Plava smreka
| Plava smreka | |
|---|---|
 Plava smreka | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Pinophyta |
| Razred: | Pinopsida |
| Red: | Pinales |
| Porodica: | Pinaceae |
| Rod: | Picea |
| Vrsta: | P. pungens |
| Dvojno ime | |
| Picea pungens Engelm. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Baze podataka | |
Plava smreka (lat. Picea pungens) je četinjača iz Sjeverne Amerike koja je dobila naziv po iglicama plavkaste boje. Koristi se kao božićno drvce.
Latinski naziv vrste pungens znači "oštro zašiljen", a odnosi se na iglice. Plava smreka raste u prirodi u američkoj državi Colorado, pa se u SAD-u naziva i plava smreka Colorada, ili samo plava, ili bijela smreka. Otkrio ju je Pikes Peak 1862. godine Charles Christopher Parry, 1823. – 1890.) britansko-američki botaničar i planinar dao joj je ime plava smreka.
Alohtona vrsta, rasprostranjena u središnjim i južnim dijelovima Stjenjaka u SAD-u. Nalazi se u pojasu od 1800-3300 m n.v. Areal je prostran i distjunktan. Na većim nadmorskim visinama miješa se s vrstama Picea engelmanii i Abies lasiocarpa, a u nižim predjelima s običnom američkom duglazijom i koloradskom jelom.
Jednodomno drvo na prirodnom staništu obično visoko do 30 m, rijetko 40 m; promjer debla do 1,5 m. Kruna je kupasta s pršljenastim i vodoravno odstojećim mrkosivocrvenkastim golim granama. Mrtva kora je mrkosivkasta ljuspasta. Pupoljci su tupi, žutosmeđi, bez smole.
Iglice su gusto radijalno raspoređene i na grančici otklonjene na sve strane. Duge su 2-3 cm, rombičnog presjeka i vrlo oštrog vrha, krute, zelene, plavičaste ili srebrnaste; vrlo mirisne kada se zgnječe.
Muške i ženske strobile formiraju se u travnju-svibnju. Ženske strobile jarko-crvene, terminalne, uspravne sa zrenjem se okreću prema zemlji dajući viseće češere.
Češeri su izduženo – cilindrični, po dozrijevanju se otvaraju razmicanjem fertilnih ljuski. Dugi su 6-10 cm, 2-3 cm široki kada su zatvoreni, izduženo valjkasti, svijetlosmeđi. Sazrijevaju u rujnu-listopadu iste godine. Fertilne ljuske su izduženo rombične, tanke, savitljive i uzdužno valovite, a na vrhu nazubljene. Sjeme je tamnosmeđe, dugo 3-4 mm sa svijetlosmeđim, prozirnim krilom dugim 10—13 mm. Apsolutna masa sjemena 3-5,5 g.
Od svih vrsta roda Picea, ova vrsta najbolje podnosi gradske uvjete života. Otporna je na suhi zrak i ljetnju sušu, a podnosi jake jesenje i proljetne mrazeve i niske zimske temperature, pošto se amplituda temperature područja na kojem od prirode raste kreće preko 70°C (do -40°C zimi do 36°C ljeti). Otporna je i na sušu jer su godišnje količine padalina na prirodnim staništima od 150 do 500 mm, s dužim sušnim razdobljima preko ljeta. Može rasti i na močvarnim tlima, a obično kržlja na suhim pjeskovitim tlima. Helifilna je vrsta koja podnosi blažu bočnu zasjenjenost. Otporna je na vjetrolome i snijegolome. Dobro podnosi orezivanje, naročito u mlađem dobu. S plodonošenjem počinje oko 30. godine, a pun urod daje svake 2-3 godine. Raste sporo, i može doživjeti starost od 400 do 600 godina. Otporna je na dim, čađu i prašinu.
Siguran način nasljeđivanja plave boje iglica je razmnožavanje kalemljenjem.
Na razini vrste razmnožava se sjemenom, a vegetativno, kalemljenjem, razmnožavaju se ukrasne sorte. Za generativno razmnožavanje sjeme se prije sjetve ostavi tri dana u vodi da bi brže klijalo. Klijavost sjemena u rasadniku je 50%. Samo oko 30% sadnica kultivara 'Glauca' proizvedenih sjemenom ima plavu boju iglica, ali u različitim nijansama plave boje.
Vegetativno se razmnožava poluzrelim reznicama. Koriste se jednogodišnji izdanci, koji se otkidaju ili odsijecaju i dotjeruju nožem. Reznice se uzimaju samo s mladih matičnih stabala. Mnogo češći način razmnožavanja plavih smreka je kalemljenje bočnim spajanjem najčešće na generativne podloge obične smreke stare tri godine. Habitus dobivenih sadnica varira u ovisnosti od pozicije na stablu s koga je uzeta plemka.