Prijeđi na sadržaj

Pidriš

Koordinate: 44°12′N 17°24′E / 44.2°N 17.4°E / 44.2; 17.4
Izvor: Wikipedija
Pidriš

Crkva sv. Ante i mjesno groblje
Regija BiHSredišnja Bosna
EntitetFederacija BiH
ŽupanijaSredišnja Bosna
Općina/GradUskoplje

Koordinate44°12′N 17°24′E / 44.2°N 17.4°E / 44.2; 17.4

Stanovništvo
 – naselje (2013.)307

Poštanski broj70280
Pozivni broj030
Zemljovid
Pidriš na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Pidriš
Pidriš
Pidriš na zemljovidu BiH

Pidriš je naseljeno mjesto u općini Uskoplje, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.[1]

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]

Pidriš se nalazi na preko 950 metara nadmorske visine. Na Pidrišu ima vrtača. Do Pidriša vodi asfaltna cesta koja se kod Sičaje odvaja od magistralne ceste M 16.2 između Uskoplja i Rame preko Makljena. Postoji i makadamska cesta iz smjera Uskoplja preko Uzričja i Mačkovca.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Škola i malonogometno igralište

Na lokalitetu Borovica, uz katoličko groblje, nalazi se 25 srednjovjekovnih sandučastih stećaka.[2]

Godine 1885. u naselju je živjelo 106 stanovnika (svi katolici) Na popisu stanovništva iz 1895. kao dio Pidriša se navodi Han Trlica. Pidriš je tada imao 136 stanovnika. Na popisu 1910. na Pidrišu su živjela 164 stanovnika (svi katolici).[2]

Tijekom Drugog svjetskog rata, 1942. godine partizani su na Pidrišu imali malu tiskaru (nožni tigl). Po okončanju rata oko Pidriša su krile skupine križara pa su ovdje bili česti potjere i pretresi.[3]

Na popisu 1961. u naselju je živjelo 313 stanovnika (309 Hrvata, 3 Muslimana i 1 ostali),[4] dok je na popisu 1971. u naselju živjelo 314 stanovnika (313 Hrvata i 1 ostali).[5] Godine 1981. na Pidrišu je živjelo 290 stanovnika (289 Hrvata i 1 Musliman).[6]

Tijekom 1993., za vrijeme bošnjačko-hrvatskog sukoba preko Mačkovca i Pidriša se jedino moglo doći do Uskoplja.[3]

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

1991.

[uredi | uredi kôd]

Nacionalni sastav stanovništva 1991. godine, bio je sljedeći:[7]

ukupno: 302

  • Hrvati - 302

2013.

[uredi | uredi kôd]

Nacionalni sastav stanovništva 2013. godine, bio je sljedeći[1]:

ukupno: 307

  • Hrvati - 307

Vjera

[uredi | uredi kôd]

Od davnina se iz Gornje Rame i Uskoplja hodočasti sv. Anti na Pidriš. Kapelica se nalazi u groblju u kojem se nalazi veći stećak koji se naziva Stećak sv. Ante; ne zna se točno tko je pod njim ukopan.[8] Zavjetna crkva sv. Ante izgrađena 1972. godine za vrijeme uskopaljskog župnika fra Tomislava Trogrlića. Crkva je ukrašena djelima M. Ostoje, A. Mamuše i A. Starčevića.[3]

Crkva je stradala za vrijeme rata, a obnovljena je 1996. godine. U srpnju 2010. izgrađen je novi toranj prema projektu arhitekta Zdenka Antunovića.[9]

Školstvo

[uredi | uredi kôd]

Na Pidrišu se nalazi četverogodišnja područna škola Osnovne škole Uskoplje koja radi po planu i programu na hrvatskom jeziku. Škola ima tri učionice i ima ukupno 4.128 m2 školskog prostora.[10]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 9. svibnja 2020.
  2. a b Ante Škegro: Uskoplje, Hrvatska uzdanica Uskoplje, Uskoplje, 1996.
  3. a b c Povijest župe, zupauskoplje.org, preuzeto 21. svibnja 2017.
  4. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1961., pod2.stat.gov.rs, preuzeto 6. svibnja 2017.
  5. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1971., pod2.stat.gov.rs, preuzeto 6. svibnja 2017.
  6. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., pod2.stat.gov.rs, preuzeto 6. svibnja 2017.
  7. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  8. Dragić 2018, str. 44.
  9. Pidriš, zupauskoplje.org, preuzeto 21. svibnja 2017.
  10. O školi: PovijestArhivirana inačica izvorne stranice od 15. siječnja 2017. (Wayback Machine), osuskoplje.org, preuzeto 21. svibnja 2017.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Članci

[uredi | uredi kôd]
  • Dragić, Marko. 2018. Štovanje sv. Antuna Padovanskoga u hrvatskoj crkveno-pučkoj baštini. Ethnologica Dalmatica. Etnografski muzej Split. Split. 25: 37–66