Pedesetnički kalendar
Pedesetnički kalendar ili pentekontadni kalendar je jedinstveni poljoprivredni kalendarski sustav, za koji se misli da je amoritskog podrijetla, u kojem je godina podijeljena u sedam razdoblja od po pedeset dana, s godišnjom dopunom od petnaest ili šesnaest dana. Otkrili su ga i rekonstruirali Hildegaard i Julius Lewy tijekom 1940-tih. Uporaba kalendara seže unazad bar do 3. tisućljeća pr. Kr. u zapadnoj Mezopotamiji i okolnim područjima. Korišten je sve do najnovijeg doba, njegovi oblici su pronađeni u nestorijanizmu i među felasima u suvremenoj Palestini.[1]
Pedesetnički kalendar je na akadskom bio poznat kao hamšâtum,[2] a razdoblje od petnaest dana na kraju godine Babiloncima je bilo poznato kao shappatum.[3] Religijski nalog da se "poštiva sabat" po nekim mišljenjima potječe od naloga da se proslavi shappatum, razdoblje žetve na kraju svake godine po pentekontadskom kalendarskom sustavu.[3]
Svako pedesetodnevno razdoblje obuhvaćalo je sedam tjedana sa sedam sabata, s dodatnim pedesetim danom,[4] poznatim kao atzeret.[5]
Ovaj kalendar su često koristila razna kananitska plemena u Palestini, a misli se da su ga koristili i Izraeliti, dok u doba kralja Solomona nije službeno prihvaćen novi tip solarnog kalendara.[6]
Liturgijski kalendar Esena u Kumranu bio je pedesetnički kalendar, označen festivalima posljednjeg dana svakog pedesetodnevnog razdoblja, npr. Proslava Novog vina, Proslava ulja i Proslava Nove pšenice itd.[7]
Filon je izričito povezao "vrline bez premca" pentekontadskog kalendara s Pitagorinim poučkom, dalje opisujući broj pedeset kao "savršeni izraz pravokutnog trokuta, vrhovno načelo stvaranja u svijetu i 'najsvetiji' od brojeva".[8]
Tawfiq Canaan (1882. – 1964.) je opisao uporabu takvog kalendara među Palestincima u južnoj Palestini, a također i njegov suvremenik Gustaf Dalman koji je pisao o običajima islamskih poljoprivrednika koji su rabili kršćanske oznake za pedeseti dan, "što je, opet, odražavalo daleko starije poljoprivredne prakse: čuvanje grožđa, muljanje grožđa, sjetvu, itd.".[9]
Julius Morgenstern je tvrdio da kalendar Jubileja ima staro podrijetlo jer je donekle promijenjeni ostatak pentekontadskog kalendara.[10]
- ↑ Roger Thomas Beckwith. 2005. Calendar, Chronology and Worship: Studies in Ancient Judaism and Early Christianity. BRILL. str. 26. ISBN 9004125264
- ↑ Hebrew Union College. 1924. Hebrew Union College Annual. str. 75
- ↑ a b Lance Latham. 1998. Standard C Date/Time Library: Programming the World's Calendars and Clocks. Focal Press. str. 37. ISBN 0879304960
- ↑ Pi Gamma Mu. 1981. Social Sciences. str. 25
- ↑ Eviatar Zerubavel. 1989. The Seven Day Circle: The History and Meaning of the Week. University of Chicago Press. str. 8. ISBN 0226981657
- ↑ Julian Morgenstern. 1966. The Rites of Birth, Marriage, Death, and Kindred Occasions Among the Semites. Hebrew Union College Press. str. 282
- ↑ Geza Vermes. 1995. The Dead Sea Scrolls in English. Continuum International Publishing Group. str. 54. ISBN 1850755639
- ↑ André Dupont-Sommer. 1956. The Jewish Sect of Qumran and the Essenes: New Studies on the Dead Sea Scrolls. Macmillan. str. 1
- ↑ Joan E. Taylor. 2003. Jewish Women Philosophers of First Century Alexandria. Oxford University Press. ISBN 0199259615
- ↑ Millar Burrows. 1955. The Dead Sea Scrolls. Viking Press. str. 241