživjele. Njihovo razmnožavanje u zatočeništvu je ustanovljeno tek 1995. godine osnivanjem Programa za konzervaciju ove vrste (Pygmy Hog Conservation Programme, PHCP) u Assamu.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Narayan, G.; Deka, P.; Oliver, W. 2008. Porcula salvania. IUCN-ov crveni popis. IUCN. 2008.: e.T21172A9254675. doi:10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T21172A9254675.en. Pristupljeno 10. siječnja 2018.
  2. Hodgson, B.H. 1847. On a new form of the Hog kind or Suidae. Journal of the Asiatic Society of Bengal. 16. (1.): 423.–428. https://archive.org/stream/journalofasiatic161asia#page/n475/mode/2up/
  3. Oliver, William L. R. (1980.). The Pigmy Hog: the Biology and Conservation of the Pigmy Hog, Sus (Porcula) salvanius, and the Hispid Hare, Caprolagus hispidus. Special Scientific Report No 1. Jersey Wildlife Preservation Trust.
  4. Oliver, William L. R., and Sanjoy Deb Roy (1993). The Pigmy Hog (Sus salvanius) - Chapter 5.3Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. kolovoza 2002. (Wayback Machine). IN: IUCN/SSC Pigs and Peccaries Specialist Group & IUCN/SSC Hippo Specialist Group.
  5. Funk, Stephan M.; Sunil Kumar Verma; Greger Larson; Kasturi Prasad; Lalji Singh; Goutam Narayan; John E. Fa. 2007. The pygmy hog is a unique genus: 19th century taxonomists got it right first time round. Molecular Phylogenetics and Evolution. 45 (2): 427–436. doi:10.1016/j.ympev.2007.08.007. PMID 17905601
  6. Horsfield, Thomas 1849. Brief Notice of several Mammalia and Birds discovered by B. H. Hodgson, Esq., in Upper India. Annals of the Magazine of Natural History. Volume 3.: 202. Scanned text