Petar Šegedin (atletičar)
| ||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||
.jpg)
Petar Šegedin (Orebić, 14. rujna 1926. − Dubrovnik, 14. listopada 1994.),[1] hrvatski atletičar, trkač srednjeprugaš i dugoprugaš. Osvajač je srebrnog odličja na Mediteranskim igrama u Aleksandriji 1951. godine.
Sudionik dviju olimpijskih igara, OI 1948. u Londonu i OI 1952. u Helsinkiju, oba puta u utrci 3000 metara sa zaprekama. U Londonu je bio 6.[1] 1948. i 1950. je bio prvak Jugoslavije na 5000 m, 1947., 1949., 1951., 1952. i 1953. prvak Jugoslavije na 3000 m, peterostruki rekorder na 5000 m i peterostuki rekorder na 3000 m te 21 puta reprezetativac Jugoslavije.[2] Na europskom prvenstvu 1950. u Bruslju bio je srebrni na 3000 m sa zaprekama.[3]
Dio je velike skupine Hrvata odnosno športaša iz Hrvatske koji su športsku karijeru poslije Drugog svjetskog rata nastavili u Srbiji, u Beogradu. Po sovjetskom uzoru, atletičari su u vojnom ili milicijskom klubu iz glavnog grada imali neusporedivo bolje uvjete. Tako je u Partizanu bilo takvih uvjeta i brojni su športaši iz Hrvatske završili u Beogradu. Tako se našao u društvu Ivana Gubijana, Zvonka Sabolovića, Nede Farčića, Drage Štritofa, Andrije Ottenheimera, Borisa Brnada, Franje Mihalića, Zdravka Ceraja, Kreše Račića, Ivice Karasija (svi u Partizanu) te Diane Sakač Ištvanović, Dane Korice i Dunje Jutronić (Crvena zvezda).[4]
- ↑ a b Sports-reference.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2009. Pristupljeno 22. siječnja 2015. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Atletski savez Beograda (srp.)
- ↑ European Championships (Men) (eng.)
- ↑ Pero Zlatar: Franjo Mihalić: U Beogradu me ne cijene, a u Zagreb me nitko ne zove Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. siječnja 2015. (Wayback Machine), Jutarnji list, 10. siječnja 2010.
